Foto: Press

"SCOTTY and the Secret History o Hollywood" novi je dokumentarac koji prati život Scottyja Bowersa, 90-godišnjaka kojeg na početku filma srećemo u trenutku kada se priprema za rođendansku zabavu. Pozdravlja suprugu i kreće do Chateaua Marmonta gdje u društvu golišavih mladića proslavlja okrugli rođendan uz toru u obliku penisa.

Kao što Vulture piše, iako je jedan od veterana Drugog svjetskog rata, priča o Scottyju Bowersu nije klasična hagiografija pripadnika Najveće generacije, a razlog za to je jednostavan. Naime, nedugo nakon završetka rata, Bowers je počeo voditi brigu o jednoj benzinskoj pumpi na Hollywood Boulevardu koju je ubrzo pretvorio bordel za zvijezde.

Prljave tajne velikih majstora Hollywooda

Njegova prva mušterija bio je glumac Walter Pidgeon koji je proširio vijest o novoj "zvijezdi" koja će vas zadovoljiti za samo 20 dolara ili pronaći nekog tko to može učiniti umjesto njega.

I tu počinje najzanimljiviji dio priče jer Bowers nije diskretan. Nimalo. Ni on i ni redatelj filma Matt Tyrnauer nemaju problema s tim da imenom i prezimenom navedu sve slavne koji su plaćali njegove usluge i što su tražili, a to oslikava zanimljivu atmosferu u kojoj imamo prljave tajne i sjajnu sliku koju su PR timovi pokušali stvoriti o zvijezdama Zlatnog doba kinematografije.

Ukratko, ako se sjećate uvodnih scena filma "L.A. Confidential", spojite to s najprljavijim seksualnim tajnama stvarnih holivudskih legendi.

Želite priču o seksu utroje s Caryjem Grantom i Randolphom Scottom? Tu je. Je li usluživao vojvodu i vojvotkinju od Windsora? Ima i toga. Do trenutka kada dođete do priče o Katherine Hepburn kojoj je Bowers dovodio žene dok je on u drugoj sobi opsluživao Spencera Tracyja, pomislit ćete da je Bowers isprobao sve. I svakog.

Trač do trača

Drugim riječima, ako ste zainteresirani za dokumentarac koji je prepun najsočnijih tračeva, "Scotty and the Secret History of Hollywood" je prava stvar za vas. Naravno, Bowersovim pričama morate pristupiti s rezervom, ali to ne znači da nisu zanimljive. Kyle Buchanan u šali je napisao da je u samo dvije minuta filma čuo sljedeće rečenice:

"Želim popušiti petnaestorici i to jednom za drugim".

"Jebao sam Bette Davis u Drugom svjetskom ratu".

"Spavao sam s J. Edgarom Hooverom. Bio je odjeven u ženu. I nije bio baš velika ljepotica".

"Cary Grant slučajno se našao tamo pa sam mu sredio Rocka Hudsona za 20 dolara".

Redatelj Matt Tyrnauer Bowersa je opisao sljedećim riječima: "Govori o stvarima o kojima stari ljudi inače ne pričaju, a to je seks. Svi ti ljudi živjeli su u društvu u kojem se na homoseksualnost gledalo negativno i morali su živjeti u sjeni. Doživjeli su period u kojem vlada nevjerojatna otvorenost i zanimljivo je gledati kako se danas snalaze".

Bowers se, naime, nikada ne deklarira kao homoseksualac. Štoviše, prisjeća se trenutka kada su ga djevojke pitale što je, a on im je odgovorio: "Ja sam sve".

A što je s Clintom Eastwoodom?

Film je nedavno doživio premijeru na Toronto Film Festivalu, a mnogo je toga utemeljeno na Bowersovoj knjizi "Full Service" u kojoj također otvoreno govori ne samo o slavnim homoseksualcima koji su se cijeli svoj život krili "u ormaru" već i licemjerju tog razdoblja i periodu u kojem su se ljudi različitih seksualnih sklonosti morali pretvarati kako bi bili prihvaćeni.

Iako se film u većem dijelu bavi seksualnim životima zvijezda koje su preminule, diskretno se spominje odnos koji je macho-zvijezda Clint Eastwood imao s muškom prostitutkom.

"Mislim da smo nadrasli kulturu izvlačenja iz ormara i raspravljanja o toj temi. To je nešto čemu je mjesto u devedesetima. Imamo sreći da smo u SAD-u dosegli tu razinu otvorenosti koja se uvelike razlikuje od vremena kada sam bio dijete. Svijet je drukčije mjesto i ljudi uglavnom nemaju potrebu prikrivati svoju seksualnost", govori Tyrnauer.

Bilo kako bilo, ovo je film koji će vjerojatno promijeniti način na koji ćete gledati stare klasike idući puta kada se pojave na TV-u, ali i možda promijenite stav prema starcima.

"A Americi, stari ljudi postaju nevidljivi i to je jako tužno. Mediji su usmjereni na opsesiju mladošću i ne obraćaju pažnju na ono što stari ljudi imaju za reći. Očito je da su u krivu", zaključuje Tyrnauer.