Screenshot: YouTube

FRANCUZ Baptiste Dubanchet na svojem je putovanju kroz Europu na kojem planira prijeći 3000 kilometara. Ali, ono što ga izdvaja od drugih putnika, jest činjenica da je odlučio da neće niti jednom kupiti hranu.

Njegov je razlog prilično plemenit - želi podići svijest o tome koliko hrane bacamo, a dosad je već bio u Luksemburgu, Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Češkoj. Na putovanje je krenuo 14. travnja iz Pariza, a posljednja postaja bit će mu Poljska.

Obilazi hotele, restorane, dućane

Na svojoj je stranici nazvanoj La Faim du Monde (Svjetska glad) kao glavni cilj naveo "na putu se oslanjati samo na hranu kojoj je sudbina da bude odbačena: od hotela, restorana, dućana, supermarketa i marketa, kako bi se smanjio otpad".

"Stvarno nisam mislio da se baca toliko koliko se baca. Čak i kad znate da se to događa, još uvijek je iznenađenje otvoriti kantu smeća i pronaći toliko krumpira, voća, jogurta, ponekad posude od 500 ili 1000 litara napunjene hranom koja je dovoljno dobra za jelo", ispričao je za Local.de.

Kad stigne u grad Dubanchet prvo potraži lokalne dućane i pekarne koje mu mogu dati hranu koja bi se inače bacila. Ali samo mu na jednom mjestu od 10 daju nešto za jesti. "Moram naći hranu brzo jer sam nakon silne vožnje biciklom umoran i treba mi energije. Najvažnije postaje je li mi želudac pun ili prazan, nebitno je što jedem", dodao je.

Besplatna hrana je nedostupna

Ono što je primijetio jest da tvrtke ne daju besplatnu hranu. Većina vlasnika dućana kazala mu je da su proizvodi u kantama nejestivi. Osim toga, supermarketi većinom kante s "otpadnom" hranom drže unutra, a ako su vani, zaključane su iza ograda ili prekrivene bodljikavom žicom.

Za vrijeme svoje potrage za hranom ponekad je koristio i natpis "La faim du monde", ali on nije uvijek pomogao. Najteže mu je, kaže, bilo u Češkoj, gdje je prošao 50-ak mjesta prije nego što je uspio doći do hrane. "U Češkoj je bilo najteže, ljudi jednostavno nisu razumjeli koncept. Uzimanje smeća povezuju s beskućnicima. Na kraju sam uspio dobiti puno kruha iz pekarnice, koji mi je potrajao pet dana".

Kako bi još više podigao svijest o ovom problemu i kakav utjecaj on ima na okoliš, Dubanchet otprilike svaki 60 kilometara stane u lokalnoj školi. "Govorim djeci koliko se neobnovljivih izvora svaki dan troši i da ćemo jednog dana ostati bez njih", objasnio je.

"Siromašni ljudi nemaju izbora"

Na svoje se putovanje odlučio nakon što je vidio jako puno gladnih ljudi za vrijeme posjeta Kolumbiji, jugoistočnoj Aziji i Tahitiju: "Bio sam bogat u siromašnim zemljama. Rastužilo me što su ti ljudi tako siromašni. Oni nemaju izbora. Nisu izabrali biti siromašni. Pa sam odlučio napraviti nešto kako bih pokazao koliko hrane bacamo".

Dubanchet vjeruje da smanjivanje otpada znači da je više hrane dostupno, a pritom se smanjuje i zagađenje i cijena pojedinih artikala. "Na pokretanje ovog projekta motiviralo što sam vidio siromaštvo u ranjivim nacijama, koje često nailazi na ravnodušnost razvijenih zemalja", napisao je na svojoj stranici.

Ovo je njegov način prosvjeda. "Ako ćemo proizvoditi manje, hrana će nam postati vrednija", zaključio je.