Screenshot: YouTube

STJEPAN VOKIĆ koji se već 25 godina brine o najpoznatijoj rodi u Hrvatskoj, Malenoj i svake godine s njom željno iščekuje dolazak njezinog partnera Klepetana, pisao je predsjedniku Libanona Michelu Aonu kako bi ga upozorio na ubijanje ptica selica nad tom zemljom.

Baš iznad Libanona poginuo je i hrvatski rodan Tesla iz Parka prirode Lonjsko polje koji je zbog promatranja bio označen GPS-om. Klepetan također prolazi nad Libanonom te mu je tako život u direktnoj opasnosti.

Vokić je uz pismo priložio i Klepetanovo pero da s njime potpiše izmjene zakona o zaštiti ptica u toj zemlji kojom bi se lov na ptice dozvolio tek od listopada kad selice prelete to područje.

Na internetu je paralelno pokrenuta i peticija kojom se od Libanona traži isto, da se postroži i aktivnije počne provoditi zakon o odstrelu ptica i tako spase stotine tisuća roda, ždralova i ostalih ptica selica koje svake godine nastradaju nad tom državom. I vi se možete uključiti i doprinijeti promjeni zakona u Libanonu potpisivanjem ove peticije: http://bit.ly/2ovb65j

Vokićevo pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Aoun,


Moje ime je Stjepan Vokić. Ljudi bi me opisali na bezbroj različitih načina, ali jednu stvar bi vam svi rekli isto – da sam čovjek koji voli životinje više nego sebe. I bili bi u pravu.
 Prije punih 25 godina, u mom malom selu u maloj Hrvatskoj, pronašao sam mladu rodu kojoj su lovci propucali krilo. Odmah je bilo jasno da nikad više neće letjeti, što za pticu selicu znači smrt.
 Ponio sam je kući u nadi da joj nekako mogu pomoći. Na krovu sam joj izgradio gnijezdo, a u garaži zimsku nastambu, kako bi mogla preživjeti hladne zimske dane. Nazvao sam je Malena.
 Kako Malena ne može letjeti, ja sam bio njezina krila...lovio joj ribu, skupljao grane za gnijezdo i pomagao da preživi duge zime.
 Kroz godine sam uz Malenu naučio brojne stvari o rodama i shvatio koliko su to veličanstvena bića.
 Jednog proljeća prije petnaest godina, na povratku iz Afrike, u njezino je gnijezdo sletio rodan Klepetan. Od tog dana su on i Malena nerazdvojni. A iz njihovog gnijezda je do sada u svijet poletjelo 59 mladih roda.
 Klepetan s jeseni odlazi u južnu Afriku kako bi prezimio, ali se krajem ožujka vraća svojoj Malenoj u Hrvatsku. I tako već 15 godina.

Njegov put od 14 000 kilometara je prepun opasnosti i tih desetak dana dok ga s nestrpljenjem iščekujemo, najnapetiji su trenuci u mom životu. Međutim kad se pojavi u našem dvorištu i doleti do kante s ribama koju sam mu pripremio, nema tih novaca i bogatstva koji bi mi zamijenili sreću i radost u srcu. Imam trojicu sinova a Klepetana, otkako je sletio u gnijezdo Malene, prihvatio sam kao četvrtog.
 Pomisao da se jednog proljeća možda neće uspjeti vratiti, plaši me više od svega. Iako mu na putovanju prijete i oluje i žeđ i glad, najopasniji dio leta je 200 kilometara duga ruta preko Vašeg Libanona.

Svake godine na tom putu bude ubijeno oko 2 milijuna ptica selica... nešto zbog zabave, nešto zbog hrane, nešto zbog prodaje. Ove godine je tamo nastradao i Klepetanov drug iz jata, rodan Tesla, koji je bio jedna od 2 hrvatske rode praćene GPS uređajem radi znanstvenog istraživanja u sklopu projekta "SOS Stork Croatia” kojim se želi utvrditi točno kretanje ptica selica s naših prostora.
Klepetan će i ove jeseni krenuti na svoj put u Afriku i opet će preletjeti preko Libanona. Ja nažalost ne mogu ići s njim da ga čuvam, ali vam šaljem ovo pismo ispisano njegovim perom, kako bih vas zamolio da s vaše cijenjene pozicije učinite sve da zakon o zaštiti ptica ostane na snazi te da se provodi u što većoj mjeri.


Šaljem vam i Klepetanovo pero jer vjerujem da je pero jače od mača. Nadam se da ćete upravo njime i prije nego Klepetan poleti na jug potpisati zakon koji će učiniti promjenu i spasiti ova divna bića od nemilosrdnog ubijanja.
 U mojoj državi postoji vjerovanje da rode donose djecu, da donose novi život. Meni su ove dvije rode cijeli moj život.

I ne morate vjerovati u bajke i priče za djecu, ali možete vjerovati u činjenicu da u Hrvatskoj svako proljeće Klepetana putem live strem kamere iščekuje preko milijun ljudi i da trenutak njegovog povratka donosi sreću i radost te mnoge ponovo podsjeti što znači ljubav i što znači voljeti.
 Priča o mom Klepetanu, svima nam je dokaz kako ljubav jednostavno ne poznaje granice. 
Niti ja ne vjerujem u bajke, ali vjerujem u dobrotu i vjerujem da priroda sve pamti i vraća, a prije svega vjerujem u vašu čovječnost i dobronamjernost i zato sam vam unaprijed zahvalan.



S poštovanjem,


Malena, Klepetan i Stjepan Vokić