Foto: Index

JOŠ PRIJE dva dana živjeli ste u uvjerenju da su standardni pokloni za Božić uglavnom knjige, parfemi, neki lijep šal ili rukavice, a ako ste pri parama možda i neko putovanje u inozemstvo.

Međutim, zahvaljujući inicijativi ProLife, doznali smo da dok neki planiraju Božić u Beču, drugi planiraju staro dobro čedomorstvo.

Prva reakcija je vjerojatno šok, drugi nevjerica, a kod treće se već lagano budi sumnja da je i ovaj složenac užasa vjerojatno izašao iz "kuharice" koja je napisana u vrijeme kad smo žene kamenovali zbog seksa za vrijeme menstruacije.

Buduće svršeno vrijeme

Naravno, ponovno je riječ o pobačaju, temi koja se tiče ženskog tijela, a kojom se uglavnom bave stariji muškarci tijekom političkih kampanja ili kad obuku "magičnu biskupsku halju znanja" pa osjete potrebu ispaliti nekoliko mudrih o trudnoći.

I dok mnogi muškarci ovu temu ne žele dotaknuti trometarskim štapom već vjeru polažu u znanost i svoje mišljenje temelje na ovozemaljskom, drugi smatraju da je "vjerujem da je tako, dakle, tako je" sasvim dovoljan argument. Oni vođeni tom logikom lako ulaze u potpune nebuloze kao što je snimanje spota u kojem tvrde nešto krajnje sjebano. Primjerice, "vi slavite Božić, a one pobacuju". Kao da je odluka da pobace nešto što žene donose olako, u stilu: "U Nedjeljom u 2 je baš dosadan gost, raščetvorimo Miju". Brutalno obmanjujete i pobačaj predstavljate kao bolesno zadovoljavanje ubilačkih nagona. Žene si daruju "malu Miju" kojoj čupaju ruke i noge iako mala Mia ima sve petice, želi biti liječnica, voli svoje roditelje i već zamišlja svoje vjenčanje iz bajke.

Priča je zastrašujuća, bili vjernici, ateisti ili agnostici. Istog trena dobivate poriv naoružati se bakljom i vilama i gonjeni pravedničkim bijesom krenuti u pohod jer nitko na ovom svijetu nema pravo djevojčicama trgati ruke i noge. Bile one odlikašice ili prosječne učenice. Sanjale o karijeri doktorice ili striptizete.

Međutim, Miju nitko nije raskomadao jer Mia ne postoji.

Mia je ono što nastane kad se mašta raspojasa, a činjenice zamijeni uvjerenje da je sve dopušteno u ljubavi, ratu i odlučivanju u ime drugih. A kad maštu pustite da slobodno luta, Mia vrlo lako može nastati i puno ranije nego biste je očekivali. Primjerice, u glavi tinejdžera koji je svršio u čarapu pa sad mutavo bulji u sadržaj i prilično samouvjereno razmišlja o potraćenom potencijalu: "Svršim ja u čarapu, pogledam malo bolje, a kad ono - mahom doktori, piloti i predsjednici".

Mladi u brak ulaze sve ranije i ranije. Ponekad se ni ne rode, a već jure pred oltar. 

Da je Mia muško, zvala bi se Duško

A budući da smo odlučili da je sve ovo samo pitanje svjetonazora, nitko udruzi Vigilare ne zabranjuje da o abortusu razvija maštovite teorije, da svoje sljedbenike hrani dezinformacijama, zlonamjerno izvrće činjenice ili objavljuje horor priče znajući da je najgora vrsta populizma često i najbolji način da mobilizirate nebuloznim konstrukcijama sklone mase.

Pogotovo im to neće zabranjivati novinari i kolumnisti koji, budući da nisu potkovani u ovoj temi, također nisu vrelo posebno korisnih informacija. No, ovo je tekst o spotu inicijative ProLife iza koje stoji Vigilare, skupina revnih lovaca na raspjevane ovnove, razvratne oglase i ukrase na kojima piše "X-Mas", a ne "Christmas". Budite bez brige, njihovi sljedbenici u to vjeruju, rekli im to "vigilanti" ili ne, a ovo je tek način da ih dodatno narajcaju na ono što će uslijediti i pritom iskoriste šok liberalnih medija koji će njihovu ekstremnu poruku katapultirati u mainstream i tako stvoriti podjele. 

Međutim, odgovor na širenje dezinformacija nisu iščuđavanja na društvenim mrežama već djelovanje kad vam se za to pruži prilika. Nisu gluposti o spermi u čarapi niti "as u rukavu" (izjava da su konzervativci zatucani i da s njima ne vrijedi raspravljati) već spremnost da im se suprotstavite na svakom koraku.

Impotentno odmahivanje rukom ili ping-ponganje uvredama utemeljenim na podjednako promašenom i neinformiranom argumentiranju neće uroditi plodom jer bile zajebancije duhovite ili ne, pobijedit će oni jer oni se ne zajebavaju. Odlično su organizirani, imaju strana iskustva, imaju plan, imaju načine kako ih ostvariti i za razliku od bukača s Fejsa, svoj će naum provesti u djelo jer nemaju samo blagoslov Crkve već i blagoslov države. Pokazali su se kao sposobna skupina mobilizatora, a iskustvo nas je naučilo da baloni u kojima živimo nisu najbolja mjesta da donesemo sud o tome što većina misli i kako svijet funkcionira jer prečesto shvatite da vaše mišljenje ne dijeli nitko izvan balona.

A dok se mi zajebavamo s nijansama i potpitanjima koja ovu temu čine daleko kompleksnijom ili se pak samodopadno divimo zvuku odjekivanja naših naprednih razmišljanja, oni će izmisliti bilo što kao što su izmislili Miju jer oni svoje odluke ne propituju, uvjereni su da se bore za veće dobro i da cilj opravdava sredstvo. Izaći će na ulice i uvjeriti ljude da ih čeka apokalipsa ako istog trena ne donesemo zakone koji će ženama zabraniti da si nastave "poklanjati" abortuse za Božić ili homoseksualcima da ulaze u brakove. Postoji li jedan suvisli argument koji bi dokazao da će Mia, odluči li danas-sutra ući u brak s Majom, uništiti svijet kakav poznajemo? Naravno da ne, ali njima je ta prijetnja stvarna kao što im je stvarna i Mia koja je čak i tako nestvarna puno važnija od stvarnih situacija, stvarnih ljudi i njihovih stvarnih odluka i prava.

Iščuđavali smo se nad reklamama i ovnovima, nad plakatima i nad referendumom, iščuđavali smo se nad pjesmom, nad koracima i hodom za život, a iščuđavamo se i nad ovim plakatima i spotovima.

I nakon sveg tog čuđenja neće biti nimalo čudno kad shvatimo da su nas ponovno vratili unazad, 40 koraka bliže ugodnoj toplini srednjeg vijeka.