Pušiona: Split et najt

Piše:
ponedjeljak, 2.12.2002. 14:41
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Split et najt

BAŠ NEDAVNO čitam kako u Splitu svaka šesta mlada osoba razmišlja o samoubojstvu. Ugrubo, jedna po ekipi.

I, naravno, trebalo bi se pozabaviti tom tematikom. Ali, već dugo ne živim dolje pa mi se čini da ne bih bio vjerodostojan. Onda kontaktiraš Đeremija i upiliš ga da postane jednodnevni dopisnik za Pušionu. Plaća, piva i džoint.

I čovjek poslao tekst koji će nas uvesti u samu srž problema.

Alo stari…eo ti se javljan iz ovog grada koji je iša totalno u kurac…

Uglavnom petak navečer (ovaj prošli) ide se ka vanka, ima neki rock party u domu mladeži,pa ćemo posli do Metroa na Studio 54. Ali idemo prvo do Ratkovog (đačkog) doma pa ćemo srolat kojeg…a moga bi past i medo (nargila-puca samo tako). Nakon jedno sat vrimena u domu i slušanja bolesne muzike idemo put doma…

Prolazimo isprid kafića koji se populano zove Pamela (u kojem, pogađaš, trešte narodnjaci) dolazi lik sa motorom i počme ga turirat isprid  – sindrom: evo ja došo - nu mene…nu kako to moj motor bruji...ccc…ali dobro, navikli smo, nažalost,na takve ispade ruralnog dijela stanovništva ovoga grada. 

Dolazimo do doma, upad 5 Čn. Isprid doma lik totalno upušen moli nas kunu, da će on nama popušit za 10 kuna, da nemojmo bit u kurcu, da mu stvarno triba love… Ništa, ušli unutra, unutra manje-više ok, muzika dobra, ekipe dosta (za Splitske uvjete…ipak, nije ovo Thompson). Nakon srolana još dva Blaža gledamo kako ekipa đuska samo tako, kad odjednom neko troje likova skinu gaće do patika i plešu samo u boksama. Ajde dobro neka se ekipa veseli.

Nakon 10 minuta dolaze Nikola i Šumar (2 lika u mojoj ekipi koja ti uvik dolaze skupa - dobijaš ih u paketu: Jere, Jere gledaj dvoboj...njih dvoje stoje nasuprot jedan drugog svaki sa plastičnom bocom od litre(vino unutra) u džepu i gledaju se mrko (Clint Eastwood furka)…napetost raste…SAD!!! i odjednom njih dvoje trgnu boce…što prije pokušavaju odvidat čep..i gucaj brale…nakon otpijenih par guceva, uglas oboje: JA SAN PRIJE, JA SAN PRIJE!!! – dvoboj završen – Šumar pobjednik (usput, Nikola je tu večer nacika rebro jer kad je doša doma pijan ka smrt pa je na krevet…) .

Ajmo, ljudi, ća govori Ratko – idemo u Metroa na studio… Izlazimo iz doma, a sa strane u garaži dvoje likova na motorima počnu turirat motore, ali ovaj put tako da uz buku čuješ i eksplozije (ka da neko puca iz pištolja – šema je da plin ne eksplodira u cilindru nego van auspuha a kako je jeka u garaži to se čuje nadaleko). Nakon jedne minute tih pucnjeva dolaze na red trube tako da čujemo zvuke pipljenja i nakon 5 minuti hoda odatle…Užas!!!!!

Ljudi, amo na topli (sendvič op.p.) prije metroa  - kaže Vinko. OK, nema problema fast food je odma poviše Metroa. Putem kojim se dolazi do Metropolisa nailazimo na drugi veseli trio…ekipa NASRED puta, (ne ono u grmić ili iza auta), ruke u džepe, čuna ispala vanka  i pišaj brale jebe te se…wierd…Ok kupili tople, to pokusali, i ušli u Metroa.

Prva stvar – iden ja u wc se ispišat. I šoran ja tako u pisoar, a iz wc kabine izlazi lik, krv na po face, teče iz nosa, a ekipa od lika -  ma dobro je to sve…bit će to ok…ja ću te odvest doma itd.).

Oden na podij, pun kurac ljudi…amo mi sist u separe i srolat jos koji…Zapalili i posli jedno 20 minuti upada lik (niko ga od naših ne poznaje) za naš stol i onako sa nogu, bez da je išta reka, izvadi komad folije…Ajde, računaš, smrvit će lik Blaža, udrit će čora i boli te kurac…Iz folije iscuri bijeli prah, lik nonšalanto sa osobnom razdijeli hrpicu na dva dijela i povuče crtu…Iza njega doleti ženska i ponovi isto…Mi, u međuvremenu dok tip razdjeljuje, tupimo, razumiš, ono ipak je to tvoj separe, koji kurac?

Pa moga je to malo diskretnije jebiga…gledaš dok lik to dijeli i misliš: pa neće valjda, jebi ga…kurac! Lik povuče i ajde brale – udri po partiju. I oni odu, a mi i dalje tupimo sjedeći u tom istom separu...ono muzika pegla, a nas 7 za separeom i buljimo svaki u neku svoju točku. Nakon jedno 15 minuta udaljimo se od separea (jer se lik vratija i sija za naš stol sa još njih troje – izbrijana glava, trokrilni ormari,...). Đuskali još jedno po ure pa se uputili doma…

A pitanja po glavi: di ja to živin jebote i oće li ode iko ostat normalan? Triba se maknit. A di, u pizdu materinu?

                                 denis_lalic@yahoo.com

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije