"Ghost Rider" - Zaglupljivanje modernim Hollywoodom

Piše:
nedjelja, 11.3.2007. 21:40
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"Ghost Rider" - Zaglupljivanje modernim Hollywoodom

Zašto su na ovaj film utrošeni pusti milijuni, i zašto je na američkim kino blagajnama tako lako vratio sve što je u njega uloženo, te još uz to i nemalo zaradio? Zašto bi itko odobrio snimanje filma koji je toliko loš da probija sve granice gluposti poznate ljudskom rodu, i na kraju, ali ne najmanje bitno, zašto sam ja na ovo potrošio dva sata svog života?

Bar djelomičan odgovor na sva ova pitanja krije se u činjenici da je "Ghost Rider" film koji u Americi već ima izgrađenu bazu obožavatelja s obzirom da je nastao prema iznimno popularnom strip serijalu. Serijal o kojem se radi stvorili su 1972. godine za izdavačkog giganta Marvel scenaristi Roy Thomas i Gary Friedrich te crtač Mike Ploog. Strip je brzo stekao veliku popularnost među američkom publikom, s obzirom da je to bilo vrijeme rađanja stripovskih antijunaka (u Marvelu su tada također nastala još dva iznimno popularna takva lika, Wolverine i Moon Knight), koje su obožavatelji objeručke prihvatili kao suprotnost dotadašnjim moralno superiornim superherojima s kojima se čitatelj teško mogao poistovjetiti.

Osnovna priča iz stripa je praktički prenesena u film, i prati profesionalnog motociklista Johnnyja Blazea (Nicolas Cage) koji, kako bi spasio svog oca od smrti, proda dušu vragu (Peter Fonda). Njegova se duša tako spojila s demonom osvete Zarathosom, pa se Blaze noću pretvara u demonskog jahača, Ghost Ridera, stvorenje s gorućom lubanjom i brojnim natprirodnim moćima koje luta svijetom kažnjavajući grješnike i skupljajući njihove duše za svog demonskog gospodara. U film je uz to dodana i ljubavna priča, u kojoj Blaze ponovo otkriva staru ljubav Roxanne Simpson (Eva Mendes) koju je kao mladić napustio nakon što je njegova duša pripala Mefistu.

Koliko god ta priča danas zvučala banalno, u stripu je funkcionirala više nego dobro pa je "Ghost Rider" brzo stekao brojne obožavatelje, što se pozitivno odrazilo na financijski uspjeh filma. Ali ono što je moglo proći u strip serijalu u 70-ima, ne može nikako funkcionirati na filmskom platnu 2007. godine, a da ne izgleda isprazno, naivno i glupo, što je gledatelj prisiljen shvatiti već nakon desetak minuta filma.

Redatelj ovog filma Mark Steven Johnson (koji je očito veliki obožavatelj Marvelovih strip serijala, s obzirom da je prije četiri godine potpisao ekranizaciju još jednog neuspjeha - Daredevila) imao je pred sobom težak zadatak. Od dosadnog i neinventivnog scenarija trebalo je napraviti zanimljiv akcijski spektakl, u čemu ne bi uspjeli ni bolji redatelji od njega. Lošije bolje ni ne spominjati, jer ih nema toliko puno. A Johnsonova je krivnja i dvostruka kad se uzme u obzir da je prijespomenuti, dosadni i neinventivni scenarij napisao upravo on, tako da se može reći da je "Ghost Rider" njegov autorski projekt, što nikako nije pohvalno.

Čak i kad bi pokušali prožvakati sve rupe u priči i lošu karakterizaciju likova s kojom smo suočeni u "Ghost Rideru" i dalje upada u oko očita činjenica da Johnson nije dobar akcijski redatelj. Njegov stil je nepostojeći do te mjere da ponekad ostaje dojam kako je mjesto na koje će postaviti kameru izabrao bacanjem novčića. Njegovi su kadrovi predvidljivi i spori onda kad bi trebali biti dinamični, a potpuno nepregledni onda kad pokušavaju biti dinamični. Velik problem "Ghost Rider" ima i sa specijalnim efektima, koji su trebali biti sastavni dio filma do te mjere da su ga mogli samostalno iznijeti, da su nekim slučajem bili kvalitetnije napravljeni. Ali, s obzirom da nisu, demonski jahač Ghost Rider ne samo da ne izgleda zastrašujuće, već upravo suprotno, smiješno i potpuno neuvjerljivo.

Johnsonu nije nimalo pomogao ni odabir glavnih glumaca, koji su svoj posao odradili ispod svake kritike. Poznato je da Nicolas Cage može biti jako dobar glumac kad se potrudi i kad je vođen dobrim redateljem, ali ovdje ni jedno od toga nije slučaj. Tako smo cijelo vrijeme prisiljeni gledati njegove poluplačljive patetične izraze lica koji su iritantni do te mjere da ponekad jedva čekate da mu se ta lubanja napokon zapali i da njegova faca izađe iz kadra. Glavnu glumicu Evu Mendes bolje je i ne komentirati, s obzirom da je njena jedina svrha u filmu da bar malo odvrati pažnju gledatelja sa sveopćeg jada "Ghost Ridera" svojim dekolteom (koji se uzgred eksponencijalno povećava kako film odmiče sve dalje prema svom traljavom završetku). Jedino što je u ovom filmu koliko-toliko vrijedno spomena je Peter Fonda u ulozi sotone glavom i bradom, ali ne toliko zbog njegove glumačke izvedbe (koja uistinu jest solidna) već više zbog toga što je zabavno promatrati koliko nisko jedan veliki i nekada kultni glumac može pasti.

Da zaključimo, s obzirom da sam na ovaj film ionako već potrošio puno više riječi nego što je zaslužio, "Ghost Rider" je film koji ne želite gledati. Ako ikako možete, izbjegnite ga pod svaku cijenu jer nikako nije vrijedan vremena koje ćete u njega utrošiti.  

Redatelj: Mark Steven Johnson
Scenarist: Mark Steven Johnson
Glumci: Nicolas Cage, Eva Mendes, Peter Fonda, Wes Bentley, Matt Long, Donal Logue
Trajanje: 114 minuta

Petar Vidov