Pušiona: Seks u Europskoj Uniji i očuvanje nacionalnog identiteta (1)

Piše:
utorak, 22.6.2004. 21:17
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Seks u Europskoj Uniji i očuvanje nacionalnog identiteta (1)

OVO JE, dragi čitatelji, prva Pušiona u nastavcima. Sad objavljujemo prvi dio. Drugi slijedi uskoro.


Da bi uopće mogli pričati o ulasku u Europsku Uniju, trebamo najprije definirati što to zapravo znači. Konkretno, to znači hrpu ugovora na onim razinama do kojih mi obični, mali ljudi, Hrvati i katolici nikad nećemo doći.

To onda znači uvođenje eura, zajedničko tržište, ukidanje Šengena i tako dalje i tako dalje.

No, da li ste se zapitali što za vas to konkretno znači? Što će se u vašem životu promijeniti onog dana kada uđemo u Europsku Uniju? Da li će to utjecati na one male stvari koje svakodnevno radite? Da li će to, na kraju, utjecati i na vaš seksualni život? Tu počinje naša priča.

Glavni lik priče je anonimni čovjek, Hrvat i katolik (u daljnjem tekstu ČHiK) od nekih dvadesetak godina, iz pitoresknog dalmatinskog gradića, u čijem se životu, kako seksualnom tako i ovom običnom, onog dana kada je ušao u Europsku Uniju, dogodio niz novih i iznenađujućih stvari.

A do ulaska je došlo ovako. Ona je s prijateljicama ljetovala u njegovom gradu, oduševljavala se prirodnim ljepotama, kulturnim znamenitostima i živopisnim lokalnim stanovništvom, a kako je noćni život hrvatskom turizmu zadnja stavka, njega je upražnjavala na lokalnoj plaži.

Dalje valjda znate: moj galebe, krivo je more. Izmijenili su brojeve i komunikacija na relaciji EU – Hrvatska je mogla početi.

Onda je ljeto završilo i u gradiću je zavladala poprilična depresija i beznađe. Izlaz iz takvog stanja nametnuo se sam. Nazvao je nju u Frankfurt i pitao kako bi bilo da on malo dođe do nje, da uđe u Europu barem na par dana jer da će ispalit ovdje.

Ona je dala pozitivan avis, ali naravno, i postavila neke uvjete, uglavnom ekonomske naravi. Konkretno, trebao je sam platit put i nekakve troškove dok bude tu.

Kako su demokratske promjene usput uništile gospodarstvo njegovog pitoresknog gradića, kako turizam baš i ne cvjeta, kako je nezaposlen i kako, uz sve to, i nije nešto od volje, pribjegao je alternativnim metodama - povisio si je dug za nekih tri do četiri tisuće kuna. I to vanjski jer je od nje nažicao lovu.

Sad je, kad već ulazi u Europu, trebao kupiti poklon i pokazati kako beg nikad nije bio cicija. Sjetio se kako je ona cijelo vrijeme ponavljala kako je priroda oko gradića genijalna, kako je more super i kako joj je ona kula na onom brdu gdje inače ekipa duva zakon.

Onda je ušao u knjižaru, isprsio lovu, kupio monografiju Lijepa naša Hrvatska i s poklonom u ruci ušao u autobus Croatiabusa na putu u Frankfurt.

Putem je malo listao tu monografiju. Najprije je dugo gledao slike, a onda je počeo čitati predgovor kojeg je napisao ni manje ni više nego prvi naš predsjednik.


Malim europskim narodima – kakav je i hrvatski – bila je predodređena
teška sudbina obrane nacionalne opstojnosti i kulturne samobitnosti, a
navlastito očuvanja državotvorne tradicije.

Koliko pripadnost zapadnoj civilizaciji, toliko i samoniklost narodne
kulture, slobodoljubivost, ponos i mirotvorstvo, pomogli su hrvatskom
narodu tijekom starije i novije povijesti da očuva nacionalnu
samobitnost i vlastitu državotvornu tradiciju nasuprot nesklonim
geopolitičkim čimbenicima, što su više prijetili potpunim zatiranjem
njegova bića negoli nudili blagodati prepletanja triju različitih
civilizacija.

