Foto: DouglasCuba Blog

GRADIĆ Marinaleda na jugu Španjolske nazivaju "komunističkom utopijom", a dok se ostatak Španjolske bori sa stranim bankama ovaj maleni grad na 25 kvadratnih kilometara i s nešto više od 2750 stanovnika, mogao bi se učiniti poput raja na zemlji čak i onima koji ne dijele ideološka uvjerenja.

Priča o gradiću mnogima je već odavno poznata, ali posljednjih dana mnogi su se mediji ponovno raspisali o gradiću koje mnogi nazivaju "eksperimentom nastalim iz potrebe".

Mjesto gdje su ljudi važniji od profita

Unatoč etiketama, odluke u ovom gradiću donose se na nedjeljnim sastancima, demokratskim putem. Riječ je o tzv. “crvenim nedjeljama", sastancima na kojima građani iznose ideje o poboljšanju kvalitete života u gradu (čišćenje ulica ili popravci), a u slučaju da se ideja prihvati, posao obavljaju volonteri.

Postoji tvornica maslinovog ulja koja je u vlasništvu građana, kuće grade stanovnici, tu je i veliki supermarket koji vodi gradonačelnik Juan Manuel Sánchez Gordilla, a velik dio zarade daje u dobrotvorne svrhe. To su samo neki detalji zbog kojih gradić nazivaju "tračkom nade" i mjestom gdje su ljudi važniji od profita.

No, to nije sve. Dok je u ostatku zemlje nezaposlenost na 26 posto, Marinaleda može se pohvaliti situacijom u kojoj velika većina ima posao, a ako nemaju, postoji snažna "sigurnosna mreža" na koju se mogu osloniti. Ono što se često ističe u medijima svakako je prosječna mjesečna plaća koja iznosi 1200 eura. To, naravno, nije vrtoglavi iznos, ali uzmemo li u obzir da stanarine iznose 15 eura mjesečno (100 kuna), priča postaje daleko zanimljivija.

Kuće se ne prodaju

Ono što svakako valja istaknuti su nastojanja građana da se ne oslanjaju na novac već na kolektivnom trudu kako bi stvorili alternativni i održivi sustav za svoj maleni kutak svijeta za koji su mnogi zainteresirani.

Međutim, želite li postati stanovnik, postoji lista čekanja, a čeka se i po dvije godine. Do sada je izgrađeno oko 350 kuća, a u naredne dvije godine trebalo bi se izgraditi još 250.

Ono što također trebate znati jest da ljudi u ovom gradu ljudi sami grade svoje kuće uz pomoć lokalnih vlasti koje vlasnicima daju potreban građevinski materijal koji vlasnici kuća plaćaju u mjesečnim obrocima od 15 eura. Onima kojima je to potrebno, na raspolaganju imaju stručnjake koji pomažu kod izgradnje.

Specifičnost je i to što se kuće ne mogu prodati, čime se sprječava mogućnost profitiranja.

Solidarnošću protiv konzumerizma

Stanovnici uživaju u pogodnostima kao što su besplatan internet, čak dva nogometna terena, košarkaški teren, teren za tenis, skvoš i odbojku i bazen (koji je jedini za koji se plaća godišnja karta). Postoji i crkva, ali posjećenost je slaba.

Postoji i lokalna televizija i radio, a ideja gradonačelnika je da mlade udalji od konzumerističkog društva i usadi im vrijednosti kao što je solidarnost.

Namjera gradonačelnika (koji je na toj poziciji od kraja sedamdesetih) je proširiti ideju Marinalede na ostale (okolne) gradove koji još uvijek ne pokazuju interes, ali Gordillo tvrdi da nema namjeru odustati.

"Smetamo neistomišljenicima jer mi smo alternativa modelu privatnog vlasništva. Suočeni smo s prijetnjama, ali ne mogu nas eliminirati kao u drugim, nerazvijenim zemljama. Ovo je Europa, koriste sofisticiranije metode poput diskreditiranja, ucjena i slično", zaključuje Gordillo.

Za više informacija potražite knjigu Dana Hancoxa "The Village Against The World" ili pročitajte njegov esej.