Foto: Index/Youtube

KAD NAPIŠETE da je nešto "najgore što je Božidar Alić ikad učinio", morate znati da ćemo u tu vijest ući s prilično velikim očekivanjima jer naslov sugerira da je Božo ovog puta nadmašio samog sebe.

To, naravno, ne znači da je Alić poznat po groznim djelima kao što su ubojstva, šverc pandama ili sklonost drumskom razbojništvu.

Ne, Božidar Alić nije taj tip.

"Najgore" je u njegovom slučaju prilično relativan pojam. Primjerice, "Četverored" je grozan film i neki bi ga s pravom nazvali dvosatnim klistiranjem s elementima humora, ali primjerice, lov na tuljane je puno gori. Isto tako, o onom što priča moglo bi se ozbiljno raspravljati da se ne radi o njemu.

Ili možda...

Sudjelovao je u najgorem HDZ-ovom predizbornom spotu u kojem se čak ni najtvrđi pobornici nisu pojavili, ima pjesmu u kojoj Niko Bete, on i još par njih repaju (da, repaju) u čast Anti Gotovini, a banuo je i na HRT kako bi proglasio pobjedu nad "srbofilima i četnicima".

Dakle, u najgorem slučaju karikatura onoga od čega dio nas zazire. Često izuzetno nepredvidiva, još češće alkoholizirana i najčešće potpuno bezopasna, ali povremeno zabavna figura hrvatske desnice (ili kako se god nazivalo ono čemu ideološki naginje). Stoga, nazivati njegovo ponašanje "opasnim" u najmanju je ruku smiješno.

Čak i kada se, kao u ovom slučaju, koristi djetetom, svjesni ste da bi vas sve ovo više uznemirilo da ne znate da se radi o maloljetnoj osobi povezanoj s Alićem. Realno gledajući, najopasnije je to što zahvaljujući njemu zaboravljamo koliko je u stvari sjebana scena djeteta koje od malih nogu izlažete prastarim boleštinama.

Ako je ovo uljepšana stvarnost...

Alić je posebna sorta.

Kad uredništvo Dnevno.hr zaključi da ste preekstremni da biste pisali za njih, možete biti prilično sigurni da ste "posebni". Samo vas jedan korak u pravom smjeru dijeli od toga da ulicama bauljate u prljavom šlafroku, nosite šešir od aluminijske folije i bijesno urlate na golubove jer ste uvjereni da su upravo oni ti koji jadransku obalu žele prodati Talijanima.

I nitko nije iznenađen činjenicom da takav čovjek negativno utječe na maloljetnika jer imamo čovjeka sklonog verbalnim ispadima pa je samo po sebi razumljivo da je ovo tek vrh sante. To nikako nije pokušaj opravdavanja, ali iz onog što vidimo oko sebe s prilično velikom sigurnošću i bez intelektualne britkosti jednog Sherlocka Holmesa, možemo izvući zaključak da ovo nije izolirani slučaj. 

Marko Grubnić nedavno nas je podsjetio koliko daleko uljepšavanje istine na društvenim mrežama može ići pa se samo na trenutak pozabavite mišlju da je ovo Alićeva uljepšana stvarnost.

Ako je ovo domoljublje...

Pravobraniteljica je apelirala na roditelje "da svoje svjetonazorske i političke stavove ne dijele s javnosti putem djece".

U prijevodu, ovo je upozorenje luđacima da nas nepotrebno ne podsjećaju na zastrašujuću činjenicu da će ti umobolni svjetonazori i ovako i onako završiti u glavama klinaca i da će s vremenom vrlo vjerojatno postati nešto još otrovnije i bolesnije. 

Dakako, postoji mogućnost da će društvo, ostatak obitelji ili škola ponuditi neku dovoljno kvalitetnu protutežu koja će svakom takvom klincu dati mogućnost da sagleda ružne posljedice življenja u prošlosti pa možda dobijemo osobu neopterećenu glupostima koje su nas učinile taocima ovog desetljećima dugog prepucavanja ideološkim besmislicama. 

Ili barem osobu koja je u stanju na vrijeme pobjeći u inozemstvo.

I to je posebno optimističan stav jer trenutno živimo u okruženju u kojem čak ni ispadi Božidara Alića više ne djeluje toliko smiješno i pomaknuto. Neki kažu "smiješno je jer je istinito", ali ovo je prestalo biti smiješno upravo zato što je postalo istinito. 

Melodramu na stranu, to su i dalje gluposti jednog te istog čovjeka, ali ove gluposti u posljednje vrijeme imaju ružnu naviku pretvoriti se u nešto uobičajeno. Kad imate društvo u kojem se čelni čovjek HDZ-a i predsjednica države naslikavaju s Bujancem kojeg smo donedavno svrstavali u istu ladicu i od Alića ga razlikovali samo po tome radi li se o onom s crvenim ili bijelim nosom, znate da je kormilo u drugim rukama i da će brod prije potonuća neko vrijeme ploviti u drugom smjeru.

Smjeru u kojem vjerojatno ne želite ići jer radije biste da vas nazivaju "izdajnikom" nego "domoljubom" budući da se po pitanju definicije domoljublja očito nikad nismo složili.

Tko bi najgori, sad je...

No, vratimo se nakratko na početak i prisjetimo se da je "najgore što je ikad učinio" postalo "ono što rade svi". Ako nije smetalo potpredsjednika Sabora na skupu potpore Z1, zašto bi vas užasavalo kad to rade Alić i njegov klinac?

Ljutite se i pizdite u komentarima, ali valjda ste svjesni da sve više stvari iz dana u dan postaje relativno.

Niste li čuli? To je novi hit. 

Za potpredsjedniku Sabora to je pozdrav "za dom", Hasanbegoviću je to antifašizam, a Karamarko je prilično slobodan oko tumačenja toga što je moralno a što nemoralno.

Stoga, ako je toliko jednostavno relativizirati kompletan sustav vrijednosti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice i koje se u nas usađuju posljednjih 20, 30 ili 50 godina, što je video jednog glumca? Mačji kašalj. Božo Alić već sutra može postati otac godine.

Kako je krenulo, mogao bi dobiti i ministarstvo.