Foto: Index

ŠTO JE spektakl veći, to je više manijakalnih komentara ispod vijesti, a da narančasti pizdohvatač nije uzjebao liberale diljem svijeta, Justin Bieber bio bi TAJ spektakl za Hrvate.

Arena u plamenu! Zagreb je gorio! Bieber zapalio plamteću Arenu koja je eruptirala i gorila skoro dva sata!

I dok je, s obzirom na ono što o njegovima privatnim ispadima pišu mediji, potpuno razumljiva antipatija koju možete gajiti prema 22-godišnjaku koji je do prvog nasada prišteva pjevanjem zaradio više nego što će većina nas napornim radom zaraditi do prvog nasada prišteva naših unuka, tragikomično je koliko nas može razbjesniti prizor pune dvorane klinaca koji se dobro provode.

Na stranu klasično anonimno trolanje, ovi ljudi se potpisuju i zaista postoje, a sigurno imate barem nekoliko prijatelja koje su Bieber i "belieberi" naljutili. 

U Areni jedu pse

"Ovo je najgora stvar koja se dogodila", "strava i užas", "zombiji ispranih mozgova", "koje on hitove ima?", "šarena laža", "prvo Trump, a sad ovo", "kuda ide ovaj svijet?", "je li to uopće glazba?", "kad vidim tu mladež koja na neki način luduje obuzima me neka tuga", "tko je ovaj?" ili "kažu da loše se živi, a karta preko 800 kuna i dvorana je puna".

I ne, ovo nisu komentari ispod vijesti s naslovom "Bieberova 'Baby' ubila mi je oca" već se nalaze ispod tekstova o koncertu mladog pjevača. Običnom koncertu, a ne Festivalu psećeg mesa. Da su najveći hitovi Justina Biebera samojed u umaku od bijelog vina, pseći medaljoni na žaru i haski ispod peke, bijes čitatelja bio bi u potpunosti razumljiv, ali ovako...

Stvarno vas ljuti činjenica da netko ima para za koncert? Koliko vaš život mora biti tužan? Istina, sve nas je zabavila tužna priča o 14 tisuća kuna isplaćenih za nikad ostvareno rukovanje s Bieberom, ali to je i smisao ovog cirkusa. Kako vas bilo što od toga može razljutiti?

Ne znate tko je on? U redu, svi znamo da je to "domišljat" način da spustite nekog koga ne cijenite, ali prestanite s tim otrcanim gluparijama. Ako osjećate snažan poriv javno obznaniti da ne znate tko je osoba pola minute nakon što ste pročitali tekst o toj osobi: a) ponovno pročitajte tekst, doznat ćete tko je (popularni pjevač stvarno nije kompliciran koncept), b) to nije nešto na što trebate biti ponosni već samo dokazuje da nemate pojma što se događa i c) pretvarati se da niste upoznati s nečim super popularnim infantilnije je od klinačke fascinacije pop idolima koju pljujete.

Po čemu je "yeah, yeah, yeah" bolje od "baby, baby, baby"

Uvjereni ste da je glazba koju radi loša? Potpuno legitiman stav. Vjerovati da vas usporedbe s nekim pretpotopnim bendovima koje ste voljeli kao klinci čine glazbenim znalcem? I dalje legitimno, samouvjereno, iritantno elitistički, ali i pomalo tužno.

Naime, usporediti Biebera i Beatlese i zaključiti da su Beatlesi bolji je tako lijen i prvoloptaški pokušaj prosipanja mudrosti, a kao znalci morali biste biti svjesni činjenice da su kritičari iste stvari koje danas pišu o Bieberu, šezdesetih pisali o Beatlesima.

"Beatlesi nisu samo grozni, smatrao bih svetogrđem reći bilo što drugo nego da su prokleto grozni" (William F. Buckley Jr., 13. rujna 1964., Boston Globe). "Glazbeno su blizu katastrofe... Njihovi su tekstovi katastrofa, besmislena mješavina sentimentalnosti iz čestitki za Valentinovo" (Newsweek, 24. veljače 1964.) ili "Ne dopustite da vas Beatlesi živciraju. Ako o njima ne razmišljate, nestat će, a za par godina vjerojatno će biti ćelavi" (George McKinnon, 16. veljače 1964., Boston Globe).

Kao što svi znamo, stari ljudi i "stari" ljudi najčešće mrze tri stvari: svoj posao, nedovoljno raznoliku seksualnu ponudu i glazbu koju slušaju mladi. Ne razumiju ritmove, ne razumiju tekstove, ne razumiju privlačnost i to je sasvim normalno. Naravno da je najbolja glazba ona koju ste slušali kad ste prvi puta počeli ševiti. To je razumljivo, ali trudite se pritom ne biti dosadnjaković koji otkriva toplu vodu i svoje frustracije liječi na najnebitnijim mjestima. Imate 40+ godina i ne volite Biebera? To je u redu. Niste ciljana publika. Smirite se.

Svi vam zavidimo

Konfekcija i "šarena laža"? Možda. Ovisi s kim pričate, ali koga na kraju krajeva briga? To je samo pop. Pop ne mora nužno promijeniti vaš pogled na svijet jer to mu nije ni svrha. Dovoljan je zarazni refren i malo seksipila. 

Nije dovoljno profinjeno za vaše uši i smatrate da je štetno za mlade ljude? Sve pet. Vjerovali ili ne, postoji drevna tehnika izbjegavanja glazbe koju ne volite - neslušanje glazbe koju ne volite. A što se zabrinutosti za mlade tiče, ne brinite, to nije zabrinutost to je samo sranje. Neki od vas preživjeli su devedesete i dobro znaju da statistike jasno pokazuju da slušanje Aquae, La Bouchea i Petera Andrea ima zapanjujuće nisku stopu smrtnosti.

Raspravljanje o ukusima očito je zabavno jer da nije kritičari bi odavno pocrkali od gladi. Na njihovu žalost, društvene su im mreže uništile planove pa u svijetu gdje svatko o bilo čemu može reći i napisati bilo što, posao kritičara postao je nešto kao konobarenje za švedskim stolom - u redu je da ljudi nešto rade, ali možemo i sami.

Čitate sve te vijesti i mislite da je mali nesnosni šupak? Vjerojatno. Međutim, pokušajte se prisjetiti 18-godišnjeg sebe pa istom tom 18-godišnjem sebi dajte milijune dolara, odriješene ruke i pune dvorane klinki koje misle da ste reinkarnacija Krista (kojeg žele povaliti). Velika je vjerojatnost da biste bili deset puta veći čmar ili da bi vas bijelo skončalo prije 19. rođendana.

Činjenica da do danas još uvijek nije pregorio dokazuje da se sa slavom nosi umjereno dobro. I za ime Boga, nemojte ga sažaljevati jer kad ljudi sami sebe pokušavaju uvjeriti da je netko slavan ispod sveg tog sjaja zapravo nesretan, a čine to samo kako bi se osjećali bolje zbog svojih jadnih života... Negdje u svijetu ugine mačić.

Žuti mačić.

Žuti čupavi mačić.  

A ako vam je koncert Justina Biebera i dalje "najgora stvar koja vam se dogodila u 2016." iako niste morali napuštati vlastita četiri zida kako biste se naguravali s urlikavim šiparicama, ne budite ljuti, radujte se jer vi ste jedan sretni gad i svi vam zavidimo.