Bajka o sirotoj, maloj, čistoj Hrvatskoj koja zbilja voli crne košulje
Screesnhot: YouTube
JOŠ DAVNO, od stoljeća sedmog, živješe Hrvatska. Bijaše jako nesretna jer je dane provodila s maćehon Jugoslavijon i ružnin polusestrama, Srbijon i Bosnon, koje su je tlačile. Po cile dane Hrvatska je čistila i luštrala, postavši jedna od najčistijih nacija na Balkanu. Međutim, otrovne pare jakih kemijskih deterdženata ostavile su traga, pa Hrvatska počinje patit od kompulsivno-opsesivnog poremećaja- mijun puta dnevno pere ruke od svega. U osvit 1990-te pročuo se glas da se u regiji priređuje rat u kojen su svi tili sudjelovat.
Srbija je misecima samo o tome govorila, na mitinzima oduševljeno klicala i jedva čekala da rat počne. Njene polusestre su također bile pozvane. Hrvatska je hinila ravnodušnost. Znala je da ako pokaže imalo uzavrelog racionalizma neće moć učestvovat u općen deliriju. Zato je od zle maćehe krila svoje namjere i planove. Jedne mrkle noći, usred tisućljetnog sna, Hrvatskoj se ukaza dobri vilenjak.
-Hrvatska-reče joj- možeš u rat, ali imaj na umu da si žrtva, a ne agresor. Do Zemuna da si kući! U protivnon čarolija prestaje.
Hrvatska je, ka i svaka mladica, ostala duže negoli je namjeravala, te navrat-nanos požurila kući. U velikoj priši, kako to biva kad se nabrzinu za dom sprema, ostavila je za sobon crnu košulju. Haag je luta od države do države, uporno tražeći čija je košulja. Najprije je posjetio Srbiju, uvjeren da je ona najnesmotrenija od svih država, te da stalno gubi ono šta smatra svojin. Iako je Srbiji pristajalo gotovo sve, košulja nije bila njena. Naime, Srbija nosi veličinu Č. Usto, hrvatska polusestra imala je fetiš na kape francuske marke Cocardá.
Premda se Hrvatska krila iza maćehe, Haag je želio vidit i nju. Stidljiva po prirodi, Hrvatska je taj susret izbjegavala, ne mogavši Haagu pogledat u oči. Trudeći se doprijet do nje, Haag joj je recitira najelokventnije sudske presude, kleo se u godine vjernosti, no Hrvatsku se nije moglo odobrovoljit ričima. Haag je bio uporan. Kako i priliči kralju, naredio je Hrvatskoj da dođe k njemu u biloj košuljici, te će on usporedbom dvi košulje izvest zaključak šta je hrvatsko. Koje je iznenađenje zavladalo kad se otkrilo da Hrvatskoj crna boja stoji ka salivena! Iako ju je maćeha uglavnon oblačila u crveno, Hrvatska se nije bunila jer je do 1990-te bila slijepa na boje. No, otkad je dobri vilenjak Hrvatsku zavio U crno, Haag joj nije moga odolit. Toliko je bila (s)Lijepa. Haag je obleća oko Hrvatske, ali ni prema polusestrama nije bio ravnodušan. Odavno je svatio da može imat koga poželi, a želio je mnoge.
Njegov ćaća, Brisel, pobrinuo se da mu to i omogući. Usprkos Haagovoj nestalnoj prirodi, s Hrvatskon je bio u dugoj i čvrstoj vezi. On i Hrvatska su živili u slozi sve dok Haag nije otkrio da su Hrvatska i Srbija intimnije negoli je mislio. Naime, Hrvatska je često pobolijevala, a kad je napokon položila život na vlastiti oltar, Srbija se od žalosti raspala. Ispostavilo se da su patile od istih, neizlječivih, bolesti. Kad je jednoj omrklo, naravno da ni drugoj nije moglo svanit. Hrvatska i Srbija su (pre)živjele sve dok nisu umrle, a Haag je svatio da je između ljubavi i mržnje tanko Bajakovo.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati