DAKLE, drago čitateljstvo, evo me opet u onom gradiću iz kojeg sam direktno izvještavao i prošlog ljeta. Iako sam prošlo bježao ispred macho-tipčine kojoj se nije sviđalo to što se meni sviđa njegova zaručnica i što mi je, doslovno, život bio u opasnosti, ovo će ljeto, čini mi se biti još čudnije. Da ne kažem luđe.

A sad ćemo se malo dotaknuti povijesti istog da probamo locirati korijen zajeba jer ima ih popriličan broj. Dakle, prastari stanovnici ovog idiličnog gradića bijahu gusari. Priča se, najzajebaniji u Dalmaciji. Napadali su Dubrovčane, Mlečane i sve koji bi slučajno ili namjerno plovili u blizini.

A onda su počeli Križarski ratovi i Papa je odlučio sastaviti elitnu pomorsku jedinicu (čitaj: pokupit najveće luđake na koje je mogao naići) i poslati je u Svetu zemlju.

Ovi su uredno odradili svoj posao u Svetoj zemlji i došli u Veneciju po plaću. Ovi su se pokušali račanovski izvući iz cijele situacije što će reći zamuljati priču, kao nema se, kao za koju godinu, kao "čekamo priliv sredstava od turizma" itd. Što ovi naravno nisu popušili pa su rumbali neku crkvu (mislim čak da se radi o sv. Marku ), pokrali iz nje zlato i vratili se doma. Na to je Papa načisto popizdio i prokleo ovaj grad. Tako da nad njim još uvijek vlada prokletstvo.

A ljudi ovog kraja vole tradiciju. I poštuju. U to me uvjerio čovjek, katolik, Hrvat i profesionalni kamiondžija s kojim sam se vozio iz Zagreba. Čovjek je počeo kao kamiondžija, a završio kao vlasnik firme koja u svom vlasništvu ima petnaestak međunarodnih cestovnih krstarica. Putem mi je prepričao zgodu iz Ministarstva koja mu se dogodila prije koju godinu.

- Bog te jeba, doša ja u Ministarstvo, tražija dozvolu za još dva auta i da zaposlin još četri čovika. I ima sve papire uredne. Boga mi. Još san pribacija normu u dvi-tri stvari. A ove pizde me zajebaju ka malo dite. Sve čekaju kad ću kojemu dat kuvertu. A ja ti u torbi ima nož. Uvik ga nosin uza se kad san u kamionu, nikad ne znaš kad ćeš na koju budaletinu naletit. I osta mi u torbi, a kako je debela koža od torbe bila, to ga nije detektor pripozna. I, sinko moj, kad san ja vidija da me oćedu sjebat, ja iz torbe nož i zabija in ga u stol. "Pizda li van materina, sve ću vas poubijat!"
- Sereš.
- Jesan, krvi mi Isusove!
- I, šta, jesu zvali osiguranje?
- Jesu pizdu materinu, potpisali dozvolu u po ure. Tako ti se to ovdi radi.

Tu mi je sve postalo jasno. Sweet home Alabame, I´m coming back to you. Bio je to genijalan uvod u nastavak priče o ovom gradu. U nastavak ljetovanje. Ili, što bi rekli iz Leut Magnetika "Evo me doma, bolje volje san odma."

A doma depresija teška. Apatija dosegla vrhunac. U priči svakog starijeg od dvadeset pet, čut ćeš svako malo rečenicu "Ma život je kurac!" ili nešto slično. Unatoč ljetu i navodnoj najezdi turista i izgradnji ceste i hrpi djevojaka u ljetnim haljinicama.

Počelo je s frendom na kavi. Čovjek se zaljubio. Dobro, ništa novo, ali priča o njoj više nego tragična. Dobro, iz udaljene perspektive čak i komična, ali kad ti se događa u prvom licu, onda je poprilično zajebano.

Naime, stari je ne pušta vani dulje od 11 navečer da se "ne prokurba". Stari tu i tamo mlatne staru, ali ovoj je to normalno pa provaljuje izjave "Divan je on muž kakvih ima." Ukratko, čovjek maltretira cijelu obitelj, a žena to tolerira jer je to, bože moj, normalno. Ipak je on muško i glava familije.

Tu je frend lagano popizdio i rekao da će, ako mu slučajno curu takne, zatražit od frenda uslugu koju mu je ovaj dužan. Tip je inače polukriminalac s ganom kao privjeskom. Ukratko, frend čeka sranje da pošalje tipa tom tatici na vrata, da mu ovaj uperi gan u čelo i kaže "Ajde se smiri malo." Tako se stvari rješavaju ovdje, kaže.

Dva sata kasnije, na kavi sam s lokalnim moćnicima. Njih troje razglabaju o predstojećim izborima. "Tribali bi se bacit na ženske i penzionere. Te penzionere zajebaje ko god stigne, a ženan nikad nije lako. Prvo, neće je niko zaposlit ako misli da bi brzo mogla ostat noseća, a ako zatrudni dok radi, dobije otkaz. Na tu bi kartu tribalo zaigrat."

Ja se samo nasmijao.  Nastavili pričati o komunalnim problemima i turizmu. Turizam, kao i što se očekivalo, podbacio. Broj turista pada već četvrtu godinu i opasno se približava nuli. Problem je jako lako locirati. Izvanpansionska ponuda nula, a cijene nenormalne.

Toliko nenormalne da gradom već danima kruži anegdota o Čehu koji je na pola praznika ostavio obitelj na moru i vratio se autom u Češku po namirnice. Dakle, čovjeku je bilo isplativije vozit se do Češke i natrag nego trošiti kod nas. Naravno, svi su ga ovdje proglasili idiotom i "kurčevim turistom" uz uzdahe "da se baren Srbi i Bosanci vrate, oni troše ka ludi". Nikom nije palo na pamet upitat se jesmo li mi možda bed guys u cijeloj priči s Čehom.

I tako sam pričao malo s lokalnim poglavarima, dogovorio posao. Uređivat ću lokalne novine. Zadatak, pokrenut list i napraviti dobro prvi broj. Uz svu tu apatiju i probleme koji se vide iz aviona, ne bi trebalo biti teško.

Nastavak priče bio je o požarima. Ove godine ih nema, barem na ovom području. Zato se i priča o njima. Podrazumjeva se da nešto gori, a ako ne gori, onda je to zanimljiva tema. A ne gori vjerojatno zbog toga što je prošlih godina izgorilo sve zapaljivo.

A kad smo već kod požara, onda ćemo prepričati i rođakovu zgodu s vatrogascima čime ćemo zaključit ovu Pušionu.

Za uvod recimo da je tip ostao bez posla u firmi, da ima ženu i troje djece, da preživljava od nekog honorarnog posla kojeg radi od 4 ujutro do osam, te od pet popodne do osam. U međuvremenu se bavi poljoprivredom. Ukratko, spava četiri sata dnevno kako bi nekako spojio prvi s prvim.

A šta je bilo s vatrogascima? Pa… vjerovali ili ne, palili su šumu. Tip iz mjesta je trebao očistiti neku meju, pozvao vatrogasce, obećao im večeru ako to počiste, a ovi spojili ugodno s korisnim. Naime, ista ekipa optužena je prije par godina za podmetanje požara. Mali DVD-ovi se teško financiraju pa ekipa podvali požar kako bi ubrali dnevnice od gašenja.

Taj rođak ih vidio i dopilio do njih. Pokušao ih zaustavit, ovi ga poslali u rodno mjesto, on jednog pogodio šakom i završio na muriji.

Od tog mjesta kasnije je krenuo požar koji je na kraju morao gasiti kanader. Tko je kriv? Pa rođak naravno. Mislim, samo je on u cijeloj to priči kažnjen.

Da ne duljim, Smoje je za ovaj grad napisao da bi trebalo podignuti šator iznad njega, staviti na šator natpis CIRKUS i naplaćivati upad. I, čini mi se, bit će u pravu još jako dugo. 

denis_lalic@yahoo.com