Foto: Index

U SUBOTU se, na moru, pokraj otoka Plavnika u Kvarnerskom zaljevu, odvijala dramatična akcija spašavanja mladog bjeloglavog supa.

Uplašen vikom turista s turističkih brodova, koji prilaze sve do samih gnijezda ove zaštićene vrste, mladi je ptić, još nespreman za let, prhnuo iz roditeljskog gnijezda i sunovratio se u uzburkano more. Potresen prizorom, član posade jednog od brodova, o svemu je odmah obavijestio Grifon centar za zaštitu ptica grabljivica. Čim su dobili dojavu da se mali sup utapa, ni jak vjetar, ni visoki valovi, koji su prijetili da i njih i gliser bace na oštre stijene, nisu spriječili trojicu volontera Brunu, Marina i Gorana, da, izlažući se opasnosti, krenu u, do sada najopasniju akciju spašavanja nesretne ptice koja se borila s valovima. U pomoć malom supu s njima je krenuo i gost iz Australije, Leo Radovniković, koji je svojim fotoaparatom i snimio čitav tijek akcije, a ptića je potom i posvojio te je 135-i spašeni bjeloglavi sup po njemu dobio ime Leo.

"Bilo je ovo definitivno najriskantnije spašavanje do sada. Krenulo se dizati jugo i valovi su bili jako veliki. Zahvaljujući pribranosti, iskustvu i vještini, Bruno Loje, koji vozi gliser u akcijama spašavanja, uspio je manevriranjem spriječiti da jugo baci gumenjak na oštre litice ili da netko od nas padne u more između broda i stijena. Unatoč iznimno teškim uvjetima, uspjeli smo iskočiti na stijene. Snažni valovi su mladog supa već bili izbacili uz liticu gdje je pokušavao izaći iz mora Da bismo ga uhvatili, trebalo mu je prići odozgo, stoga je Marin napravio pravi alpinistički pothvat i sup je ubrzo bio u njegovim rukama te smo ga, oprezno se spuštajući niz strmu liticu, uspjeli prebaciti na brod", ispričao je za Index dr. Goran Sušić, voditelj projekta zaštite bjeloglavih supova. Ovaj vrlo zahtjevan posao obavlja volonterski, dok se profesionalno, već više od tri desetljeća, bavi znanstvenim proučavanjem ptica, kao znanstveni suradnik u Ornitološkoj postaji Rijeka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Mladi bjeloglavi sup Leo treći je uspješno spašeni ptić u ovoj godini, no na žalost isto toliko mladih ptica, koje su zbog uznemiravanja s brodova pale u more, ovog se ljeta utopilo.

"Problem su veliki turistički brodovi koji pristižu svakih 15 minuta te prilaze preblizu gnijezdima. Naši supovi su jedinstveni u svijetu jer gnijezde nisko nad morem. Njihova su gnijezda ponekad tek šest do osam metara iznad razine mora, a to je visina gornje palube velikih turističkih brodova i zamislite kakav stres mlade ptice u gnijezdima dožive kada se, tik ispred njih, pojavi brod iz kojeg tutnji glazba i na čijoj je palubi 200 do 300 bučnih ljudi. Turisti mašu i plješću rukama kako bi supovi poletjeli jer žele fotografirati ptice čiji je raspon krila gotovo tri metra, a to, po mlade supove, često ima tragične posljedice jer preplašeni izlijeću iz gnijezda i padaju u more", kaže dr.Sušić.

Supove su uvrstili u ponudu kao turističku atrakciju

U lukama Punat, Krk, Malinska, Njivice, Opatija, pa čak i Beli na otoku Cresu, svuda su, kaže naš sugovornik, u ponudi turističke rute s razgledavanjem bjeloglavih supova.

"U turističke se svrhe, zbog profita, grubo iskorištava ugrožena vrsta ptica koja je na granici izumiranja, a nadležne državne institucije apsolutno ništa ne poduzimaju da to spriječe. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode još je 2010. naručilo akcijski plan za zaštitu bjeloglavih supova. Plan je izrađen, platili su ga, no kada su vidjeli što trebaju poduzeti, nisu ga htjeli implementirati nego su ga spremili u ladicu. Ministarstvo i županijska javna ustanova za zaštitu prirode iz Rijeke, koja je zadužena za zaštićena područja, znaju da treba označiti granice rezervata s morske strane jer Zakon kaže da je 200 metara mora zaštićeno područje, no već pet godina ne poduzimaju ništa. Nisu postavljene plutače na kojima treba biti istaknuta zabrana prilaska jer je to rezervat te brodovi i dalje prilaze gnijezdima, a to što je jednokratno zadovoljstvo turistima, donosi trajnu štetu našim zaštićenim vrstama", kaže dr. Sušić koji u svoje 34 godine rada, posljednjih 25 ratuje s Ministarstvom i Državnim zavodom za zaštitu prirode jer, kako kaže, ne brinu o provedbi Zakona koji su donijeli.

Kaznu za ubojstvo supa još nitko nije platio

"Oni su zaštitili te ptice, proglasili ih ugroženima, unijeli ih u crvene knjige, napisali kolika je kazna ako netko ubije bjeloglavog supa, no nikada nikoga nisu i neće kazniti. Potvrđuje to i slučaj iz 2004. kada je na Rabu otrovano 20 supova, kazna je za jednu pticu iznosila 40.000 kuna, no za to nedjelo nikada nitko nije odgovarao. Umjesto da se potrudi da se konačno provede zaštita prirode, ministar se, poput Putina, slika u akcijskim pozama po nacionalnim parkovima i spiljama. Upravo se zbog takvog neodgovornog pristupa kod nas u Hrvatskoj za novac može kupiti apsolutno sve, pa čak i dobiti koncesija za plažu usred ornitološkog rezervata, što je bio slučaj 2012.g. na Cresu gdje su mladunci ptica nakon toga masovno popadali u more i stradali“, kaže dr. Sušić.

