Pušiona: Vjeronauk
POSTOJI na zapadu jedno zanimanje koje u Hrvata baš i nije pustilo korijenje. Radi se o zanimanju psihijatra. To je onaj čovjek kojem je, barem u filmovima, zanimanje da vas sasluša kad se osjećate indisponirano, depresivno, melankolično... Kraće rečeno, kad se osjećate baš ono u kurcu.
A on je, uz to što sluša sve te vaše depresivne priče, još i diler s licencom. Tako da vam, nakon što vas sasluša i mudro kimne glavom, da recept za puno šarenih tableta od kojih se osjećate smireno, lijepo, ushićeno... Kraće rečeno, baš vas ono boli kurac.
Međutim, kad ste, eto, rođeni u turbokatoličkoj zemlji, onda za psihijatrima nema nikakve potrebe. Dapače, tretira ih se kao nužno zlo ili još gore, kao sramotu. Mislim, nije sramota biti psihijatar, nego otići psihijatru jer to u Hrvata, kolokvijalno rečeno, znači da niste normalni ili da vam je neki kurac.
Međutim, sasvim ste normalni i nikoji vam je kurac ako odlučite da vam za psihijatra posluži pop kojem ćete upasti u ispovjedaonicu. Tamo ćete mu ispričati sve što mislite da ste sagriješili u razdoblju od zadnje ispovijedi, reći da vam je žao za popizdit i da ste zbog toga baš ono u kurcu.
A pošto je on, uz to što vas sluša, i licencirani opraštač grijeha, to će vam on nakon ispovijedi reći da će vam Bog sve to oprostiti ako istu molitvu ponovite desetak puta. Vi ćete onda to napraviti i nakon tog se osjetiti baš olakšano, ushićeno, lijepo... Kraće rečeno, baš će vas bolit kurac.
Primjećujete li vi, dragi čitatelji, neki kurac u ovom tekstu koji vam baš ono ide na kurac. Meni riječ kurac u ovom tekstu baš ono ide na kurac. Zašto? Zato što narod koji je, eto, turbokatolički, riječ kurac može upotrijebiti za svaki kurac.
Tako da je svaka nova sprava koja se pojavi u Hrvata u početku „oni kurac za...“, a tek nakon toga ono što je. Evo, dosta mi je pogledati oko sebe: oni kurac za tipkanje – tastatura; oni kurac za CDe-CD-player; oni kurac za micat strelicu-miš; oni kurac za na kurac-kondom; i tako dalje.
To je toliko učestalo da bi neupućen čovjek pomislio da Hrvati štuju koji falički (hrv. kurčeviti) kult, a ne tog Boga u kojeg se toliko zaklinju. Da ne bih ispao šovinist, moram napomenuti da je slična situacija i s pičkom materinom.
Čemu ovaj kurčevit uvod? Da bih vam ispričao kako sam upoznao Dona i zašto sam ga prije par dana nazvao.
O Donu je već bilo riječi u prošlim Pušionama. Radi se o liku iz Rumunjske koji je budući pop, a svoje buduće zanimanje shvaća ozbiljno koliko i ja svoje. Naime, upisao je teologiju jer je to bio jedini način da ode iz Rumunjske. Onda se u sjemeništu dogodilo lagano sranje jer je ispalo da je ovaj skloniji faličkom kultu nego celibatu pa su ga posalali na godinu dana razmišljanja. Tako smo se upoznali u domu na Savi.
A upoznali smo se gradeći kurac. Najveći snježni kurac kojeg je Sava ikad vidjela. Počelo je tako što sam s frendom visio na porti, a bilo je standardno dosadno i standardno smo bili naduvani. Onda je počeo padati snijeg pa smo izletjeli vani i počeli graditi snješka.
Usred gradnje nam je uletio Don i pukao prijedlog da ne napravimo klasičnog snješka nego kurac. I tako smo počeli graditi kurac.
Možete zamisliti nastavak. Tko god je prošao, upitao bi šta radimo. Mi bi rekli „Kurac“ i ovaj bi ostao da nam pomogne. Na kraju je taj kurac gradilo desetak ljudi i ispao je mrcina od oko dva metra prepoznatljiva sa sto metara (jedan od graditelja studirao kiparstvo).
Kad sam, eto, skopčao da je taj ogromni kurac zasluga budućeg popa, naprosto sam se oduševio i tako je počelo naše prijateljstvo. Dobro, uz to je on uvijek imao trave, ali to je, naravno, manje bitno.
I tako se prije par dana osjetim baš ono nekako u kurcu. Što od gospodarske situacije u zemlji, što od činjenice da je derbi i da je grad pun agresivnih debila, što od blizine ispitnih rokova, što od mamurluka i nenadjebive glavobolje i odlučim potražiti pomoć stručnjaka.
Ispočetka sam razmišljao da bih mogao posjetiti nekog psihijatra, ali onda sam skužio da je nedjelja i da samo dućani nedjeljom rade, a i da su posjeti psihijatru, uz ovakvu gospodarsku situaciju, samo u sferi maštanja pa sam se, kao pravi ČkiH, odlučio za popa. Nazovem Dona.
- Don, jebote, skroz sam u kurcu.
- Koji ti je kurac?
- Nemam pojma koji mi je kurac, jednostavno sam u kurcu i pun mi kurac toga.
- Stvarno zvučiš skurcano.
- Je li ti sad radiš neki kurac ili imaš vrimena za joint?
- Nema grassa nigdi. Tržište skroz za kurac zadnje vrijeme.
- Imam ja pun kurac. Ae dođi.
Onda je Don dolipio do mene i počela je seansa.
- Dobro, Dena, koji ti je kurac?
- Nemam pojma. Vjerojatno san od nedilje u kurcu. A i napija san se ka letva sinoć pa me mamurluk jebe. A i glava me boli za popizdit.
- I...
- Pa ono, ne da mi kurcon mrdnit. Samo mi se leži i gleda u plafon.
- Svaki kurac ti se čini besmislen.
- E, baš to.
- Pa radi nešto.
- Ma, Don, pun mi kurac svega. Šta god krenem počet, sve mi se čini za kurac.
- Pa ti si skroz izgubio vjeru.
- Ne seri, Don.
- Da, čovječe, skroz si izgubio vjeru u sebu. Ali, ne boj se, znam genijalnu stvar za to.
- Koji sad kurac? Sve san proba.
- Vjeronauk.
- Don, koji ti je kurac?
- Imaj vjere, Dena. Vidjet ćeš da će ti biti bolje poslije. Samo mene prati.
Tu sam se ja već upitao je li Don na bombonima možda stvarno otkrio Boga i koji mu je kurac, ali pošto nedjeljom ionako nemaš što raditi osim možda gledati hrvatski nogometni derbi koji izgleda kao da netko retardiran igra FIFU na Playstationu, to sam s Donom krenuo na vjeronauk.
Upali tamo, a oko nas desetak ljudi naših godina koji izgledaju kao da igraju FIFU u pasusu iznad.
Upada pop od nekih pet banki, uljudan, lijep, pristojan, smješka se kao da je on naduvan, a ne mi i počinje priču o putu u Damask. To je onaj dio iz Biblije u kojem sveti Pavao doživi prosvjetljenje.
Ukratko, čovjek se najprije zvao Savao, bio je farizej i rimski građanin koji je progonio kršćane. Onda je krenuo u Damask, opleo s konja, oslijepio i usput doživio prosvjetljenje. Onda je opet progledao i postao sveti Pavao pa su onda i njega progonili.
Pop završio s pričom i otvara diskusiju na temu. Nakon par pitanja od ekipe koja su se uglavnom ticala Duha Svetoga te nužnosti da „svi mi molimo da doživimo Savlovu sudbinu“, javlja se Don.
- Velečasni, je li istina da je sveti Pavao kriv zato što žene u katoličkoj crkvi ne mogu biti svećenice? Naime, on se nikako nije mogao rječiti tog farizesjkog nasljeđa i smatrao je kako ženama nije mjesto za oltarom iako Isus ničim nije dao naslutiti da ima drukčije mišljnje o ženama.
Ja gledam Dona i umalo blokao. Pop ga gleda i totalno se sjeba. Počeo zamuckivati. Ekipa okolo gleda i ne zna što bi rekla. Uglavnom, pop se nekako izvlači kad opet uleće Don.
- Je li istina da je Crkva uvela celibat samo zato da joj se blago ne bi raspršilo na svečeničke obitelji iako ni to Isus nije nigdje odredio?
Pop već lagano pizdi, počinje mjenjati boje. Meni raspoloženje iznenada postalo bolje. Počela mi se vraćati vjera u sebe, a onda me Don počne laktati – ajde ti. Onda ja.
- Velečasni, zašto svako malo izbije afera s pedofilijom unutar Crkve?
Pop popizdio.
- Vi ste ovdje došli samo provocirati!! Pazite se, činite smrtni grijeh!! I molim vas da iziđete vani!
Onda Don složi vrhunski preserans.
- Ali, Velečasni, mi vam samo postavljamo pitanja o nekim stvarima koje nas zanimaju, a vi nas izbacujete iz crkve. Zar crkva ne bi trebala biti duhovna i puna razumijevanja? A vi nas samo zbog pitanja izbacujete vani umjesto da nas prigrlite kao ovčice koje su malo zabludile i žele saznati neke stvari.
Pop temeljito popizdio, ali su sad ostali uletjeli u spiku i počeli ga jebati s istom stvari. Kao, mi bi treali ostati da nas oni prosvijetle. Ukratko, Don izazvao mini-revoluciju. I, vjerovali ili ne, ostali smo do kraja.
Izišli smo plačući od smijeha.
- Vidiš kako vjeronauk vraća vjeru u sebe? – počinje Don – To ti je najbolja stvar kad si u kurcu. Okružen si tolikim kretenima da se u jednom momentu počneš osjećati genijalno samom činjenicom šta nisi kao oni, a usput se i zabaviš.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati