Foto: Instagram

OVIH dana teško je otvoriti bilo koji portal, a da vas s naslovnica showbiz rubrika ne zaskoči barem nekoliko "vijesti" prepunih selfija slavnih, poluslavnih i anonimnih guzica i sisa uzetih s njihovih profila.

Bila to Kim Kardashian ili Nives Celzijus, prilično je jasno da je slikanje golišavih fotografija postalo najjednostavniji način da privučete pažnju čitatelja koji iz godine u godinu sve manje tragaju za vijestima, a sve više za takvim "nesadržajem".

Međutim, ni "obični" ljudi nisu drukčiji, a većina ljudi za života je snimila barem jednu golišavu fotografiju, ponekad za sebe, a ponekad za partnera ili partnericu.

Neizbježno je

Statistike pokazuju da više od 54% korisnika mobilnih uređaja šalje seksi poruke ili fotografije na kojima su goli, a slanje takvog sadržaja daleko je češće u dobnoj skupini od 18 do 24 godine (čak 70% primilo je ili šalje takav sadržaj).

Razvikani slučajevi slavnih kojima su hakeri provalili u računala ili osvetnička pornografija dokazi su da određeni rizici postoje, ali unatoč tome, ljudi to i dalje rade. Postavlja se pitanje zašto.

Istraživanja pokazuju da se radi o bazičnim ljudskim instinktima.

Naša želja da se povežemo s drugim ljudima je iskonska, ali često nismo u mogućnost fizički se povezati s ljudima oko nas. Profesorica Dara Greenwood s Vassara koja se bavi proučavanjem utjecaja masmedija na našu percepciju, tvrdi da je kombinacija želje za povezivanjem i današnje tehnologije dovela do toga da su golišavi selfiji jednostavno neizbježni.

"Identitet i svijest o nama samima izvlačimo iz toga da nas se vrednuje i da budemo viđeni, i doslovno i figurativno, pa postoji dodatna motivacija da se reklamiramo preko fotografija. Učestalost ovog tipa fotografiranja i mogućnost da te fotografije dijelimo s drugima možda i pretjerano određuje ponašanje. Najjednostavnije rečeno, snimamo selfije jer možemo", govori Greenwood.

Ako mogu slavni, možemo i mi

Neki stručnjaci tvrde da slanje poruka seksualnog sadržaja može biti čak i pozitivan način seksualnog izražavanja u vezi sve dok se obje strane drže određenih pravila koja su sami postavili.

Ne radi se čak ni o ponašanju karakterističnom za milenijalce pa ne možemo govoriti o novom fenomenu jer to je usađeno u svima nama, a većina ljudi u tome ne vidi ni prevelike rizike jer radi se o klasičnom flertu u modernom okruženju.

Dodatno nas ohrabruje i golema količina fotografija slavnih, pa ako oni to mogu mijenja se i naš stav prema snimanju i slanju takvih fotografija. Dodatna motivacija je i naša urođena želja da se uklopimo.

Određeni tipovi ljudi skloniji su upuštati se u postojeće "foto trendove". Posebno ako ih privlači ideja slave. Oni će pratiti i komunicirati sa slavnim ljudima putem društvenih mreža, ali u isto vrijeme oni će kod sebe samih hraniti upravo one nesigurnosti koje su ih i potakle da se u ovo upuštaju (često si postavljaju pitanja jesu li važni ili dovoljno dobri).

U trenutku kada se naviknu promatrati se kroz oči drugih, prevelik naglasak stavljaju na seksipil i postaju ranjiviji na reakcije drugih. To je posebno istaknuto kod adolescenata koji se sve ranije upuštaju u slanje ovakvih fotografija.

Međutim, važno je istaknuti i da postoje velike razlike između selfija, fotografija koje su seksi i onih na kojima smo potpuno goli jer ponekad se radi o klasičnom ekshibicionizmu.

Porno kultura?

Naravno, postoje i oni koji u tome vide i neke druge utjecaje, ali i posljedice o kojima u ovom tekstu još nismo detaljnije pisali. Ne smijemo zaboraviti ni na česte slučajeve objavljivanja privatnih fotografija koje završavaju na društvenim mrežama ili, ako ste slavni, na naslovnicama svih svjetskih portala.

Profesorica Gail Dines, autorica knjige "Pornland: How Porn has Hijacked out Sexuality" tvrdi da je objava privatnih fotografija ponašanje tipično za "porno kulturu" u kojoj su žene "potrošna roba", predmeti koje nakratko koristimo s ciljem ostvarenja fizičkog zadovoljstva. U tom kontekstu ženska tijela su jeftina i ne zaslužuju privatnost niti integritet.

Dostupnost online pornografije dodatno nas mijenja pa na fotografije koje su procurile u javnost niti ne gledamo kao na nešto što i nije toliko štetno ili negativno. Klasična racionalizacija je "ako ne žele da im slike završe na internetu, ne bi ih trebale ni snimati", a to je vrlo blizu logike prebacivanja krivnje na žrtvu po kojoj žene koje nose minice izazivaju silovatelje pa ih samim tim ne bi trebale ni nositi.

I dok je poriv na snimanje selfija biološki, poriv da ih bez dopuštenja vlasnika objavljujemo uvjetovan je društvenim trendovima i radi se o klasičnoj mizoginiji.

Pozitivne strane

No, ako se radi o osobama koja žele biti viđene i svoje fotografije žele podijeliti s partnerom (ili svima koji su ih voljni gledati), mnogi u ovim fotografijama prepoznaju uglavnom pozitivne strane.

Objavu golišavih fotografija vide kao privatnu borbu protiv stigme koja se veže uz golotinju. Živimo u svijetu u kojem ćete prije 22 sata vidjeti stotine ubojstava, ali ni jednu bradavicu pa mnogi svoje slobodnije fotke doživljavaju kao srednji prst društvu koje se snebiva nad "onim stvarima".

Neki će se razgolititi kako bi se borili protiv ideala ljepote koje nam nameću mediji, ali i onih koji smatraju da bi punije osobe trebale pokrivati svoja tijela.

Na kraju krajeva, malo narcizma nije loša stvar jer neki će provesti život pod slojevima odjeće u strahu od reakcija društva, a golišave fotografije mogle bi im pomoći da se riješe nesigurnosti i straha koji ih koči na puno više razina.

Bitno je samo razviti zdrav stav i pretvoriti to u nešto pozitivno.