U sadašnje doba, po prvi put u svojoj novijoj povijesti, hrvatski narod
ima neponovljivu priliku da u izgradnji novog demokratskog poretka u
Europi i u svijetu dosegne ravnopravno mjesto hrvatske kulture i države.


Čitajući taj predgovor, naš se ČHiK osjetio baš nekako ponosno. Iz više razloga. Prvi, uboo je poklon isprve. Em će se ona oduševiti, em će pridonijeti očuvanju nacionalne samobitnosti i vlastite državotvorne tradicije nasuprot nesklonom geopolitičkom čimbeniku.

Drugi i bitniji razlog bio je što je uvidio da, eto, ima neponovljivu priliku da u Europi i svijetu dosegne ravnopravno mjesto. U njegovom slučaju, da ne ispadne seljak.

S obzirom na sve te čimbenike, ponosnim korakom je izišao iz busa i stupivši na europsko tlo, napravio mali korak za čovjeka, ali velik za Hrvata.

Ona ga je nestrpljivo čekala na stanici i čim je došao do nje, počela s ljubljenjem. Onda ga je uzela za ruku kao malo retardirano dijete i počela ga voditi prema podzemnoj na što je u njemu proradila slobodoljubivost i ponos pa je rekao: „Čekaj, boga ti. Tek san doša. Nisan još ni kavu popija.“ na engleskom.

Tu počinje potraga za kafićem. Njoj nije baš jasno zašto on uporno želi popiti kavu. I to još oko podneva kad sav normalan europski svijet radi. Njemu, s druge strane, nije baš jasno zašto svakih deset metara nema kafića.

Uglavnom, nakon nekog vremena sjedaju u kafić. Kad konobar donese račun, ČHiK-u se sruše svi snovi o neponovljivoj prilici da u Europi i svijetu dosegne ravnopravno mjesto. Espresso, naime, košta 2 eura. Naravno, plati, uz komentar „Jebote, moga san se opit za ovu lovu!“ na engleskom, ali po njenoj reakciji skopča da je ispao seljak.

Nakon vožnje u podzemnoj, prvih dojmova i spomenute kave, ovaj se miri s činjenicom da definitivno nije u ravnopravnom položaju i da mu ostaje jedino ustrajnost u očuvanju nacionalne samobitnosti i vlastite tradicije.
Kad, pak, vidi klub navijača turskog nogometnog kluba Bospor u koji je ženama zabranjen ulaz, pomisli da ipak ima nade, ali u momentu u kojem ulazi u njen stan, skopča da i to pada u vodu. Zato što ona – ne puši, a on smije samo u kuhinji.

Buniti se ne smije jer je u njenom stanu, a i dužan joj je lovu. Tako naš ČHiK uđe u kuhinju i zapali cigaretu sve svjesniji da mu više prijeti zatiranje vlastitog bića negoli blagodati ispreplitanja civilizacija.

U tom momentu se počinje osjećati baš nekako jadno što će se par minuta kasnije pokazati pogubnim.

Naime, svi znamo kako se za kvalitetan seks treba poklopiti niz čimbenika, a kako su ga svi ti čimbenici s kojima se suočio tokom dana natjerali da se osjeća jadno, to ni seks nije bio puno bolji.

Sve se odvijalo nekako bez žara, bio je potpuno zbunjen sve to vrijeme, pogubio je sve konce iz ruku. Jednostavno, nije igrao na svom terenu. To je zaključio po tome što je ona nakon seksa željela razgovarati. A svi znaju da žena nakon seksa želi razgovarati samo ako je seks bio loš. Inače u tišini broji zvijezde i sluša valove ili galebove dok se karaju.

- Bilo je bolje na onoj plaži. – kaže ona na engleskom.
- Znan. – kaže on.
- Pa u čemu je problem?

Nastavak slijedi.

  Profil Denisa Lalića

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije