Uslijedile su još dvije tehničke nagrade, a radi se o Oscarima za montažu i specijalne efekte. Oscar za montažu pripao je Leeju Smithu za Dunkirk, a Blade Runner 2049, koji je potpuno zanemaren u svim kategorijama osim u ovoj, osvojio je nagradu za specijalne efekte. 

 

U ovom trenutku treba reći i ponešto o samoj ceremoniji dodjele jer s dolaskom glasne, ali neduhovite Tiffany Haddish postalo je jasno da ove godine nismo imali posebno simpatične prezentere, a i sama dodjela do ovog trenutka nije imala ni previše pamtljivih trenutaka. Štoviše, jedna je od dosadnijih i dobar podsjetnik da dozlaboga uspavanoj dodjeli nasušno nedostaje voditeljica tipa Ellen DeGeneres koja će pojačati prisutnost dodjele na društvenim mrežama. 

 

 

Opala je i kvaliteta domaćih komentatorskih snaga, a Bošku Piculi i Nenadu Korkutu pridružio se i Daniel Rafaelić. Nažalost, unatoč potkovanosti voditelja nismo se naslušali pretjerano korisnih informacija nego smo većinu vremena samo čekali da se vratimo dodjeli koja se u ovoj fazi već pretvorila u gomilu nebitnih kategorija i patetičnih pjesama s porukom iako je poruka pretresanje općih mjesta i nenadahnuti obračun s nepravdama u društvu u kombinaciji s gospel zborovima, urlikanjem pjevačica koje pokušavaju dirnuti u dušu i "cijela dvorana, ajmo ruke" momenata. 

 

 

Odlično za holivudsko puhanje u vlastiti balon i samodopadno izdrkavanje privilegiranih. Čak se ni komentatori nisu mogli suzdržati od sarkastičnih opaski jer ova dodjela na momente je bila podsjetnik na neizdrživu glupost dijela bijelih liberala čija je politička korektnost (ili maloumni pokušaji do to postignu) dovela do toga da su uspjeh još jednog filma o superjunacima pretvorili u platformu za neke od uvjerljivo najgorih tekstova ikad napisanih (neke od ideja su da Black Panther nije film za bijelce ili vodič za gledanje Black Panthera za bijelce). 

 

Kimmel je sve pokušao zadržati na tlu zajebancijom na račun milijunaša koji trabunjaju o problemima malog čovjeka, ali sve ostalo je radilo protiv njega. 

 

Uglavnom, na terenu najboljeg scenarija dogodilo se i prvo veliko iznenađenje. Naime, Oscar za najbolji originalni scenarij pripao je filmu Get Out Jordana Peelea dok je onaj za najbolji adaptirani scenarij pripao Jamesu Ivoryju koji je prema romanu Andrea Acimana napisao Call Me by Your Name.

 

 

Blade Runner 2049 dobio je svog drugog Oscara, ovog puta za najbolju filmsku fotografiju, koji je završio u rukama izvrsnog Rogera A. Deakinsa.  

 

Coco je pokupio još jednog Oscara i to za pjesmu Remember Me čime je Akademija utvrdila gradivo i dokazala da su mjuzikli i crtići mjesta na koja već uobičajeno istovaraju kipiće. Alexander Desplat osvojio je nagradu za najbolju filmsku glazbu za The Shape of Water koji se unatoč velikom broju nominacija nije pokazao kao dobitnik večeri.

U kategoriji najboljeg redatelja postojalo je nekoliko opcija, ali većina medija naginjala je Guillermu del Toru pa možemo govoriti o favoritu iako su neki predviđali pobjedu Greti Gerwig čiji je film Lady Bird postao klasični indie underdog. Ipak simpatični debeljko osvojio je prvog Oscara za hvaljeni The Shape of Water.

Bilo bi pravo iznenađenje da Gary Oldman nije osvojio nagradu za najboljeg glumca. Ne samo zbog toga što je Oscara odavno trebao osvojiti nego i zato što je bio uvjerljivi ovogodišnji favorit. Čak i ako spadate u izuzetno malenu skupinu onih koji smatraju da je maska veliki dio uloge Winstona Churchilla, vjerojatno nećete zamjeriti što je kipić završio u rukama ovog filmskog velikana.

U kategoriji najbolje glumice Frances McDormand bila je neupitna favoritkinja iako bi neki mogli reći da je Margot Robbie također zaslužila nagradu koja bi je napokon izvukla iz kategorije ljepotice i smjestila tamo gdje oduvijek pripada. No ovo je drugi kipić u rukama izvrsne glumice koja oduševljava neovisno o tome u kojem se filmu pojavila. Iako nije iznenađenje večeri, Oscar je završio na pravoj adresi.