Pušiona: Hrvatska – Slovenija

Piše:
utorak, 14.10.2003. 17:48
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Hrvatska – Slovenija

ZA POČETAK, nešto što nema nikakve veze sa Slovenijom. Mislim, valjda i ima, ali ne da mi se sad tražit tu vezu. Dakle, mladež HDZ-a smrdi. (Zbog ovakvih rečenica nekad stvarno uživam u pisanju.) I to ne mislim metaforički, ono po američku, nego stvarno smrde. Na janjetinu i kapulu iz Macole.

Naime, vozio se s petoricom njih u busu iz Zagreba. Kad su ušli, učinili su mi se kao pet malih seljaka koje je mama obukla i poslala na hodačašće, a onda su počeli pričati. U cijeloj toj njihovoj priči niti jednom nisu spomenuli grad iz kojeg dolaze, eventualne probleme s kojima se taj grad susreće i slično - pričali su samo o stranci, unatarstranačkim sranjima, pozicijama na koje bi netko od njih nakon sljedećih izbora mogao doći, ljudima iz stranke koji im idu na kurac i koje će maknuti iz stranke kad se dočepaju tih pozicija i tako dalje.

A onda je bus stao kod Macole pa su krenuli s janjetinom i kapulom tako da bi, ostatak puta, svaki put kad bi otvorili usta, autobus još više zasmrdio. Kao da ne pričaju nego seru. Ma zapravo, dođe ti na isto kad je mladež HDZ-a u pitanju.

E sad, da je trava legalizirana, ispalio bih iz busa i u nekoj trafici kupio joint, zapalio i svo to njihovo sranje lakše podnio, ali nije. Onda opet, oni će doći na vlast i nema šanse da je legaliziraju. Tako da i sljedeći put kad te napadnu s TV-a ili susjedne stolice, ostaješ bez osnovnog sredstva obrane od njih.

Poželio sam im jebat majku. I baš kad sam se spremio ustati sa stolice i zaurlati `Jebem vam majku!!!`, skužio sam im face i pomislio – ako oni izgledaju ovaku, ni te majke nisu bogznašto, i odustao.

No, vratimo se Slovencima. Izvukli smo ih u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, skraćeno EP i sad ćemo im kao pravi Hrvati dokazati da mogu oni prije nas u EU, ali na EP neće majke nam domovine čime ćemo im dokazati da smo veći jebači, ratnici, nogometaši i tako dalje. Uostalom, šta je EU prema jednom EP.

Takav je stav jednog prosječnog čovjeka, Hrvata i katolika. Ali kad ti čovjek, Srbin i ateista uleti s istom pričom, onda meni dođe baš nekako toplo oko srca. O čemu se, naime, radi.

Idemo s dijalogom. Stojim na Zagreb film festivalu, pijan kao šlapa sa svojim dobrim frendom Perom, već rečenim čovjekom, Srbinom i ateistom. I priča on.

- Bio s frendom u Ljubljani, buraz, gledali Liverpool-Olimpija.

Čovjek živi u Zagrebu pa priča koliko-toliko književno i umjesto bre, govori buraz.

- I?
- Sjeli među njihove navijače, buraz, s Liverpoolovim šavovima, buraz i znaš kaj su nam napravili?
- Kaj, bre, brale?
- Jeboti, gađali nas papirićima, buraz! Kuiš, papirićima su nas gađali!
- Čekaj, ka, bre, buraz, uletili ste među Olimpijine navijače s Liverpoolovim šalovima i oni su vas gađali papirićima?!?!
- Ma da, buraz, ti Slovenci su prave pičke!
- A tek Slovenke! To su ti, bre, buraz, pičke i po. Boga mi!! Liti u Dalmaciji imaš najmanje frke s njima. Lakše i` skuvaš nego Čehinje.
- Normalno, buraz, kak će Slovenac, jeboti, kresnuti ženu kak spada kad se na stadionu gađa papirićima, jeboti.

I tako su jedan prosječni čovjek, Hrvat i katolik i jedan prosječni čovjek, Srbin i ateista došli do zajedničkog zaključka da su Slovenci pičke, a Slovenke pičke i po koje Slovenci ne mogu tako dobro kresnuti kao mi, braća Srbi i Hrvati.

Međutim, ako bi stvar pogledali iz trijezne EU-perspektive onda bi to izgledalo ovako: slovenski navijači ne prave sranja po stadionima, a Slovenke su liberalne žene koje uživaju u sexu što je sasvim normalno kad je već ljeto u zraku. Vjerojatno će zato Slovenija uskoro u EU, a mi i braća Srbi u kompletu kad zajedničkim sngama promijenimo perspektivu.

Nastavak dijaloga razjasnio mi je perspektivu, iliti mentalitet iliti Balkane moj, tu sam doma. Dakle, sjedimo pijani, brat mi Srbin i ja, i gledamo sve te kulturnjake i kulturne radnike oko nas.

- Skuži ti ovo, bre, buraz! Kako su fini naši kulturnjaci, baš su nekako politički korektni, da dođeš do kojeg i opizdiš mu plesku, reka bi ti izvini.
- Ma da, buraz, nema nikog s kim se možeš lijepo potuć, malo on tebe, malo ti njega i poslije na pivu. Da ga udariš, buraz, tužio bi te Vijeću Europe, jeboti. Postajemo pičke kao Slovenci, jeboti.
- Jebo to, buraz, dosadno je to, amo ća.
- Amo.

E sad, u cijeloj toj našoj priči, kad smo je kasnije malo analizirali, previdjeli smo bitan detalj. Zašto bi došao do nekog i zavida mu plesku? To pitanje nas je totalno zbunilo tako da smo se tako zbunjeni i pijani rastali negdje oko tri ujutro. Propala nam večer, ni na skinjare nismo naletjeli da im prodamo priču kako je on Srbin, a ja Dalmatinac pa da se mlatnemo kao pravi ljudi, rodoljubi i Balkanci. E, jebiga, nastavi li se ovako, stvarno ćemo u EU jednog dana.

A onda sam došao u Split i prva stvar koju sam vidio kad sam na Brdima izišao iz busa, bio je jumbo-plakat za utakmicu Hrvatska-Bugarska. Znak HNS išaran sprejom, a ispod stoji FSJ. Maksimir išaran sprejom, a ispod napisano Marakana. Torcida, a i Dalmacija pizde već duže vrijeme što reprezentacija ne igra u Splitu.

Sljedeći dan nađem se s rođakom o kojem sam već pisao. Slušajte dijaloga.

- Da vidiš šta san popizdija prošle subote!
- Di ste bili?
- Ja i prike u jednomu disku, pošajba mi se prika s tipon.
- Pa šta si popizdija?
- Bila su tri tipa s tin šta mi ga je prika razbija, ali se pičke nisu umišale, a baš mi je bilo napeto šibnit se s nekin. Nisan se tuka ima dva miseca, popizdit ću, rođak.
- A jebiga, stari, šta da ti kažen.

Dan nakon toga, na obiteljskom ručku spikam s drugim rođakom, lokalnim političarem.

- Jes vidija Slovenaca, pizda in materina, zajebaju nas di stignu! Da smo mi na vlasti, jebeš mi mater kad ne bi vojne brodove izveli prid njiovu granicu pa da vidimo čije je more. Oni nas jebu, a možeš in državu proć na rezervi.
- A jebiga, Italija je s njima, možemo se jebat.
- Ma i jednin i drugin triba pokazat da nema zajebancije s nami, a ne ovako pičkasto ka Račan. Svaki put usere stvar s tin Slovencin.
- Ne znan, ne pratin to. Mislin, šta ja znan, ne virujen da nan rade pizdarije bez razloga. Vjerojatno imaju neke argumente kad nas već odlučuju jebavat.
- To su ljubomorni jer in svaki put pojebemo žene kad dođu na lito. – kaže on u poluzajebanciji – Ali jebat ćemo in majku sad u kvalifikacijama. Vidit ćeš, napunit ćemo i` da će nas zapantit i za Piranski zaljev i za pojas i za Krško.

A onda sam nevečer gledao Otta Barića na TV-u kako govori da svi oni koji povezuju politiku brkaju `staru` i `novu` reprezentaciju. Da je nova koncetrirana samo na igru, na protivnika na terenu i da po njemu ne bi trebalo biti nikakvih problema s tim. Čovjek spušta loptu na zemlju, ali, jebiga, možeš promijenit vlast, možeš i reprezentaciju, ali raja ostaje ista.

Mislim na sljedeće. Kad je zadnji put ta `stara` reprezentacija igrala sa Slovencima, na Poljudu je bilo 1:1. Tad sam bio na ekskurziji u Španjolskoj i rezultat smo doznali telefonom. Baš kao i ekipa iz srednje Prometne, inače Torcidinog regrutnog centra. Rulja je popizdila uz, citiram, `Jebote, u Splitu ostanu nerješeno s onim pičkama Slovencima.`

Zatim su tražili po Loret de Maru slovensku ekskurziju, a kad nisu našli Slovence napali su neke Čehe. Tridesetak ljudi lupalo se na plaži samo zato što su, pazi sad, `Česi isti kurac ka i Slovenci.`, pičkice šta voze Škode i furaju se na Europu.

I sad, kad sve zbrojim i oduzmemo dolazimo do sljedećeg. Postoji ogromna mogućnost da se sa Slovencima, nakon Piranskog zaljeva, nakon Krškog, nakon pojasa, odigra utakmica na stadionu kluba kojim drma ultradesničar Štimac i kojeg je napunio MP Thompson, pred publikom koja još uvijek puši za dom – priču i smatra fajt sastavnim dijelom navijanja, ako ne i života. (Ekipa iz Pomorske koja je lupala Čehe sad ima od 20 do 25 i živi na Poljudu.)

Naravno da će ta utakmica proći bez incidenta i da je nitko ni na koji način neće povezati s politikom.

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije