DJED MRAZ nam došao u posjetu. I to original. A niti jedan od naših stožera nije našao shodno da protestira. Načisto su me iznenadili.

Da se vratimo malo u djetinjsvo. To na ovim prostorima zna biti jako zabavno. U normalnim zemljama trebala su proći stoljeća da se u umjetnosti dođe do apsurda. Ovdje se to nekako rodi s tobom.

Tako smo Krle i ja, kao najnadareniji među lokalnim klincima istog dana pratili štafetu i ministrirali popu. To što smo završili kao narkoman i pisac kolumne o drkanju sasvim je nebitno za ovaj tekst.

Što sam zapravo želio reći? Na ovim prostorima te odgoje tako da se lako prilagodiš svakoj ideologiji jer ti svaka, nekako, ide na kurac. Tako da ti je i taj Djed Mraz, bez obzira što si još uvijek dijete, nekako sumnjiv. I unatoč tome što ti je sedam-osam godina, zapitaš se "Čiji je on igrač?"

Tog svog razmišljanja iz ranog djetinjstva sam se sjetio kad je isti nedavno gostovao na Trgu. I bacio se na razmišljanje. Mislim, to mi je posao. Ono, ležati na kauču, duvati i razmišljati o pizdarijama. (Divno je baviti se pisanjem.)

Idemo sad malo pisati o Djeda Mrazu. Naime, taj bradati djedica do ove godine, službeno je bio Coca-Colin igrač. Oni ga izmislili i patentirali za svoje raklme. I ove godine im ističe copyright. Tako da će tek od ove Nove godine, Djed Mraz postati opće dobro.

Ukratko, darove nam je davao djedica iz Coca-Colinih reklama. I to dok smo živjeli u komunizmu. Nije li to krasno?

U komunizmu je Djed Mraz sasvim dobro funkcionirao. Zvuči paradoksalno, ali Cola je komunistima, valjda nesvjesno, olakšala
posao. Mislim, tko bi se od tih birokrata sjetio tako dobre konkurenciji svetom Nikoli ili Đizusu?

Zamislite da su komunisti sami morali patentirati tog lika. Ono, nosi darove i pozdravlja ih sa "Smrt fažizmu!" I još im krene prepričavati zgode iz drugog svjetskog.

Bez, recimo, par prstiji na nogama jer su mu se smrzli u jednoj od bitaka pa ga zato zovu Djed Mraz. Ne bi išlo. Misli, ne bi klinci to pušili.

I onda su skupili ovog od Coca-Cole. Kao, nema veze s Božićem, nije svetac, nosi darove što je klincima jedino bitno, oblači se u crveno i neodoljivo podsjeća na Karla Marxa. Prava božićna komunjara.

A onda je na scenu stupio HDZ i Djed Mraz je odjednom postao Djed Božićnjak, a pojavili su se još sveti Nikola koji baca malo na njega i mali Đizus. Ukratko, time je nagovješten gospodarski krah jer su klinci odjednom imali tri razloga za žicanje. A roditelji bi se, suočeni s demokratskim izborom (Đisus/Djed Mraz/sv. Nikola) obično našli zbunjeni. Nije lako preko noći promijeniti mentali sklop.

Da ne davim, Djedu Mrazu je užasno pala popularnost s pojavom slobodne i neovisne Hrvatske. I što se sada dogodi? Evo ga odjednom na Trgu. I to u momentu dok je sama opstojnost zemlje, kako nam Stožeraši poručuju, u pitanju i kad se svim silama moramo boriti da nas ne vrate u Jugoslaviji i kad nam cijeli svijet, valjda nema pametnijeg posla, dašće za vratom i blablabla

I što da normalan čovjek, katolik i Hrvat pomisli nego da iza tog posjeta stoje židovsko-masonski lobiji koji nam uporno žele nametnuti tog starca u crvenom koji liči na Karla Marxa želeći time u drugi plan potisnuti Đizusa i sv. Nikolu. Pa jesmo se za to borili?!

I tako sam hodao po Trgu, razmišljajući kako ti ljudi prema tom Djeda Mrazu srljaju kao guske u maglu, a nema niti jednog stožernika da barem mahne zastavom u blizini, da skupi ekipu i napravi nekakv protest, da tom Fincu da do znanja da je na našoj zemlji i da se nama tu šta kurčit...

Ukratko, svi naši stožeri zakazali su u ovom slučaju. Najebali smo.

                                  denis_lalic@yahoo.com