Nema podataka koliko parova supova u Hrvatskoj još živi 

Točan broj parova bjeloglavih supova u Hrvatskoj znao se sve do prije dvije godine, a potom se i to prestalo financirati, iako se bez tog važnog podatka ne može znati da li broj tih rijetkih ptica pada, raste ili je stabilan.

"U 25 godina broj parova bjeloglavih supova uspjeli smo podići sa 60 na 140, no nakon 2012. njihov je broj naglo počeo padati. Supovi su doživotno s jednim partnerom, vijek im je 50 godina, a u godini imaju samo jednog potomka, no tek polovina ženki uspije podignuti svog ptića te je zato svaki kojeg se spasi iz mora važan", kaže dr. Sušić.

Nakon što izlete iz roditeljskog gnijezda, mladi supovi odlaze na turneju svijetom, s koje se vraćaju nakon pet godina i to točno na liticu s koje su prvi put poletjeli, birajući mjesto što bliže roditeljskom gnijezdu. No, ima i onih koji se ne vrate jer su ljubav svog života pronašli u inozemstvu. Jedan je hrvatski sup tako zasnovao obitelj u Grčkoj, jedan u Francuskoj, jedan u Srbiji, a jedan je ostao živjeti u Italiji s partnericom iz Španjolske.

Dr. Goran Sušić je, uz pomoć svoje ekipe i volontera iz Grifon centra za zaštitu ptica grabljivica, do sada prstenovao 960 bjeloglavih supova, a ti su pernati ljepotani s hrvatskim državljanstvom pravi leteći ambasadori naše zemlje.

"Supovi s našim prstenom do sada su viđeni u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Turskoj, Izraelu…. Naši su supovi doslovno oborili sve svjetske rekorde za tu vrstu, otišli su najsjevernije te je jedan nađen u Švedskoj, najistočnije, čak do Sibira, 880 km sjeveroistočno od Moskve, i najjužnije sve do Čada. Zapadnije od obale Atlantskog oceana ne mogu, ali na Gibraltaru su redovni gosti", priča dr. Sušić.

Da bi prehranila ptića, majka s Krka leti čak do Austrije

Jedna od letačica, ženka supa po imenu Letricija, nosi i satelitski odašiljač te redovno javlja svoju poziciju, visinu i brzinu leta. Ove godine othranjuje potomka na Krku, no zbog nedostatka hrane na Kvarneru Letricija je, kako bi prehranila sebe i svog ptića-jedinca, prisiljena odlaziti čak do Alpa u Italiju. Već godinama, uvijek istom rutom, odlazi na ručak na tamošnje hranilište. U Alpe stiže za 4 sata leta, a nakon što se najede, prespava te se drugi dan vrati na Krk.

"Jedina smo država na svijetu koja ima bjeloglave supove, a nema niti jedno organizirano hranilište od strane državnih institucija gdje bi se supove dohranjivalo u kritičnim razdobljima godine. Svakoj ptici dnevno treba pola kilograma hrane, a u prirodi je sve manje uginulih životinja, te je supovima sada vrlo teško pronaći hranu. Upravo stoga, sve zemlje koje su ih uspjele sačuvati, imaju hranilišta, Španjolska tako primjerice ima oko 300 hranilišta a i u Srbiji postoji cjelogodišnje hranilište. Dok je udruga Grifon djelovala na Cresu, godišnje smo supovima bacali najmanje 20 tona mesa, no od kako smo se preselili u Park prirode Velebit, sami ne možemo, unutar zaštićenog područja, napraviti hranilište, to mora obaviti Park prirode, sve je dakle u državnim rukama i vrtimo se u krug", govori Sušić.

I dok su nekada supovi gnijezdili po cijeloj Hrvatskoj danas su gnijezda s ptićima tih grandioznih ptica još samo na pet kvarnerskih otoka - Krku, Prviću, Plavniku, Cresu i Pagu. U nekim su državama u 21-om stoljeću te velike ptice potpuno izumrle, a projekti kojima ih nastoje vratiti vrlo su skupi, dugotrajni i neizvjesni. Stoga je, poručuje dr. Sušić, posljednji čas da učinimo nešto kako bi, uz malu pomoć čovjeka, ta rijetka vrsta ptica i dalje bila stanovnik Hrvatske.

I vi možete posvojiti supa

Posvojenje je simbolički način uključivanja čovjeka u projekt zaštite prirode. Uplatom od 200 kn donacije stekli ste pravo da posvojite bjeloglavog supa i odaberete mu ime.

Svaki posvojitelj dobiva životnu priču ptice koju je odabrao, poziv da prisustvuje njenom puštanju na slobodu, a potom i redovne informacije o njenom kretanju te zahvalnicu. Posvojiti se može i neka od ptica koje trajno ostaju u oporavilištu.

"To su ptice koje imaju trajne posljedice ozljeda te ne mogu letjeti, a trenutno ih imamo šest. Što se državnih institucija tiče, rečeno nam je da ih imamo pravo eutanazirati no to naravno ne želimo. Izgradit ćemo im umjetnu stijenu i nadamo se da će i u zatočeništvu planuti poneka ljubavna priča te da ćemo imati par čije ćemo potomke pustiti da slobodno lete prostranstvima", zaključuje  Sušić koji sa svojim malim timom volonterski radi na spašavanju ovih ptica kojima prijeti izumiranje, dok ih pak drugi, kako bi što masnije zaradili, pokazuju kao turističku atrakciju.