Foto: FAH

U HRVATSKOJ od Andrejhajmerove bolesti boluje više od 99,9 % političara. Oboljeli se ne sjećaju šta su jučer govorili te svaki dan trabunjaju iste besmislice bivajući predmetom poruge i/ili nerviranja.

"Pojeftinit će struja", obećavao je HDZ. U međuvremenu struja poskupi duplo. Nitko se ne sjeća da je HDZ išta obećao. Plenković ima objašnjenje-nije poskupjela struja, nego obnovljivi izvori energije.

Andrejhajmeri su posebno osjetljivi ako im ukazujete na nelogičnosti u izražavanju. Njihova logika nema veze s mozgom već s foteljom, pa je svaki pokušaj upotrebe zdravog razuma kod takvih bolesnika osuđen na propast. Jedino šta okolini preostaje jest nada da će ta patnja prestati najkasnije na sljedećim izborima.

Andrejhajmerov sindrom nosi ime po čovjeku koji je politički dementnima omogućio integriranje u sam vrh društva, bez straha da će ih netko prozvati zbog zaboravljivosti ili prevrtljivih iskaza. Andrejhajmeri se jedva sjete šta su jučer ne radili, a godinē prije Domovinskog rata su im u potpunom mraku, te vjeruju da života prije devedesetih nije ni bilo. Naravno, zato ih i zovemo bolesnicima.

Jedino šta Andrejhajmeri ne zaboravljaju to je Domovinski rat. Naročito ako u njemu nisu sudjelovali. Stoga svako selo ima društveni život; masovnu grobnicu s 5783563785 Hrvata koje su partizani mučili i ubili, kip Franje Tuđmana u natprirodnoj veličini te nogometne turnire i koncerte u spomen na poginulog branitelja.

Za 20 godina poginuli branitelji će biti važni onoliko koliko su danas važni poginuli partizani. Doći će novi rat, nova država i novi heroji, a ne zločinci, koji će nas odvesti u bolje dementno sutra. Bacat će se Tuđmani u smeće, a Andrejhajmeri će govoriti kako su i u ovoj državi bili ugroženi. To je takva bolest-neprestano bulažnjenje o jednom te istom, uglavnom nepostojećem. I dok Andrejhajmeri vladaju državom, zdravi o njima skrbe i financiraju ih, strahujući da se bolesnici ne osjete ugroženima od strane normalnih i zdravih.

U Hrvatskoj, posebice u politici i školstvu, prednost nad zdravima i nadarenima imaju oni sa specijalnim potrebama. Jer ovo i jest država sa specijalnim potrebama, zaostala po svim pitanjima od samoga rođenja. Srećom, tu je doktor Kujundžić. Svjestan činjenice da živi u bolesnom društvu, zaključuje da je rješenje problema u spajanju bolnica.

Idealno bi bilo sve hrvatske bolnice spojiti u jednu-Polikliniku Kujundžić- sa sjedištem u Zagvozdu, a stalnom praksom u Zagrebu. Andrejhajmerima je to logično jer ipak im je doktor Kujundžić sličan- čovjek bez mrlje na kuverti.

Plenković je u stanju objasniti i razliku između mrlje i Kujundžića, no zdravima je sve jasno. Nije skupa struja, već su Andrejhajmeri ti obnovljivi izvori energije koji nas skupo koštaju.