Foto: Hina/Press

KAD SU se jučer ujutro pojavili s namjerom da po prvi puta nakon izbora učine nešto konkretno, nitko nije očekivao povijesni događaj. Preciznije, očekivali smo ništa, ali ne i povijesno ništa.

Ekipa se, naime, značajno okupila i po prvi puta u povijesti nakon pola sata drkanja zaključila da ovo nema smisla i da je najbolje da drugi puta dođu pripremljeni. Ukratko, gubitak vremena kao, na kraju krajeva, i ono što se događalo otkad su izbori završili.

Izgledali su dobro...

Međutim, ne treba na sve gledati pesimistično već pokušati iz svega izvući pouku. Primjerice, sve to ne mora značiti da u ovom razvučenom periodu neprestanog natezanja ništa nismo naučili. Za početak, dobili smo priliku ponoviti gradivo o starim ljubavima i pritom naučiti ponešto i o našim novim simpatijama.

Gledajući sve sa strane i čisto ljudski, ovo je strašno.

Kao što to i obično biva, ponekad je dovoljno političarima dati priliku da progovore da otklonite svaku sumnju. I dok smo od SDPHDZ-a čuli sve što smo trebali, glavnu riječ tijekom ovog intermezza vodio je Most koji je, kako je vrijeme odmicalo, izvodio jedan od najnespretnijih političkih striptiza ikad viđenih. Striptiz u kojem su uz članove, poput komada odjeće, gubili i goleme gvalje poštovanja koje su neki prema njima uzgojili.

Trebali su ostati "odjeveni" još barem malo. Kad šute i drže taj misteriozni gard, ljudi su skloni pomisliti koješta. Šutnja je zlato jer postojeće praznine počinjete puniti vlastitim projekcijama i pridavati im kojekakve nadnaravne sposobnosti jer nikad ne znate što se krije iza nečijeg pokeraškog lica. Možda stvarno imaju strategiju, možda se radi o velikom planu, možda su reformisti, a možda su, pomislit će neki, stvarno drukčiji od ovih prije.

Sve je moguće.

...a onda su progovorili

Točnije, sve je moguće dok ne nanjuše cilj, opuste se i progovore.

A oni su učinili upravo to. Već su se opustili. Dalo se deset intervjua previše, trideset izjava više nego su trebali, a ispsovali su i pedeset psovki preko mjere prije nego su i najgluplji zaključili "Hej, da ne vidim fotku Petrine, mislio bih da se radi o Kerumovom citatu".

Do trenutka njihovog jučerašnjeg ukazanja većina nas već se malo zasitila odugovlačenja, neodlučnosti, neorganiziranosti, neozbiljnosti, političke neodgovornosti, generalnog osjećaja da nemaju pojma što rade, ali dobili smo uvid i u neke stavove koji djeluju kao da ih je dopuhao vjetar s Dinare.

Prošlog tjedna mnogi su još imali leptiriće u trbuhu i nestrpljivo iščekivali da što prije upoznaju "nove frajere u školi", a već u četvrtak popodne glasači su poput povrijeđene djevojke ponavljali "svi su oni isti" iako ih ekipa iz Mosta još nije ni stigla iskoristiti. Postoji dio onih koji se još uvijek očajnički drže za ostatke neke vlastite ideje o velikim reformatorima, ali i oni će na kraju odustati.

Seen

U ovoj fazi, realno gledajući, trebali su još uvijek biti u onoj inicijalnoj fazi šarmiranja, predstavljanja samih sebe u daleko boljem svjetlu, šaputanja slatkih besmislica, ispaljivanja otrcanih baza kao što su "ja ti nisam kao drugi, previše sam emotivan i iskren" i stvaranja tog nekog osjećaja da se pred sugovornicom nalazi potencijalni "Taj".

No, oni su nekako preskočili tu fazu i ekspresno preselili u "frend zonu". Štoviše, ako se izbori zaista ponove, nekako se čini da bi ova ekipa (ako do tad i Božo Petrov ne ode i završi u nekoj drugoj stranci) mogla biti blokirana na Fejsu, slati ljubavne poruke "reformirat ću te kao nitko do sad" i s tugom u očima buljiti u "seen" znajući da odgovora neće biti.

Kako je moguće da su od onog početnog kurčevitog pristupa "ni lijevo ni desno već reforme" uspjeli doći do "e, ko se prvi javi, s njim ćemo". Ovo djeluje izuzetno očajnički i vjerojatno je politički irelevantno, ali govorimo o glasačima koji taj antiklimaks moraju gledati i koji, budite sigurni, neće ulaziti u dublje analize bez obzira koliko neki vjerovali da su za to sposobni. Oni u to, bez daljnjeg, žele vjerovati i svi se u vrijeme izbora pretvaraju u političke analitičare, ali to nisu.

Ne možete pucati po šavovima i u isto se vrijeme razbacivati prilično nadobudnim izjavama o tome da imate sposobnost pomiriti dvije zaraćene, ali u načelu identične strane. Most je unatoč iznenađujućem uspjehu samo nova stranka koja se u predizborno vrijeme najmanje prosrala, ali nikada nije bila ništa više od toga. Samo zgodna treća opcija koja iz dana u dan postaje sve antipatičnija.

Je suis ranjena djevojka

Kad bi vam Facebook to dopuštao, nekako bi filtrirali vijesti tako da blokirate sve one u kojima se spominju Petrov, Most i bilo koji od bivših članova, ali ne možete pa ste prisiljeni čitati o njihovim "misterioznim sastancima" nakon kojih, unatoč misterioznosti, postaju sve očitiji. Misterija je nestala, "the thrill is gone", rekli bi Roy Hawkins i B.B. King. 

Isprva su djelovali svježe i idealistično, a onda su već na prvoj sjednici pale maske i pred vama su se odjednom pojavili apsolutni bezveznjaci. Kao da je netko pucnuo prstima i probudio vas iz hipnotičkog sna. Mislili ste da su kul, (barem donekle) svježi i zabavni likovi, a onda se odjednom pred vama pojave zbunjeni Petrov, Bulj s onom kapicom koja izgleda kao da mu ju je netko u zajebanciji montirao Photoshopom i Petrina koji se iz nekog razloga maskirao u Tomislava Bralića.

Snovi se nikad nisu brže srušili.

I zapravo je najiritantnije to što smo tako htjeli povjerovati u ovu novu vezu.

Jer mi smo previše puta povrijeđena djevojka koja nikako da nauči i neprestano upada u loše veze. I to ne na onaj "on je bed boj" već "on je drumski razbojnik i ukrao mi je auto" način. Čak i ako niste glasali za Most pa ste svoj glas bacili nekoj od onih manjih stranaka o kojima danas šapuće samo vjetar, željeli ste nekog novog i bili spremni prihvatiti bilo kog drugog (trećeg). Polagali ste barem minimalne nade u njih. Nitko se, naravno, nije zanosio idejom o savršenoj opciji, ali čekali ste puno više od ovog i ovo je ipak bio prevelik udarac za naša krhka srca.

Htjeli ste malo duže živjeti u zabludi.

I znate da je najgore to što će se dio glasača, ponove li se izbori, teškom mukom i pognute glave vratiti u stare nezdrave veze u kojima su bili zlostavljani, okradeni, izmučeni, izmuženi i tisuću puta prevareni.