Foto/Screenshot: YouTube

KAD SMO došli na ideju da nazovemo Boru Đorđevića, kontroverznog frontmena Riblje Čorbe, ideja je bila porazgovarati samo o njegovim sjećanjima na Arsena Dedića s kojim je svojevremeno održao niz zapaženih koncerata koji su danas opća mjesta YU rock 'n' rolla.

Međutim, odlučili smo iskoristiti situaciju i proširiti razgovor na još neke teme.

Tim više jer se ovih dana u Srbiji ponovno piše o navodnom koncertu Riblje Čorbe u Zagrebu. Naravno, to je već isprana priča koju slušamo svakih nekoliko godina, ali djelovalo je kao da je Bora ovog puta ozbiljniji.

No, što je od toga istina i je li Đorđević zaista promijenio mišljenje, pročitajte u intervjuu. 

Nedavno smo izgubili velikog Arsena Dedića. Vaš zajednički album i koncerti, posebno beogradski, u Pozorištu na Terazijama, spadaju među koncerte o kojima se i danas priča. Čega se sjećate iz vremena te suradnje?

Jako mi je žao i vrlo sam očajan zbog toga. S obzirom da smo bili veliki prijatelji, gostovao sam nedavno u jednoj televizijskoj emisiji posvećenoj Arsenu. Baš sinoć, kad smo nastupali na Beer Festu u Beogradu, prije nego smo počeli izvoditi pjesmu "Pogledaj dom svoj anđele", rekao sam da nas Arsen večeras gleda odozgo.

Sjećam se našeg koncerta u Pozorištu koji je trajao tri sata, ali ni Arsen ni ja nismo bili politički podobni za tri sata programa pa je emitirano samo dva sata koncerta. Baš bih volio da jednog dana izađe integralna verzija tog nastupa da se vidi kako je to izgledalo. Ljudi nas nisu puštali da siđemo s bine. Bio je to nevjerojatan koncert.

Kasnije smo to ponovili sa Zoranom Predinom u Sava centru, a onda smo snimili i pjesmu "Moja domovina" jednog slovenskog pjesnika koju je Arsen prepjevao. Kasnije smo je izveli na jednom jezeru i Arsen je bio prorok, rekao je: "Jednog će nam dana trebati prijevod za ovu pjesmu". Tada smo se samo zezali, ali nešto se slično na kraju i dogodilo.

Kako je uopće došlo do te suradnje?

Inicijativa je potekla od Vojkana Borisavljevića i to je bilo u sklopu festivala MESAM (Međunarodni sajam muzike koji se održavao tijekom osamdesetih i početkom devedesetih u bivšoj SFRJ) i drago mi je da se to ostvarilo jer stvarno smo na kraju dobili nešto nevjerojatno.

U kakvim ste odnosima ostali u godinama nakon koncerta?

Ostali smo u jako dobrim odnosima bez obzira na sve što se dogodilo. Ostao sam u dobrim odnosima sa svim svojim prijateljima iz Hrvatske.

Sjećam se jedne njegove rečenice koju mi je izrekao usred rata. Tad sam bio u Londonu i čuo da je iz Zagreba prešao u Šibenik jer nije bio zadovoljan tretmanom. Počeli smo razgovarati i vidim da mi sve nešto uvijeno odgovara, a ja ga pitam kako mu je i tada je izgovorio jednu povijesnu rečenicu: "Čuj, sve što sam ti prešutio nemoj nikome reći".

To je bio pravi Arsen, izuzetno duhovit čovjek i takvog ga želim pamtiti.

Jeste li s buđenjem nacionalizama i početkom događanja naroda u Jugoslaviji, pričali o tome s Arsenom i je li on reagirao na neke vaše izjave?

Ne, nismo. Uvijek sam izbjegavao te priče, a i on je izbjegavao pričati o tome. Iako, ne bih miješao nacionalizam i šovinizam. Nacionalist znači voljeti svoj narod, a biti šovinist je nešto jako ružno jer to znači mrziti druge narode. Vjerujte mi, nikog ne mrzim, ali ponosan sam što sam Srbin.

Kada ste se posljednji put vidjeli s njim?

Posljednji sam ga put vidio u Sava centru. Otišao sam mu čestitati nakon koncerta i bilo mu je vidno loše. U jednom je trenutku čak i prekinuo koncert i sišao s bine.

Kasnije sam došao do njega iza pozornice i vidim da pije vino. Pitam ga: "Arsene, pobogu, imaš problema, a ti piješ." A on mi je samo odgovorio: "Sad imam novu jetru i mogu."

Smatrate li da je na području bivše Jugoslavije ostala još neka legenda njegova kalibra?

On je rodonačelnik kantautorstva i stvarno je teško reći da je ostao netko tog tipa. Postojimo mi koji se trudimo pratiti njegov put, ali među mladima nema dovoljno autora koji bi nastavili. I Balašević i ja smo stari ljudi, a i Predin je u godinama. Ukratko, autori kod nas odumiru.

U Beogradu postoji Marchelo, grupa SARS i jako volim ovog dečka iz Splita, Gibonnija. On je sjajan autor. Rijetka pojava. On i ja čak imamo jednu zajedničku pjesmu. Zove se "Daj ne pitaj" i pjeva je Viktorija, a Gibonni je jedno vrijeme bio u njezinom pratećem bendu. On je izmislio glazbu i "daj ne pitaj", a ja sam ostatak teksta napisao.

Dobra mi je i Dubioza Kolektiv, ali svemu tome meni fali oštrine. Volio bih da su malo bezobrazniji.

Postoji li danas neki izvođač s ovih prostora s kojim biste surađivali? Kog uopće pratite od autora? Ima li neki novi bend koji vam se svidio?

Pa tu i tamo napišem tekstove za nekog tko mi je prijatelj, tako da u stvari dosta surađujem. 

S kojim ste uopće hrvatskim glazbenicima ostali u dobrim odnosima nakon rata?

S Brunom Langerom, ljudima iz Novih Fosila, s Akijem iz Parnog Valjka, a jučer smo baš nastupali s Nenom Belanom na Beer Festu. Bili su oduševljeni s našim koncertom i poslije smo se baš slikali zajedno.

Bacimo se sad na "standardni" i očekivani dio intervjua. Žalite li ikad zbog nekih svojih izjava?

Gledajte, mislim da su neke moje izjave preozbiljno shvaćene. Stvarno ne zaslužuju toliko pažnje. Nekad se šalim, nekad ne. Posebno se tu radi o izjavama vezanim za nastup u Hrvatskoj.

Kakva je zapravo priča? Ponovno su počele kolati glasine (kao i svakih nekoliko godina) da razmišljate o koncertu u Zagrebu, a to je izazvalo negativne reakcije u Srbiji gdje tvrde da ste "pogazili riječ".

Nismo igrali klikere, vodili smo rat. Pucali smo jedni na druge. To je moja izjava. Dakle, nemam namjeru dolaziti u Hrvatsku uzimati novac. Mislim da je to skroz u redu.

U redu, ali ako već ne dolazite zbog novca, zašto ne dođete zbog fanova? Ne bi li oni trebali biti dovoljan razlog?

Istina, s vremenom sam promijenio taj stav. Znam da Riblja Čorba u Hrvatskoj ima puno "navijača". Na ostale nam koncerte dolaze ljudi iz Slovenije, iz Čakovca, iz Varaždina. Naš najveći fan u Zagrebu zove se Hrvoje. Taj čovjek ima više izdanja nego ih ja imam. Dolazi nam i Torcida iz Splita i bacaju nam šalove Hajduka. Na koncertu u Sloveniji sam taj šal stavio oko vrata i rekao: "Pozdrav od Delija sa Severa". To je najnormalnije.

Ali ako nema problema i ima "navijača", zašto nema koncerata?

Doći ću u Hrvatsku ako me tamo pošalje srpska vlast. Dakle, kao službenog predstavnika srpske kulture u Hrvatskoj. Dakle, nije mi važan novac, važno mi je da bude predstavnik svoga naroda. Nije šovinistički i nije bazirano na mržnji, meni je to normalno.

E sad, netko je u Srbiji objavio pogrešnu vijest da mi je "čast nastupati u Zagrebu" i oko toga se digla bura. Tužit ću Blic zbog toga jer to nije točno.

Međutim, nakon svega ovog, nekom sa strane ovo djeluje potpuno besmisleno. Što se zapravo dokazuje? Ispada da se na kraju hrane samo šovinisti, a ispaštaju fanovi.

U pravu ste, ispaštaju fanovi, ali ponavljam, nismo se igrali klikera, pucali smo. I na jednoj i na drugoj strani ima puno zaoštrenih odnosa i to nije zaboravljeno. Nećemo o ekstremima, ali ekstremista ima na svim stranama.

Reći ću vam jedan od primjera. Jedan neozbiljni sarajevski menadžer mi je pokušao dogovoriti nastup u Zetri. Rekao sam mu da to nema nikakvog smisla i da dođe u Beograd da se dogovorimo, ali odmah sam mu dao do znanja da to nema smisla. I pazite, čovjek bez mog dopuštenja objavi da dolazimo u Sarajevo. Digla se tolika frka, ljudi napravili paniku. "Što će nam taj četnik tamo", "ubit ćemo ga" i tako to. Reći ću vam, ne bojim se, ali to je nekorektno. Zovite nekog drugog koga Sarajevo voli.

Ali da, pravi fanovi gube.

Na jesen planirate američku turneju, recite nam nešto o tome?

Da, ovih dana dolaze ljudi iz Amerike i oni su naši prijatelji. Toronto i Chicago su sigurni, a mogući su još New York, Los Angeles, Memphis i Vancouver.

Ok, ali kako se to onda poklapa s vašim ranijim izjavama? Dakle, Amerika je bombardirala grad u kojem živite od 17. godine. Zašto Amerika da, a Hrvatska "samo pod određenim uvjetima"?

Istina, a ove naše budale još žele i u NATO. Eeee, postavljaš mi teška pitanja. Mislim da nemam odgovor na to. Recimo da tamo živi puno Srba. Posebno u Chicagu. Samo zbog tih ljudi. To je to.

Prebacimo se na neke druge priče. Jeste li pratili proslavu Oluje i ono što se dan kasnije dogodilo u Kninu? Mislite li da bi u takvoj atmosferi mogli nastupiti u Kninu gdje ste svojevremeno tvrdili da biste "prvo nastupili"?

Jesam, nastupali smo u Kninu dan prije nego što je pao i mirno ću reći jednu stvar - Knin je prodan. Svi putevi, i onaj preko Grahova, bili su otvoreni, ali to su očito neke političke igre bile u koje ne mogu ući i koje mi nisu jasne. Knin ne bi pao tek tako. Postoji neka pozadinska priča.

Svirao sam tamo nekoliko puta, počasni sam građanin Knina, a bio sam čak i direktor Kninskog kulturnog leta. A tamo sam do pada dovodio i razne druge izvođače.

Kako vam se čini Marko Perković Thompson?

Pratio sam njegovu karijeru, kako da ne? Slušao sam neke njegove pjesme koje nisu nabijene šovinizmom i to zvuči sasvim pristojno. Mislim da nema razloga da pjeva ove druge pjesme.

Bacimo se malo na neke svježije priče, u planu je i filmska uloga u filmu "Povratak", o čemu je riječ?

Da, glumim uzgajivača trave. Film je prava tragedija, glavni lik pobije sve živo, ima krvi do koljena i onda sreće mene i tu počinje komedija. Ali nije mi to prva uloga, glumio sam ja i prije, i u kazalištu sam imao nekih uloga.

