Pušiona: Trajektspotting

Piše:
nedjelja, 8.6.2003. 16:30
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Trajektspotting

SREDNJACI. Zgrada. Šesti mjesec. Soba s direktnim pogledom na sunce. Temperatura oko 35. Jutro. Vrtim se po krevetu u polusnu. Ne moš spavat od te vrućine. I kupaš se. U znoju lica svoga.

A onda doleti poruka. By Krle.

Evo me na rivi s prikon. Direktno s partija. Gledan trajekt.

Onda odleti poruka.

Picka ti materina!!!!!!!!!!!

Ustao iz kreveta dva sata kasnije i zovem ga.

- A? – kaže. Inače, kad sam u Splitu, sporazumijevamo se uglavnom samoglasnicima.
- Šta me jebeš najranije ujutro?

Smije se.

- Je li vruće gori, a?
- Ne, ti si. Rastvorija san sve prozore. Probajen složit neku promaju u stanu, ali nema šanse. Zrak stoji, a sunce prži. Cidin se ka u sauni.
- Mi se, ka, s rive prištekali na Baće. Gledamo drugi trajekt i pičijice po plaži.
- Jeben van mater!

Opet se smije.

- Ma ništa. Dopilotali s partija, zapalili na Matejuški pa se bacili na trajektspotting. Onda mi je dopizdilo pa san malo zajebava vas u metropoli.
- Puši kurac, zato ne moran dilat za kupit duvan.
- Zato se pržiš u stanu.
- Jebiga, moraš nešto žrtvovat.
- Kaš doli?
- Neman pojma, javin ti se.

A kako SMS-poruke na mene djeluju kao oni čajni kolačići na Prousta, te kako je vani plus milijun, to sam nalio kadu punu hladne vode, srolao ogromnog, legao i zapalio, zatvorio oči i pokušao se teleportirat na neki štekat blizu plaže. Nije išlo. Je da sam mlatio nogama da simuliram šum mora, ali nije to to. Nešto je falilo.

Onda izletio iz kade, spojio se i skinuo s neta par stvari od Miše Kovača. Onda napravio ogroman brod od papira i vratio se. Da, to je falilo. Mišo Kovač, negdje iz pozadine. Onda sam nastavio duvat i gledat taj brod kako mi se približava iz suprotnog dijela kade. Ludilo, brale! Privatni trajektspotting.

A sad bi trebali nešto više reći o trajektspottingu. To je jedan od Krlinih genijalnih patenata, a spada u skupinu Krlinih metoda alternativne zabave koje bi se trebale proučavati po splitskim školama da klince pripreme za svjetlu budućnost.

Sve te njegove metode imaju zajedničko to da se primjenjuju u sjedećem polažaju, bez velike potrebe i za kakvim oblikom ponašanja. Mislim, zahtjevaju jako malo ponašanja. Kolokvijalno, sjediš i sjebavaš dosadu.

Tako je jednom sjeba nekih sedmero ljudi iz razreda u Pomorskoj koje baš i nije volio. Uglavnom, zapalili i zujali po Splitu kad je njemu na pamet pala genijalna ideja.

Kupio je telefonsku (tad još nije bilo mobitela) i krenuo nazivati rulju iz razreda.

- Ej, molin te, moš mi donit Bibliju isprid Maje, triba mi za oni sastav iz Vjeronaka.

Onda sljedeći.

- Ej, molin te, moš mi dinit engleski rječnik isprid Maje, triba mi za oni domaći. Vratin ti sutra u školu.

Uglavnom, pola sata kasnije sjedili smo neprimjetni ispod onog grma kraj Gospe od zdravlja i gledali. Nekih sedmero ljudi, svaki s knjigom od oko dva kila se počelo skupljati ispred Maje. Mi smo pišali od smijeha.

Malo su se družili s tim knjigama u ruci, gledali okolo pokušavajući nas pronaći, a onda se vratili doma. Jebiga, bilo nam dosadno.

Slično stanje uma proizvelo je i trajektspotting. Bilo je to genijalno ljeto. Već je na početku bio postavio pravila igre pa smo ga uglavnom proveli na suhom.

Dok smo bili klinci uvijek smo imali spiku s brojem kupanja. Kao, ko se više puta okupa ovog ljeta. To dok smo živjeli po selima oko Splita. Kad smo dofurali u stanove s čijih se balkona, uz povoljan vjetar, dalo pljunuti do mora, prestalo nam biti zanimljivo.

Mislim, skoro se nismo ni kupali. Došli smo u onu fazu kad ti se ne da. Odeš uredno do plaže, ali sidneš na štekat ili u debelu hladovinu i gledaš svu tu rulju kako se prži i nikako si ne možeš objasnit kako im se da. Pa još sol po koži, pa si ljepljiv ka sličica od Zagora, pa mokar i od pržine do doma pa… užas.

Uglavnom, Krle je odmah na početku upao s pričom «Ko se okupa, govno.» Tako da se cijelo to ljeto nismo kupali. Došli bi do plaže naduvani, pili pivo gledali rulju i čudili im se. Kao, koji im je kurac?!

Jednog od takvih dana, nastao je i trajetkspotting. Sjedili smo na rivi prije Baća, a onda je on u daljini skopčao dva trajekta. Kao dvije točkice na moru. Upro je prstom u njih.

- Izaberi jednoga.
- Zašto?
- Čiji dođe zadnji, plaća kavu.

I tako smo oko četrdeset pet minuta blesili u te trajekte. Bez riječi. Ko dva zombija smo bleseli u te točke koje su rasle i čekali. Platio je kavu. Poslije smo nastavili s tim, ali nije baš često da ti ulete dva odjednom pa bi nekad blesili u jednog. I čekali. Mislim, ništa se ne bi dogodilo kad bi ovaj napokon stigao, ali to nam je bio, kao, tajming. Pijemo kavu i čekamo trajekt. Onda bi otišli. Nigdje konkretno, ali bi otišli.

Jednom do Mate u Dugi rat. Kao, na jedrenje. To je bilo dozvoljeno jer se ne smočiš. Samo sjediš u toj jedrilici.

I došli tamo, vidjeli jedrilicu i blokali od smijeha. Izgledala je kao malo veća kada s par rupa koje je ovaj začepio nekim krpama. I ušli u to. Mate uredno u nekim šlapam i kupaćima, a mi uredno u rebama i patikama. Isplovili. Preciznije, isplutali.

I tako. Mi dvoje sidimo unutra, Krle rola, a Mate kao luđak petlja nešto oko tog, kao, jedra i pokušava uvatit vitar. I sad, uvati ga nekako, ali mu onda pobigne. Pa se malo vozimo, malo plutamo. Na nekih petsto metera od obale. Jedrenje iz snova.

A onda je Mate samo rekao «A u pizdu materinu i vitar!!», sjeo i zapalio. I tako stojimo. Mislim, treba bit genijalac za krenut na jedrenje dok je bonaca, ali eto, može se i to.

Već treći joint, a ne mičemo se s mjesta. Čekamo povoljan vitar, a ovaj nikako da stigne. Mate leži na kormilu, mi ga jebemo u mozak kako je antitalenat za jedrenje kad ga Krle, ničim izazvan, uhvati za nogu, digne je i baci ga u more. Jer mu je bilo dosadno. Ovaj se pokušava uhvatit za nešto i otkine kormilo. Krle zavario.

A ovaj se utapa jer ne pušta kormilo, a kormilo ga vuče doli.

- Skači! – vičem.
- Neću, skači ti. – kaže mrtav ladan – Reka san da se neću kupat ovo lito.
- Puši kurac! Neću ni ja.
- JEBEN VAN MATER!! IZVADITE KORMILO!!! – urla Mate.

Pametniji popustio. Skinuo patike i skočio u robi. Izvadio kormilo. Mate izišao sam.

Onda smo obojica urlali na Krlu, jebavali mu rodbinu i kućne ljubimce, a ovaj je samo vario i dodavao nam jointe.

I tako sve dok nisam temeljito popizdio i kad se napokon ustao samo ga probio nogom u leđa.

Padao je u more i urlao: «IDIOTE, RIZLE SU MI U GAĆA…» i upao.

- Ala sranje, šta ćemo sad?!?!?

Onda je on izišao i popizdio. Plutali smo na petsto metara od obale, bez vitra, bez kormila, s hrpom trave bez rizli i laganim opeklinama.

Onda je pala još jedna oklada. Ako uspijem smotat bez rizle, Krle će popit dvi litre tople vode kad se vratimo do obale.

Ne pitajte kako, ali može se. Nije uopće toliko komplicirano. Treba samo prazna kutija cigareta.

Plutali smo tako, čini mi se, satima. Spasio nas je neki ribar. Najprije nam se smijao pola sata, a onda nas zakačio za svoj kajić i odšlepa do obale.

A tamo je Krle stvarno popio dvije litre tople vode, nakon čega smo ga sa  sadističkim užitkom gledali kako povraća.

denis_lalic@yahoo.com

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije