Printer za žarulje obećava industrijsku revoluciju

Piše:
nedjelja, 12.1.2003. 10:31
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Printer za žarulje obećava industrijsku revoluciju ZAMISAO o printanju žarulja sigurno se čini neobičnom, no američki stručnjaci rade baš na tehnologiji koja bi to omogućila.

Istraživački rad na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu trebao bi omogućiti da se u jednom potezu otisnu potpuno sastavljene električne i elektroničke naprave. Umjesto izrade kućišta koje se zatim ispunjava sastavnim elementima, nova ideja predviđa tiskanje posve dovršenog proizvoda, piše New Scientist.

Tajna je u tome da se tiska sloj po sloj složenih vodiča i poluvodiča koji čine određenu napravu. Očekuje se da bi se usavršavanjem tehnike bez radno intenzivne proizvodnje na pokretnoj traci mogle izbacivati naprave poput žarulja, radija, mobilnih telefona ili igračaka.

Za izradu prototipa novodizajniranih proizvoda vrijedna pomagala pokazali su se trodimenzionalni printeri, no tu je ponajprije riječ o mehaničkim dijelovima. Istraživanje na Berkeleyu bitno je jer omogućuje da se u napravu proizvedenu printanjem odmah uključe elektronički dijelovi kako se ne bi morali dodavati naknadno uz veći trošak.

Stručnjaci s Berkeleya osmislili su i kako otisnuti elektronske sastavne dijelove kao što su tranzistori, kondenzatori, indukcijske zavojnice i drugi poluvodiči. Voditelj istraživačkog tima John Canny predviđa i da će se uskoro moći otisnuti daljinski upravljači za televizore.

Rad na novoj tehnologiji mogao bi uskoro izbaciti iz uporabe klasičnu podlogu sa strujnim krugom koja se sastoji od višeslojnih ravnih plastičnih pločica na kojima su zalemljeni elektronski sastojci. Bakrena žica između tih slojeva povezuje sastavne dijelove.

Tehnika koja bi to potisnula nazvana je ´flexonics´. Riječ je, naime, o tome da bi umjesto proizvodnje kućišta za dijelove strujnoga kruga, samo kućište postalo dostatno kao strujni krug.

No, uočeno je da ta tehnika ima i jednu veliku manu. Ako se ´fleksonična´ naprava razbije, ona postaje nepopravljiva jer se nijedan od ugrađenih dijelova ne može zamijeniti. Ta bi tehnologija, zato, možda u društvu razvila naviku odbacivanja predmeta.

Osim toga, nova tehnologija suočena je i s izazovom kvalitete izvedbe. Polimerne elektroničke naprave možda su jeftinije od onih utemeljenih na siliciju, ali i slabijega učinka. Polimerni tranzistori, primjerice, imaju sto puta manju brzinu prebacivanja od silicijskih tranzistora.