Sve češće se priča i o vašim suradnjama s narodnjacima. Nekad ste imali problema s tim da priznate da ste pisali tekstove za njih. To se promijenilo. Što je dovelo do tog zaokreta?

Pišem tekstove i dan danas. Evo, možete poslušati "Ljubav" Nedjeljka Bajića Baje. Uopće se ne sramim toga. To je izuzetan i izvrsni spot. Baja se uozbiljio i postao ozbiljan pjevač. Sve što sam pisao za narodnjake je kvalitetno. Doduše, rijetko to radim.

Kako se to spaja s imidžem "buntovnika"? Govore da je to dokaz propasti rokenrola, kako to komentirate?

Ma svatko to može komentirati na svoj način, ali ja ne mislim tako. Ako ja pecam ribu sa Šabanom Šaulićem na Dunavu pa me on zamoli da mu napišem pjesmu, ja ću to napraviti prijatelju i to je vrhunska pjesma. To nema veze s rokenrolom. Mi i dalje radimo čisti rock i jučer smo imali koncert pred 30 tisuća ljudi koji se nisu maknuli iako je padala kiša.

Smatrate li da je taj imidž buntovnika nešto što su vam pripisali drugi? Jeste li se ikad doživljavali buntovnikom?

Ja se svrstavam u dvije kategorije, a to su pravda i istina. To su jedine dvije stvari za koje se ja borim.

Na koji se način u ovih gotovo 40 godina na sceni promijenio vaš pristup glazbi, stvaranju, nekim idealima, buntovništvu?

Istina je da sam samo malo stariji i to je jedino što se promijenilo. Riblja Čorba izdaje 20. album i bit će kao i ostali naši albumi. Nikad nismo pratili trendove i nikad se nismo mijenjali.

Jeste li se "prodali"?

Čak i kad sam ušao u žiri "Pinkovih zvezda" nisam se prodao. U krajnjoj liniji, u tom je natjecanju pobijedio jedan džezer, a drugi je bio tipični roker.

Ali u jednom ste intervjuu ipak izjavili "ja sam prodana duša".

Ah, vjerojatno sam se šalio baš zbog toga što su me prozivali jer sam pristao biti na Pinku, a budući da je Pink narodnjačka televizija, rekao sam da sam prodana duša.

Nedavno ste izjavili da više nikad nećete pipnuti alkohol. Kako se to odrazilo na vaš rad? Neki tvrde da najbolje stvari nastaju pod utjecajem, kako vi gledate na to?

Prestao sam s alkoholom, a samo povremeno popušim cigaretu. To se nikako nije odrazilo na rad. A što se ovog drugog tiče, nekad je bilo "sex, drugs and rock 'n' roll", a danas je "sex, drugs & turbo-folk".

Što ste pripremili na 20. albumu?

Album je šarolik. Nešto kao "Buvlja pijaca". Ima set ljubavnih pjesama, a ima i zezalica. Bit će možda i jedna angažirana, generalno o našem balkanskom mentalitetu.

Srpski mediji pišu da se na jesen ženite? Je li i to laž?

Ma jok, to su budalaštine koje novinari izmišljaju. To nema veze s mozgom.

I za kraj, smeta li vas to što vas već dugi niz godina intervjuiraju malo kad zbog glazbe, a sva se pitanja više manje tiču četnika, ustaša, šovinizma i ostalih budalaština među plemenima?

Apsolutno mi je krivo zbog toga. Volio bih da me ljudi više ispituju o glazbi i onom čime se bavim. Izdavao sam knjige, pišem kolumne, bavio sam se svim i svačim i volio bih da me to ispituju.

Ali niste li i sami doprinijeli tome uplitanjem u politiku i svojim nacionalističkim izjavama?

A jesam... Bavio sam se politikom, sad se više ne bavim. Povukao sam se iz politike pa će me, nadam se, ubuduće više ispitivati o glazbi.