Pušiona: Koji k....!?

Pušiona: Koji k....!?

NEDAVNO JE jedan znanstvenik iz jednog sveučilišta u jednoj državi izračunao da će utorak od prije tjedan-dva biti najdepresivniji dan u godini. Lola je uvalio hrpu varijabli u neku kobasicu od formule i došao do, recimo, koeficijenta depresivnosti.

Istina, otkako je Grašo izdao album "Utorak", meni je svaki utorak sjeban, čak i bez računanja, ali, eto, sad je to i službeno.

Jučerašnjim danom nitko se nije znanstveno bavio, ali da je, vjerojatno bi došao do zaključka da se radi o najseksualnijem, ili preciznije, najkurčevitijem danu u godinu. 

Ne znam kako i zašto, ali lajtmotiv cijelog jučerašnjeg dana mi je bio kurac. Sve kao slučajno, ali gdje god bi se pojavio i s kim god bi pričao, kurac bi u temu ušao nekako sam od sebe i zadržao se tamo sve do kraja razgovora.

Sve je, naravno, počelo ujutro kad sam skopčao da mi je trava pri kraju. (Jeste li primjetili da tako počinje većina Pušiona? Jebote, izlazim iz stana samo po gras!)

Onda sam nazvao frendicu lezbu u jednom od domova i krenuo obaviti robno-novčanu razmjenu.

I, sad, to što je žena lezba mi ne predstavlja ni najmanji problem. Zapravo, to uopće ne tematiziramo, ali je ona nametnula temu pa nisam baš imao izbora.

Naime, žena ima novu curu koja je izrazila želju da impruvaju vezu seksualnim pomagalima. Konkretno, da investiraju stotinjak eura u onaj kurac što se veže oko struka s tim da sintagma "onaj kurac" u ovom slučaju ima konkretno, dapače plastično značenje.

I onda je krenula debata. Pošto ta moja prija spada u onu lezbo-frakciju kojoj kurac u životu uopće ne fali nego lezbijstvo doživljava kao ljubav sa ženom te može svršiti i bez penetracije, to su joj sad, zajedno s tim plastičnim kurcem, u život uletile i dileme.

Tipa, da li je moja cura stvarno lezba ili se samo fura, a zapravo želi da je poševi nešto što ima kurac? Da li ona mene voli i bez onog kurac što se veže oko struka? Da li sam ja ljubav njenog života ili će ona za par godina opet promijeniti strane i tako dalje i tome slično.

Onda smo zapalili sljedećeg i nastavili pričati o kurcima. Došli smo čak do Balija i njihovih falusnih božanstava kojima je ekipa gradili kurcolike kipove i do dva metra visoke.

Tu su onda meni uletila sjećanja na prvi moj snijeg u Zagrebu i počeo sam jednu od svojih domskih priča.


Sve je počelo kad mi je Don uletio u sobu s hrpom trave i umjesto "Dobar dan, jebeš li šta?", provalio "Daj rizlu!"

(Za one koji ne znaju tko je Don, pogledati dvadesetak Pušiona prije. Uglavnom, budući pop iz Rumunjske.)

Ja sam rekao "Jebiga, Don, nema." na što se on uzvrpoljio po sobi, a onda dograbio Sveto Pismo. Svaka je soba zajedno s posteljinom, dobijala primjerak kod useljenja. Za duhovno uzdizanje.

Don je tu knjižicu poznavao kao svoj džep, teolog jebiga, pa je tako znao i da ima za popizdit tanak papir. Onda je iščupao prvu stranicu, srolao u nju pa smo se počeli duhovno uzdizat.

Džoja je, kao i sve te improvizirane, gorila ukrivo pa je došlo do jednog zanimljivog fenomena. "Jebote bog, izgorio Bog!", provalio je Don. I fakat, umjesto

"U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše kod Boga"

sad je pisalo

"U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše k.. ...."

Onda smo se obojica počeli kidati ko kreteni. A kad smo završili s kidanjem i duhovnim uzdizanjem, skužili smo da pada snijeg. Ja, kao pravi Dalmatinac u Zagrebu, totalno okinuo. Onda sam ga nafukao da idemo graditi snješka, što, s obzirom da je bio totalno duhovno uzdignut, i nije bilo teško.

U početku smo samo skupljali snijeg na hrpu. Hrpa je rasla i rasla i kad je došla do visine od metra, počeli smo razmišljati o obliku. A onda je Don, duhovno uzdignut, provalio "U početku bijaše Riječ i riječ bijaše k." pa smo krenuli od snijega graditi slovo K.

Uspjeli smo podignuti onaj najduži dio, ono I, uspjeli smo mu staviti i donju nogu tako da je izgledao kao obrnuti Y, ali onu kosu nogu nikako nismo mogli instalirati. Cijelo vrijeme je padala kao kurac koji se ne može dignuti. Onda smo zaključili da je K najimpotentnije slovo abecede, sjeli na ulaz u poaviljon i nastavili šprehati o impotenciji i tome kako je skroz nelogično da kurac počinje s k.

Iz te šprehe se lgično nametnula sljedeća ideja – "Amo napravit kurac od sniga!" Onda smo slovu K makli donju nogu i ostalo je samo I koje smo nastavili oblikovati u valjak, radit mu žilu, glavić i sve ostale nužne djelove.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A onda je do nas prošao tip iz Rijeke koji je znao Dona. Kad je skužio da radimo kurac, počeo je raditi s nama. Onda frend od tog tipa koji je bio iz Osijeka, onda neka ekipa iz Trogira koja se bacila na izradu jaja.

Uglavnom, pola sata kasnije, mladi iz cijele lijepe naše plus oni iz dijsapore (Don i Rumunji) gradili su jedan veliki kurac što je, s obzirom da je bila `98. i da je HDZ bio na vrhuncu slave, morate priznati, bilo jako metaforično.


I kako je sve to završilo? – pita moja frendica lezba.
Pa, oko dva ga je skužio glavni portir i slomio ga karate potezom.
Baš bed!
To sam i ja mislio, a onda je duhovno uzdignuti Don provalio "Nije bed, sutra je novi dan, sutra će hrvatska mladež napraviti bolji, veći i ljepši kurac!"

Tu sam se pozdravio sa svojom frendicom lezbom i krenuo do frenda da mu pomognem s duhovnim uzdizanjem. Upadam kod njega, on vadi pive iz fridža, ja vadim dim, instaliramo se ispred TV i čekamo da nam uleti neka dobra tema.

Jebeš li šta? – pitam više reda radi. Kontam, reći će "Slabo zadnje vrime" pa ćemo nastavit piljit u točku.
A jeben – kaže on polupatnički – Čoviče, toliko jeben da san se zaželija dobro izdrkat.

Tip nije lezba, ali i on ima novu curu. Zadnja veza mu je riknula jer ova nije htjela analno što je onda kod njega izazvalo niz sumnji i dilema što je onda izazvalo puknuće veze.

Daj, ne seri! – kažem na to.
Neće ni ova analno pa se ne mogu, ono, skroz uživit, a posli mi se ne da drkat jer san se već ispraznija.
Nije ti lako. – kažem.
Totalno sranje, Dena. – nastavlja – Ma ustvari, problem je šta iman veliki kurac. Jebote, ne mogu ni kondom stavit kako triba i onda se ova, normalno, usere i ne da analno.

"Ne opet!", pomislim, ali bilo je već kasno. Ostatak razgovora sveo se na njegovu jadikovku. Kao, cijeli život neće upoznat idealnu ženu, ljubav svog života, a sve zato šta ima velik kurac. 

Onda sam ga počeo tješiti sa spikom kako fetiši i postoje zato da bi imali o čemu maštati, da bi imali cilj u životu, kako ne bi stali u određenoj životnoj točki te kako nas, zapravo, oni vode kroz život. Onda još kako, kad fetiš isfuraš, često ispadne da nije ni upola onako dobro kao kad maštaš o njemu i tako dalje i tome slično. Ali ništa nije upalilo. Tip zabrijao i adio. Jedini izlaz bila su vrata od stana.

Na ulazu u Konzum, skužio sam ono veliko K i sjetio se Dona. Blokao trenutno, a onda sam opet naduvan brijao po dućanu. Ovaj put me puklo da kuham crni rižot. Doma sam imao sve osim lignju i sipina crnila.

Stavio u košaru crnilo, a onda se bacio na izabiranje liganja. Ledove očišćene, pola kila 23kune. Jambove neočišćene, kilo 26kune. Kupio Jambine.

I tako sam doma čistio lignje trudeći se ne razmišljati više o kurcu. Totalno sam se koncentrirao na lignje i vadio im iznutrice. A bile su ogromne, u cijelom kilu samo dvije.

Rižot je ispao genijalan, nacalio sam pred TV, požderao skoro pola teće, a onda zapalio. Na TV-u je bila Shpitza i išao je prilog iz Movie puba s promocije neke knjige koja ustvari nije knjiga nego holivudska slikovnica. Počeo sam kljucati.

San je bio katastrofa. Hodao sam kroz Movie pub i gdje god bi pogledao, guzice i sise. Dekoltei, minjaci, noge... katastrofa. Onda mi se, naravno, dogodila erekcija. Pogledao sam dolje i jasno vidio svoj kurac. Stršao je kao onaj od snijega ispred paviljona na Savi.

Onda sam ga uzeo i krenuo ga nasilu spuštati. Gurao sam ga prema dolje, pokušavao ga uvaliti u gaće, a onda se slomio i ostao mi u ruci. "A u pičku materinu!", provalio sam. Gledao sam okolo totalno isparanoiziran.

Uvalio sam ga u džep i panično krenuo prema izlazu. Onda se, nemam pojma odakle, stvorio doktor Joke, urokan kao beštija.

Šta ti je? – pitao je.
Slomija mi se kurac, čoviče! – rekao sam i izvadio ga iz džepa.
U jebote! – rekao je – Dođi vamo!

Vodio me prema nekim vratima i putem mi objašnjavao kako to nije bed, kako se to lako riješi. Otvorio je ta vrata, a tamo je bio nekakav futuristički laboratorij, kao iz Star treka. Na jednom stolu ležala je žena u formalinu, spojena na neke žice koje su nestajale na plafonu.

Onda je iz nekog akvarija izvadio ogromnu lignju, očistio je, ugurao moj odlomljeni kurac unutra i sve to ugurao u tu ženu u formalinu. "Triba ostat tamo dvi ure i kad ga izvadimo, samo ga zalipiš nazad, to ti je narodna medicina!" – provalio je.

Onda sam se probudio i prvo što sam napravio bilo je hvatanje za kurac. "Tu je! Jes! Jes!"

Pogledao sam kroz prozor. Tamo je bio utorak, a meni je došlo da izmolim zahvalnicu. Nešto tipa "Hvala ti Bože što mi je kurac još uvijek na mjestu!", ali činilo mi se malo, je li, neumjesno.

Gledao sam kroz prozor utorak i prvi put mi se, još otkako je Grašo izdao album, činio genijalnim.

 Profil Denisa Lalića 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara