Pušiona - spešl edišn: Dragi Tompsone

Piše:
četvrtak, 8.1.2004. 17:03
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona - spešl edišn: Dragi Tompsone

Dragi prijatelji!
Prije svega, želim Vam naglasiti da je ova moja službena web stranica jedini pravi izvor informacija o meni i mom mišljenju a iste možete dobiti putem članaka koje postavlja administrator.

Prije nego Ti išta drugo napišem, ispred veznika a dolazi zarez. Čisto da se više ne blamiraš kad pišeš priopćenja za `Tvoju službenu stranicu koja je jedini pravi izvor informacija o Tebi i Tvom mišljenju`.

Što se `jedinog pravog izvora informacija o Tebi` tiče, dragi Thompsonove, je li to znači da poručuješ publici da više ne vjeruje najavama koncerata po dnevnim novinama jer bi moglo doći do podmetanja od novinarske gamadi poput mene pa bi koncert od petka mogli najaviti pod subotu.

Što se `Tvog mišljenja` tiče, iskreno mislim da ono nikog ne zanima. Publika Ti ga ionako zna, a ostali ga ne shvaćaju ozbiljno.

Svjedoci smo još jedne bjesomučne hajke koju, izbornim porazom, izbezumljeni komunisti i njihovi pomagači pokreću protiv mene.

Je, dobro govoriš, evo naš urednik se toliko izbezumio izbornim porazom SDP-a da ga od tad držimo u WC-u s laptopom odakle nam daje smjernice za rad. To zna prouzročiti prilične probleme jer kad nam Račan ili Mesić navrate s mitom, moraju se tiskati tamo.

Ovoga puta su otkrili toplu vodu; "Otkrili" su kako sam ja pjevao pjesme poput "Evo zore...", "Jasenovac..." i slično.

Otkako je u WC, otkriva čudne stvari, šta da Ti kažem. A što se otkrivanja ovog što si pjevao tiče, nismo mi tu ništa otkrili, samo smo objavili. Sve se to znalo i prije samo, eto, nitko nije našao shodno objaviti, a Ti si govorio `Nisam`, a ljudi, naivni kakvi jesu, vjerovali jednom katoliku.
Znaš ono, isto kao s okolicom Knina. Svi smo znali da je `gorilo sve do Knina`, ali se nitko nije čudio.

Ja nisam autor tih pjesama ali sam ih pjevao, što je svima nama poznato, u određenom periodu svugdje po hrvatskim trgovima i dvoranama ne skrivajući se, pa je time ovo senzacionalno otkriće u najmanju ruku smiješno.

Tu se potpuno slažem s Tobom. 

A evo kada i zašto sam ih pjevao. Pjesme sam pjevao zajedno sa stotinama tisuća hrvata za vrijeme Domovinskog rata kada je četnička agresija ugrožavala samu opstojnost hrvatske države i naroda, kada su tisuće hrvatskih mladića ginuli braneći naše vrijednosti i goli život od četničkog noža.

Hrvat se, inače, piše velikim slovom. Pazi malo na te stvari. Inače, kaže meni Džoni, to mi je jedan prijatelj šta je sa 17 uletio u rat: `Ma te ustaške pisme su ti pivali ovi šminkeri po gradu i ovi šta su došli iz vanka. Mi bi, kad smo išli na front, pivali: Draga mi je pička katolička, a ni srpska meni nije mrska.`

Te pjesme smo pjevali neprijatelju za inat, izražavajući svoj bunt i odlučnost da se tim zvijerima suprostavimo i konačno ih porazimo a u njima su izazivale strah.

Jebiga, opet si pojeo zarez ispred a. Gledaj, u Jasenovcu i Gradiški Staroj, koliko se ja kužim u povijest, nije bilo neke borbe i pokazane hrabrosti. Tamo su bili zatvori u kojima su Maksovi mesari klali zarobljenike. Dakle, da Ti to plastično dočaram, čovjek u uniformi s nožem ubije čovjeka bez uniforme i noža. I Ti misliš da je to hrabro.

Nakon 3. siječnja 2000. kada je Hrvatska posrnula i vlast prigrabili komunisti, došlo je do neviđenog omalovažavanja, vrijeđanja, ponižavanja i progona hrvatskih branitelja, generala, intelektualaca, istaknutih javnih osoba i svega što je hrvatskom narodu sveto. Po hrvatskoj se pjevalo "Po šumama i gorama", hrvatsku vojsku proglašavalo agresorom, izdavale tjeralice, nuđenje novčane nagrade za njihovu izdaju... Tada smo ponovno tim i sličnim pjesmama poručivali povampirenim komunistima da ih se ne bojimo i da ćemo im se oduprijeti i štititi svoje vrijednosti po bilo koju cijenu.

Ne znam za Tebe, ali ja sam par puta vidio Račana na televiziji i ne mogu ga zamisliti povampirenog. Pa taj čovjek je izgledao kad da bi pao da puhneš malo jače u njega. I njega se, eto, Ti prepao. Iznenadilo me to od Tebe.
Ali znam ja, nisi se Ti prepao Račana nego komunista. Ali, oni ti više ne postoje. Ako i vidiš kojega, najčešće im se ljudi smiju.

I danas, kada su konačno na koljenima, pokušavaju ovakovim mučkim udarcima i proglašavajući mene fašistom, nacistom i slično, nanijeti što više zla meni i čitavoj domovini.

Pazi malo na rečenicu kad pišeš. Jesi ti pravi Hrvat ili šta, jebemu mater? Ne možeš ovako s hrvatskim jezikom.

A naš urednik. Je, grozan je on. Povampiren, na koljenima, u WC-u i smišlja pakosti domovini. Ja bi se sramio da sam na njegovom mjestu.

Dragi prijatelji, ne obazirite se na njih, oni su stvar prošlosti i nikad nam više ni komunisti ni četnici neće određivati što smijemo pjevati u našoj domovini a što ne.

Evo opet ti je ispao zarez ispred a. Jesmo, svi u redakciji su podosta mlađi od Tebe, broj čitatelja na sajtu nam raste iz dana u dan i definitivno smo stvar prošlosti.

Mi se dragi prijatelji okrenimo budućnosti. Hvala Bogu, sada ponovno imamo hrvatsku vlast i nemamo više potrebe na ovaj ili sličan način izražavati svoje nezadovoljstvo već svu svoju energiju trošimo doprinoseći općem dobru i boljitku našeg naroda i države.

Hoćemo, dragi Thompsone. Znam ja da ti to ne razumiješ, ali i ovo što smo napravili bilo je zbog boljitka naroda i države. I nastavit ćemo tako i dalje.

I nemoj se sad ljutit zbog ovoga! Jer kad se sve zbroji i oduzme, mi smo samo objavili stvar koju si Ti otpjevao, a to što bi Ti sad volio da nisi, nije naš problem.

Profil Denisa Lalića