Gospođin dnevnik: Neraskidiva veza Psa i Gazde, Gazdarica je suvišna
Foto: Index
KATKAD pomislim kako sam doista rođena pod sretnom zvijezdom. Baš kad sam pomislila da više nikoga neću sresti, upoznala sam vrlo privlačnog muškarca. Naš prvi susret bio je vrlo romantičan. Upoznali smo se na tržnici. Dok sam kupovala jagode, diskretno me upozorio da mogu naći bolje i jeftinije na drugom mjestu. On ih već godinama kupuje kod te žene. Kad sam došla tamo, jagode su već bile rasprodane. Kao pravi kavalir, poklonio mi je svoje i pozvao me na kavu.
Ljubav
Ispred kafića čekao nas je njegov pas. Predivan crni labrador. Pažljiv čovjek, nije ga htio voditi u gužvu. Ljudima zna ići na živce kad im se psi motaju pod nogama dok vuku ona velika kolica natrpana hranom, a kafić je vrlo blizu i tamo već svi znaju njihov subotnji ritam. Potrčali su jedan drugome u susret. Bilo je dirljivo. Ne pamtim da su mi se vlastita djeca ikada tako razveselila. Kad je zagrljaj popustio, moj novi prijatelj pokazao mu je sve što je kupio na tržnici. Rekao mu je da danas nema jagoda, jer ih je poklonio jednoj jako simpatičnoj teti s kojom će ga sad upoznati. Pružila sam mu ruku, a on meni šapu. Proveli smo ugodno prijepodne. Nije bilo teme koju nismo pretresli. Pas je sudjelovao u svemu. Mislim da me lijepo prihvatio. Kad smo se rastajali, razdragano me pozdravio mahanjem repa i odobravajućim lavežom. Gazda i ja smo se dogovorili da ćemo se čuti.
Nazvao me drugi dan i predložio odlazak u prirodu. Već je prilično vruće i šetnja šumom će nam svima goditi. Čekao me pred kućom, u autu. Pas se tako razveselio kad me vidio, da je morao izaći i pozdraviti se sa mnom. Dugo nisam osjećala takvu sreću. Nevjerojatno. Morala sam mu pokazati sve što imam u torbi. Nakon što se zabavio s Labellom i s ulošcima, mogli smo krenuti na izlet. Sjela sam u auto. Gazda i pas ostali su vani stajati. Naglo su se uozbiljili. Gazda mu je rekao da će sad zamoliti ovu tetu da sjedne iza, a ona će mu se ispričati, nije kriva, nije mogla znati da on sjedi na prednjem sjedalu. Tako je navikao. Jednom kad je sjedio iza, povraćao je zbog zavoja i odonda više ne želi. Naravno, nema problema. Premjestila sam se na stražnje sjedalo, uz pakiranje od 15 kg ugljena za roštilj i dvije velike vreće za smeće pune plastičnih boca koje su se zalijepile za mene. Nismo palili klimu, jer je pas imao nedavno upalu oka. Malo sam otvorila prozor. Nesmotreno mi je izletjelo da nisam navikla na pseći miris. Od vrućine i vožnje zna me zaboljeti glava, ali Gazda to baš nije najbolje primio. Trebala sam pitati. U tišini smo se vozili do planinarskog doma.
Gazdarica
Priroda i svjež zrak smjesta su svima popravili raspoloženje. Pas je veselo skakao, igrao se s lopticom, valjao s Gazdom po travi. Fotografirala sam ih na livadi kako se utrkuju. Prštali su od veselja. Nakon takve fizičke aktivnosti ožednjeli smo i odlučili predahnuti u planinarskom domu. Gazda je otišao po piće. Prije toga pitao je psa želi li ostati sam s tetom koja je htjela da opet dobije upalu oka. Izgleda da je pristao. Mahnuo je repom i dva puta zalajao. Dok smo tako uživali na suncu, na trenutak sam pomislila kako bi bilo lijepo da sam Gazdarica. Sigurno bih se dobro snašla u toj ulozi. Čak su nas neki ljudi pitali koliko ima godina i voli li se kupati. Palo mi je na pamet da bi nam možda bilo lijepo zajedno na moru. Baš sam se dobro osjećala.
Htjela sam to javiti prijateljici. Dok sam tražila mobitel u torbi, pas je nestao. Nije ga više bilo. Tražila sam ga i zvala. Ništa. Još sam nekoliko puta trčeći obišla planinarski dom dok je Gazda stajao u redu za piće. Nema opravdanja za ovakvo neodgovorno ponašanje. Ovo je ipak puno gore od otvaranja prozora u autu. Nisam znala da li da odem po Gazdu ili još jednom pročešljam okolno grmlje. U trenutku krajnjeg očaja, čak mi je palo na pamet da pobjegnem. Odjednom, pas se pojavio. Nosio je u zubima veliki komad orahnjače. Dobio ga je od onih istih ljudi koji su pitali koliko je star. Lijepo ih gledao. Dobro da nisam pobjegla, jer sam mu je morala istrgnuti iz usta da mu ne bude zlo. Nije se dao. Ljudi su se okupili oko nas. I Gazda među njima.
Povratak
Pas je bio spašen. Brzo je ispustio orahnjaču i potrčao Gazdi. Ostala sam sjediti na travi s pola orahnjače u ruci. Gazda nije mogao vjerovati da sam mu dala kolač. I još s orasima i tako puno šećera. Rekao je psu da se ova teta neće voziti s njima do grada. Kad je tako pametna sigurno će se snaći za prijevoz. Gotovo je sa zločestim tetama. Otišli su. Mislim da je psu bilo žao, tako me pogledao. I meni je bilo žao. Na povratku će mu biti zlo i na prednjem sjedalu. Ali, Gazdine odluke se ne preispituju. Samo tako odlučan muškarac može biti pravi Gazda.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati