Oni su samo "obični ljudi"

Piše:
utorak, 11.3.2008. 08:16
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Oni su samo "obični ljudi"

MOŽDA u znak potpore nezavisnim hrvatskim sindikatima, a možda u nedostatku bolje ideje, krojači domaćeg televizijskog programa ovog su vikenda odlučili prekopati po kantama i izvući najgore smeće. Radilo se o vjerojatno najispraznijem vikendu u povijesti televizijskog programa.

Televizijske kuće napokon su dokazale da je "ideja" nešto što im neprestano izmiče pred nosom. I bez obzira o kojem se "rijelitiju" radilo, sve je to u konačnici završilo u istom kontejneru. Ne želim zvučati kao vjernik koji pokušava sakriti partijsku prošlost, ali nažalost (ili na sreću), nisam imao previše vremena pa sve to zajedno nisam uspio popratiti onako kako spada, ali radeći nešto drugo načuo sam nekoliko komentara. Što je i više nego dovoljno.

Sve u svemu, cijeloj priči "reality programa" ne želim dati više prostora, ali želim da obratite pažnju na jedan mali detalj. Gledajući televiziju i čitajući koješta, često čujem kako manekenke, pjevači ili kojekakvi bezveznjaci, tobože skromno, govore kako su oni "samo obični ljudi koje muče isti problemi kao i sve druge". Poprilično hrabra izjava.

Plemenito poistovjećivanje s pukom

Ne znam tko im je rekao da je ono čime se bave tako neobično i toliko veličanstveno da kod "normalnog" puka stvara strahopoštovanje koje ih tjera  na glorifikaciju njihovog lika i djela, ali taj netko trebao bi ih uvjeriti u suprotno. Vjerujem kako obožavaju taj lažni egalitarizam i smatraju da je njihovo poistovjećenje s "prostim pukom" tako plemenita gesta koja će pokazati kako s obje noge još uvijek čvrsto stoje na tlu i kako nikada nisu zaboravili odakle dolaze.

Hej, narode… Oni vas žele upoznati, ne tretirajte ih kao nedodirljive polubogove koji zemljom hodaju čineći dobro, vračajući širok osmijeh na lica pothranjene i musave djece "malih i običnih ljudi".

Sandi nije bog akustične gitare

Sandi Cenov običan je dečko iz kvarta, a ne bog akustične gitare kako većina vas, "običnih ljudi", misli. Ma, svi su oni samo obični ljudi, a ne zvijezde koje tako zasljepljujuće sjaje na domaćem nebu. Poskidajte postere sa zidova, ugasite svijeću na malom oltaru kojega ste u svome domu izgradili samo za njih, prekrijte tetovaže njihovih lica koje ste u naletu ljubavi iscrtali na vlastitom tijelu, ne klečite pred njihovim kipovima, ustanite, veselo potrčite i pružite im ruku u znak dobrodošlice. Oni su vaši ljudi, ljudi od krvi i mesa, smrtnici, a ne sveta bića neobjašnjive moći i predivne aure.

A sad ću prestati s ovim preuveličavanjem jer smatram da sam dovoljno naglasio to što želim reći. 

Naravno da su obični ljudi, to nepotrebno naglašavanje očitog zvuči kao da iz vedra neba ispalite "hej, ne liječim gubavce dodirom i ne hodam po vodi". Budite bez brige, mi ne mislimo da ste posebni. Da se radi o mega uspješnim zvijezdama koje uistinu i neobjašnjivo tretiraju kao polubogove čak i u najvećim vukojebinama planeta Zemlje, razumio bih zašto to govore. Ali kada to pričaju ljudi koje znamo samo zbog toga jer novine nemaju pametnijeg posla, stvari postaju smiješne. Naravno, to isticanje ulazi u sferu benignog preseravanja, a vjerujem da ni oni ne misle kako "hodaju po vodi" (barem se nadam) već tu izjavu jednostavno izgovore ne analizirajući je poput "nekih ljudi".

No, pokušajte me razumjeti jer i ja sam samo "običan čovjek".