"As u rukavu" - Krvavo jednostavno

Piše:
utorak, 27.3.2007. 21:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"As u rukavu" - Krvavo jednostavno

Nakon što je Quentin Tarantino svojim remek-djelima "Reservoir dogs" i "Pakleni šund" postao najsjajnija točka holivudskog redateljskog neba, pojavili su se mnogi redatelji koji su pokušali imitirati njegov osebujni stil, neki s manjim, neki s većim uspjehom. Tarantino je tako uspio postići nešto što nijednom drugom redatelju prije njega nije pošlo za rukom. Nakon samo dva filma, postao je pridjev i iz temelja promijenio modernu žanrovsku terminologiju postavši žanr za sebe.

Problem tog, nazovimo ga podžanrom, jest što su rijetki ti redatelji koji se u njemu uspješno snalaze, a do savršenstva ga je uspio dovesti isključivo njegov tvorac. Tako smo kroz devedesete i nakon njih imali priliku vidjeti niz neuspješnih i većinom loših filmova koji su pokušali imitirati Tarantina ("Go", "Double Whammy"), nekoliko solidnih (recentni "Lucky Number Slevin") i tek jedan uistinu vrhunski ("Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške"). "As u rukavu" je imao sve predispozicije da bude jedan od boljih, možda čak i najbolji, izdanak ovog podžanra, sve do samog završetka. Ali krenimo redom.

"As u rukavu" je priča o lasvegaškom zabavljaču i iluzionistu Buddyju Israelu, poznatijem pod nadimkom Aces, jer se specijalizirao za trikove s kartama. Buddy je svoju popularnost stečenu na pozornicama Las Vegasa iskoristio kako bi se sprijateljio s Primom Sparazzom, lokalnim šefom talijanske mafije i polako koristio novostečena poznanstva za stvaranje svoje vlastite kriminalne organizacije. Buddyjev utjecaj otišao je tako daleko da je uspio izazvati razdor unutar Cosa Nostre, a kao što svi znaju, barem poučeni Coppolinom epskom sagom "Kum", talijanska mafija nikome ne prašta. Umirući i ostarjeli Sparazza prije smrti želi osvetu pa angažira elitnog profesionalnog ubojicu, misterioznog Šveđanina, da smakne Israela za čiju je glavu, ili preciznije srce, spreman platiti milijun dolara. Visina cifre koju je mafija spremna isplatiti za Isrealovo ubojstvo se ubrzo pročuje u kriminalnom podzemlju, pa svi elitni profesionalni ubojice u SAD-u kreću prema Las Vegasu ne bi li baš oni prvi došli do Israela. Dodajte tome i dvojicu FBI-jevih agenata koji bi ga trebali štiti i nastaje prava zbrka prošarana salvom metaka i zalivena hektolitrima krvi.

Zbrka kojom redatelj ovog filma, Joe Carnahan, ipak uspješno plovi, sve do samog svršetka. Carnahan, koji je ujedno i autor scenarija za film, svoj je posao odradio izvrsno. Uspio je stvoriti zanimljive i atipične likove i vrhunski ih okarakterizirati inteligentno napisanim i zabavnim dijalogom ravnopravno podijelivši prostor dodijeljen brojnim glumačkim zvijezdama (Ray Liotta, Ryan Reynolds i Andy Garcia kao agenti FBI-ja, Alicia Keys, Ben Affleck, Peter Berg, Tommy Flanagan i mnogi drugi kao lovci na ucjene, te na kraju Jeremy Piven kao Buddy Israel) stvorivši tako film bez glavne uloge u kojem svi članovi glumačkog ansambla imaju priliku razviti svoj lik i istaknuti njegove specifičnosti.

Carnahan vrlo dobro vodi sve usporedne priče tako da ni u jednom trenutku gledatelj nije zbunjen zbivanjima na ekranu, a opet uspijeva konstantno biti iznenađen i, što je za ovaj film još važnije, zabavljen razvojem filmske fabule. Sve do samog kraja, kad Carnahan čini svoju jedinu grešku i potpuno izlazi iz okvira koje si je u startu zadao. Oni koji poznaju Carnahanov filmski opus, sjetit će se da se ovaj redatelj proslavio izvrsnim policijskim trilerom "Narc", školskim primjerom žanra kojem je redatelj ipak uspio dati svoj autorski pečat i stvoriti pravo malo remek djelo, koje se može ravnopravno mjeriti sa sličnim uradcima kao što su "Serpico" i "Donnie Brasco". Ali baš u tome leži problem. Posljednjih petnaest minuta "Asa u rukavu" izgledaju kao da su iskočili ravno iz "Narca" pa se krvavo-humoristični akcijski triler pretvara u klasični dramski triler policijske tematike.

Carnahan u ovom trenutku potpuno zapostavlja, štoviše zaboravlja likove koju publiku stvarno zanimaju, profesionalne ubojice koji su do maloprije uništavali Israelov hotel, i okreće se prema FBI agentima koji tako postaju težište radnje. Nimalo mu ne pomaže ni isforsirani završni dramski obrat, koji bi gledatelja trebao iznenaditi, ali je njegovo uvođenje djelomično jasno već od samog početka, stoga se njime u inače dobar film nepotrebno unose klasični tematski elementi sapunice (ili telenovele ako vam je draže), koji su lako mogli biti izbjegnuti.

Carnahan tako sam sebi baca poveću prepreku pod noge. Najvažniji dio svakog djela koje ima dramsku fabulu je završetak. Dobar kraj je ono što publika pamti, ono o čemu se najviše priča. Efektan će kraj od zaborava spasiti loš film, a u isti bez milosti gurnuti dobar. A "As u rukavu" jest dobar film čija je najveća mana što je mogao biti odličan. Vjerojatno baš u ovome leži odgovor na mlak prijem koji je Carnahanov novi film dobio kod filmskih kritičara i djelomičan neuspjeh na američkim kino blagajnama. Srećom ipak samo djelomičan, jer "As u rukavu" je film kojeg vrijedi pogledati, koji nudi dva sata kvalitetne zabave s urnebesnim likovima, ali nakon kojeg ostaje praznina koju je Carnahan mogao i morao popuniti, samo da se malo više potrudio. Neke stvari ipak nije najbolje prepustiti gledateljevoj mašti i upravo u tome leži suština razlike koja razdvaja, i vjerojatno će uvijek razdvajati, Quentina Tarantina od svega onoga što je ipak samo tarantinovski.

Petar Vidov