Foto: Facebook/Twitter/Tumblr/Press/Forumi

PRIJE nešto više od dvije godine izbacili smo tekst o slatkišima i grickalicama našeg djetinjstva u kojem smo se dohvatili nekih slatko-slanih divota.

Ovog smo puta odlučili nastaviti našu priču, a u nastavku biste mogli pronaći gomilu toga što ste možda zaboravili.

Benko napitak

Nije Kraš Ekspres, nije Nesquik, ali u tom je rangu i osamdesetih je bio totalni hit. Iako je sam kakao vjerojatno bio isti (ili bolji, ako ste baš jako nostalgični), specifičnost je bila ta da je dolazio u još tri okusa: malina, jagoda (bolja) i banana (najbolja).

Tako

Tako je djelovao kao domaća kopija Kindera ili možda nečeg drugog, ali u svakom se slučaju igralo na kartu "font izgleda slično, ne postavljaj pitanja, to je isto". Uglavnom, bio je mekan, svjež, prirodan i navodno lako probavljiv. Mnogi ga pamte kao nešto jako ukusno.

Franckove i Podravkine grickalice

Franckov Čipi-Čips i danas se prodaje, ali zakon je prisjetiti se stare ambalaže koja vam je sugerirala da ga servirate uz pečenje, roštilj, koktel, aperitiv i pivo. No, sjetili smo se i Podravkinih Kvik kokica s okusima koje bi trebao vratiti. Ako se ne varamo, bile su čokoladne, sa sirom (u plavom pakiranju) i one s okusom karamele. Možda nisu bila svačija omiljena grickalica, ali bile su zakon.

Fructal u debilnoj ambalaži

Bez obzira jesu li dolazili u onim nespretnim tetrapacima koje smo probijali slamkom ili ovoj limenoj cirkusariji koju smo probijali nožem, ali unatoč svemu, uz ove nas besmislice vežu lijepa sjećanja.

Bonko Karmen

Bonko i dalje postoji. Možete ga pronaći u više-manje svakoj trgovini. No... Bonko Karmen je posebna priča. Ne znamo postoji li u nekoj drugoj varijanti ili možda nosi neko drugo ime, ali ovo pakiranje posebno nam se urezalo u pamćenje.

Čokolade koje su bile OK...

Idila, Derby, Kokos, Mondo, Cipiripi, Wigwam ili Super (s grožđicama, lješnjakom, rižom, krispijem i karamelom), samo su neke od čokolada koje su bile odlične i od kojih su se neke zadržale sve do danas.

...i one za kojima nitko neće pustiti suzu

I dok su nek ostale u lijepom sjećanju, one druge smo potisnuli u podsvijest. Primjerice, prilično smo sigurni da nitko nakon osamdesetih nije izjavio: "Znaš što bi trebali vratiti? Čokoladu s Cocktom". Ne kažemo da su sve s ove liste bile grozne, ali prilično smo sigurni da nitko ne žali za čokoladom s mentolom i limunom, narančom, sezamom ili "neodoljivom" Efektom - mliječnom čokoladom s dekstrozom.

Dado i Goga bomboni

Neki ih se rado sjete, a drugima je jasno da nema razloga da žalimo za baš svakim slatkišem iz djetinjstva. Postoje puno bolji.

Kao, recimo, ovi...

Ili ovi...

Možda neki stariji...

Ili neki iz vremena kad je Kiki imao i ovo limeno izdanje

Ili možda ovi "zdravi"

Znamo da Cedevita s "prirodnim sokom od naranče" ima veze kao Nessica s pravom kavom, ali gledajte, Mini Cedevita je bila zakon i nije nas bilo briga.

Žvake u tubi

S druge strane, sam koncept žvake u tubi je revolucionaran i istog nas trena vraća u djetinjstvo. Ideja se iz potpuno razumljivih, čisto tehničkih razloga nije održala, ali bilo bi lijepo nakratko vratiti žvake u tubi i osjetiti stari dobri poriv da škarama razrežete pakiranje i izvadite one tvrdoglave ostatke žvake koji odbijaju poslušnost.

Žvake Bimbo

Iako ove okrugle žvake i danas možete tu i tamo pronaći, prije nego su zubi bez karijesa bili popularni, sve žvake nisu bile dobre za vaše kljove, a Bimbo je bio jedan od popularnijih krivaca. Okus je trajao pet minuta i igra je bila potrpati što više komada u usta i ne ugušiti se.

I gomila drugih žvaka

Neki se možda sjećaju Diska, neki Spektra ili Casina, ali nas su zbog nerdovsko-nostalgičnog trenutka ipak najviše oduševile zaboravljene Zvjezdane staze.

Čokolada Cro Army...

Rat nikad nije slađi. Ako se pitate zašto je nekima toliko teško napustiti devedesete, jedan od odgovora mogao bi biti i čokoladice Cro Army. Ista priča kao Životinjsko carstvo, ali umjesto tigrova, vukova i puma, lijepili ste Tigrove, Vukove i Pume. Postojala je cijela priča oko toga koja je uključivala i naljepnice za majice, ali dosta je toga magloviti. Uglavnom, danas su nam ostale reklame, fotke i kretenoidne rasprave u komentarima ispod videa.

...i njezin ružni maskirni prijatelj - "Rambo keks"

I dok za Cro Army čokoladicama netko možda i žali, svatko tko je bio u Cro Army nikako ne žali za suhim komadićima tuge koji su jednostavno nosili naziv Keks, a dolazili su u pakiranju CSO-1 (Cjelodnevni suhi obrok). Osim za jelo, između ostalog koristili su se i za paljenje vatre.

Njam-Njam paštete

Možda je stvar nostalgije, ali paštete Njam Njam pamtimo kao nešto dobro. Doduše, nije da nam danas nedostaje pašteta niti da su osamdesetih slovile za "najbolje u Jugi", ali Njambo, Brzi Mazales, Moćko, Njupko i Njambina voljeli bismo isprobati čisto da vidimo jesu li stvarno valjale.

Upozorenje, reklama u nastavku je ekstremno glasna pa stišajte zvučnike.

Slatka tajna

Za Slatkom tajnom ne morate očajavati jer još uvijek se prodaje, ali u moru drugih bombona, nekako je izgubila draž, a i moderna ambalaža nije posebno napeta. Upravo se zato rado prisjećamo djetinjstva kad je to bio jedan od "the bombona", ali i reklama sa žandarima koji bare žene bombonima.

Kruh, sol, mast i mljevena paprika a.k.a. Mast na kruhu ili Kruh i mast

Klasika. Nije da ne postoji i da i danas ne možete to pojesti, ali prije nego su roditelji razbijali glavu pitanjima je li svinjska mast na komadu kruha stvarno nešto čime trebaju hraniti djecu, ovo se proždiralo puno, puno češće. Na kraju krajeva, ne bismo bili nimalo iznenađeni da je daleko zdravije od raznoraznih pašteta, hrenovki i ostalih budalaština. U svakom slučaju, pamtimo to kao nešto odlično, ali vremenski odmak oduzeo je dio šarma.

Zaboravljeni sladoledi

Naći će se ovdje nekih besmrtnih klasika koji su se zadržali do danas, ali osim stare ambalaže, mogli biste pronaći i neke davno zaboravljene poslastice.

"Leteći" sladoledari

Ovo je apsolutni "blast from the past", ali ako niste odrasli na selu ili nekim prigradskim naseljima, ova vam je praksa vjerojatno strana. Naime, prije nego ste sladoled mogli nabaviti na svakom uglu (iako ih je, kako vidimo, bilo puno), lokalni sladoledar natovario je škrinju na paket sic bicikla ili motora i uokolo jurcao dostavljajući sladoled. Praksa je možda zaživjela i možda ih i danas možete pronaći u nekim manjim mjestima, ali mi ih već jako dugo nismo vidjeli.