Screenshot: TED

SHAKA SENGHOR 1991. upucao je i ubio čovjeka. Bio je, kako sam kaže, "diler nagle naravi naoružan poluautomatskim pištoljem."

Završio je u zatvoru zbog ubojstva drugog stupnja i to je mogao biti, kako to inače biva u ovakvim situacijama, kraj njegove priče. No, nije bilo tako. Umjesto toga, bio je to početak dugogodišnjeg putovanja do iskupljenja.

Kao dijete, Senghor je bio odličan učenik i sanjao je da će jednog dana postati liječnik, ali stvari nisu krenule putem koji je zamislio, a problemi su započeli nakon razvoda njegovih roditelja. Kada je imao samo 17 godina, tri puta je upucan, a kada je izašao iz bolnice nije očekivao da će postati paranoičan i ekstremno nasilan.

Samo tri mjeseca kasnije, upucao je čovjeka.

Boravak u zatvoru dodatno ga je deprimirao i učinio ga još gorom osobom, ali pismo njegova sina promijenilo je sve. Tada je odlučio sve promijeniti i uz pomoć obitelji, literature, pisanja i mentora, transformirati vlastiti život. Iznenadio se kada je doznao da mnogi zatvorenici imaju sličnu priču, ali i da sustav ne čini ništa kako bi ih rehabilitirao.

"U sustavu se nalazi 2,5 milijuna ljudi, a zamišljen je kao skladište, ne kao mjesto za rehabilitaciju i transformaciju", govori Senghor.

Nakon 20 godina izašao je iz zatvora i odlučio mijenjati sustav jer vjeruje da većina muškaraca i žena koji se nalaze u zatvoru zaslužuju iskupljenje.

"Svatko može biti transformiran ako mu damo dovoljno prostora. Naša nas nedjela ne bi trebala definirati do kraja života", zaključuje Senghor, a njegova životna priča danas je inspiracija mnogima.