Foto: Pixsell/Sanjin Strukić

POČELA je nova školska godina. Učenici su u svojim klupama, ali iako su tijelom prisutni, misli su im drugdje. Već se naslućuje da će neopravdani izostanci biti jedan od ključnih problema degeneracije 2017/2018, no slično je bivalo i s njihovim prethodnicima.

Iako je učenicima sve osigurano, od toplog obroka do radnih uvjeta, ponašaju se arogantno i drsko, zainteresirani su uglavnom za svađe, radne navike su im nepostojeće, a jedino što ih zanima je gdje je tko bio, posebice devedesetih i četrdesetih.

Učenik Plenković već prvi dan tvrdi da "može šta hoće", ceri se i izruguje ostalima ponašajući se kao sin ratnog profitera. Više puta stjeran u kut zbog nedoličnog ponašanja, zadaje glavobolje kako predsjednici tako i kolegama. Njegove kolege, mahom poslijeratni profiteri, nemaju briselske manire poput Plenkovića, no put od primitivca do intelektualca im je zajednički. Naime, većina luksuznih kuća i stanova u kojima spomenuti žive, udaljena je najmanje 8 km od škole, pa je mnogima teško doći do slobodne limuzine. Možda je to razlog zbog kojeg se većina učenika ne da istjerati iz klupa, te se čini da klupa grije njih umjesto obrnuto.

Sav taj trud daje im za pravo da se smatraju odličnima, premda ocjene govore o njihovoj nedovoljnosti i nesposobnosti. Pozivajući se na činjenicu da je znanje krhko, učenicima je, kao i svećenicima, omogućeno pad zvati posrnućem,a, uz eventualan premještaj, imaju pravo i na popravni ispit.

Tako je Josipa Rimac pala godinu u Kninskoj općoj, no priliku za popravni je dobila u Višoj Upravnoj. S obzirom da se u Hrvatskoj radi po programu prilagođenom za učenike izuzetnog imovinskog stanja, za proći godinu dovoljno je izrecitirati nabiflano gradivo iz vjeronauka i hrvatskog.

Ako se ni toliko ne može ili neće, onda se vara na ispitima, opravdava bolešću ili prijeti. Naravno, ima i degenerika koji su bili, ili još uvijek jesu, ponos i dika spomenute državne institucije, a među njima se posebno isticao Ivo Sanader. Sanaderova vizija o budućnosti Hrvatske sažeta je u naslovu njegove davno objavljene knjige-I ružičasto je crno.

Premda hrvatska katolička mladež uzore uglavnom nalazi u osuđenim generalima i balzamiranim svecima, Sanader je još uvijek idol mnogima. Ako na degeneričnima svijet ostaje, čini se da je Hrvatska osuđena na balzamiranje.

Srećom, nisu svi učenici isti, pa tako učenik Plenković ima svog idola, a to je -Andrej Plenković. Za razliku od Sanadera, Andreju Plenkoviću je I crno ružičasto. Čini se da je daltonizam ključan faktor pri odabiru idola.

I dok je pred učenicima zahtijevna godina teorije bez prakse, nema sumnje da će svake informacije biti novo razočaranje. Eventualni premještaj pojedinih učenika ne bi ništa riješio jer je lošim učenicima svaka klupa dobra.

Usprkos elitnim školama u Briselu i Americi, naši učenici su, očekivano, najsretniji u Hrvatskoj. Samo jedno mjesto na svijetu je njima dom- vlastita guzica. Zato nije čudno da su za dom spremni.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala