Komentar Aleksandre Kolarić: Dečki, gdje ste bili kad je grmjelo?
Foto: Aleksandra Kolarić
DANAS je vrapcu na grani jasno da je SDP u izuzetno dubokoj krizi, razdiran sukobima oligarhijskih klanova u grčevitoj borbi za osiguravanjem vječnosti u saborskim foteljama.
Postali smo stranka bez programa, bez politika, s nemodernim i zastarjelim Statutom koji se krši uzduž i poprijeko. Postali smo stranka bez jasnih i dosljednih stavova. Umjesto nuđenja političkih rješenja građanima, mi smo zatrovani unutarstranačkim klanovskim ratovima u kojima se ne preza ni od čega. Ni od laži, podmetanja, ponižavanja neistomišljenika, ni od raspuštanja organizacija i izbacivanja pojedinaca. Postali smo izgubljena stranka, u potrazi za svojim temeljnim vrijednostima. Naše lokalne organizacije su pasivne jer se s njima politički sustavno nije radilo, a članstvo je razočarano, umorno i apatično. Mi smo stranka s praznom stranačkom blagajnom i dugom većim od 8 milijuna kuna. Naš bivši lider potpisao je koaliciju s HDZ-om, a bivše vodstvo najozbiljnije je razmišljalo o koaliciji s Branimirom Glavašem i HDSSB-om, dok smo godinama lokalno žmirili na koalicije s varijacijama HSP-a.
Svaki vid rada u krizi
Ne čudi da su nas građani oštro kaznili. SDP je pod prošlim vodstvom doživio 7 izbornih poraza, od čega 6 poraza u nizu. S novim vodstvom izgubili smo ovo proljeće i 8. izbore. Na zadnjim parlamentarnim izborima 100.000 naših glasača ostalo je doma. U deset godina koalicija lijevog centra koju smo predvodili, izgubila je pola milijuna glasova! Rezultat deset godina bivšeg vodstva je 20 saborskih zastupnika manje.
Svaki vid našeg rada je u krizi, što se često događa organizacijama čija vodstva guraju glavu u pijesak, a probleme pod tepih. Naša kriza je vrijednosna, liderska, programska, politička, kadrovska, organizacijska, financijska i komunikacijska. Progresivni dio hrvatskog društva je zbog destrukcije i lovaca na fotelje izgubio vjeru u našu snagu za promjenu korumpiranog i nepravednog sustava u Hrvatskoj. Mi smo na koljenima.
Deda ustaša i mama vojna lekarka
Uzroci naše krize su višegodišnji. Razočarali smo građane rezultatima naše vlade, zatvorili smo se prema simpatizerima, uveli smo nakon Račanove smrti kulturu isključivosti i elitističke bezobzirnosti, jačali nedemokratičnost i centralizaciju odlučivanja, bili prvaci autoritarnosti i političke neprincipijelnosti te financijske rasipnosti. Organizacija je vođena amaterski i šlampavo, a bivša stranačka elita oportunistički je šutjela na sve štetne odluke, uvijek spremna zaštititi "mangupe u vlastitim redovima". Politička odgovornost za poraze i pogreške njima je nepoznata kategorija, a kulminacija je bilo jeftino, populističko dodvoravanju desnici, savršeno utjelovljeno u izjavama o "dedi ustaši" i "mami vojnoj lekarki".
Prije 10 mjeseci članice i članovi SDP-a Davora Bernardića velikom većinom izabrali su za predsjednika SDP-a. Velikog izbora članstvo nije ni imalo. Svi kandidati osim Tonina Picule i Bernardića bili su kandidati kontinuiteta neuspješne politike. Nakon što je Picula sam srušio svoje izborne šanse, Bernardića je članstvo prepoznalo kao kandidata koji možda može donijeti nužne promjene. Članstvo je svojim izborom onoga koga su doživljavali kao jednoga od njih jasno poručilo da ne želi elitizam i bahatost na vrhu stranke.
Nema promjena
Danas treba jasno reći: Davor Bernardić i njegov tim još nisu ostvarili promjene bez kojih nema oporavka naše stranke.
Uz neke elemente obećavajućeg početka poput osnivanja radne skupine za program i Statut, otvaranja stranke, okupljanja savjeta, vraćanja izbačenih članova, izostale su dublje i brze promjene. Izostao je politički rad, definiranje nove političke i vrijednosne platforme socijaldemokracije, a kao oporba djelujemo blijedo i promašeno. Bernardićeva dosadašnja politika i način odnosa spram kočničara promjena nije put izlaska SDP-a iz krize.
Prvi propust novog vodstva bio je izostanak otvorenog suočavanja s dubinom krize i detaljna analiza zatečene situacije. Bez snažne demokratske unutarstranačke rasprave o tome i jasnog definiranja odgovornih za destruiran SDP, čvrstog temelja za promjene nije bilo.
Druga velika greška bio je truli kompromis s bivšom oligarhijom o "netalasanju" i dealovi s arhitektima 6 izbornih poraza s ciljem zadržavanja status quo. Treća, primarno organizacijska pogreška, izbor je neodgovarajućeg glavnog tajnika koji je osigurao kontinuitet nesposobnosti, amaterizma, šlamperaja i kršenja Statuta. Zato se lokalne organizacije muče, a Ibler ne funkcionira. Odgoda lokalnih stranačkih izbora u nedogled dovela je do potpune pasivnosti terena. Nije se uspjelo posložiti komunikaciju s medijima, što je uz nemušte izjave, medijsku neuvjerljivost i gafove novog predsjednika na društvenim mrežama, rezultiralo njegovim osobnim političkim rejtingom od 1,8%. Stranka je zabetonirana na 22% rejtinga i značajnijeg rasta podrške građana nema. Građani ne smatraju da je klanovska borba za preživljavanje usmjerena rješavanju njihovih problema.
Otpor novom predsjedniku
Dio stranačkog kluba u Saboru je od samog početka u otporu spram novog predsjednika i de facto odbija prihvatiti rezultate unutarstranačkih izbora. Otpor je ovog tjedna kulminirao njihovom odlukom da krenu u otvoreni medijski i stranački rat s Bernardićem koji se manifestirao u javnom zahtjevu za Bernardićevom ostavkom. Radi se ovdje o grupi većinom bivših Milanovićevih ministara i članovima njegova najužeg stranačkog vodstva, u koju su se svrstali Ranko Ostojić, Milanka Opačić, Peđa Grbin, Mirando Mrsić, Željko Jovanović te još poneki koji se skrivaju iza anonimnih izvora. Radi se o glavnim krivcima za današnje rasulo SDP-a. Organizacijski, radi se o tipičnim Ivanima bez Zemlje jer nitko od njih nema iza sebe podršku članstva i jasno je da za smjenu Bernardića nemaju ni podršku 5 županijskih organizacija. Oni su, uz ostatak bivše ekipe, odgovorni za višestruki izborni debakl ljevice, današnju razornu krizu, gubitak političke vjerodostojnosti SDP-a i pola milijuna glasova. Radi se o klanu koji je svojim nečinjenjem i neodgovornošću, bespogovornom podrškom svakoj štetnoj ideji bivšeg lidera stranke, svojom višegodišnjom šutnjom i nedostatkom kritičkog stava, aktivno srozavao socijaldemokraciju. Ovi ljudi bili su najglasniji provoditelji političkih eliminacija kroz raspuštanja organizacija i izbacivanja neistomišljenika. Arhitekti SDP-ova debakla koji nikada nisu preuzeli političku odgovornost za svoje očajne rezultate. Oni su uzrok krize, generator problema i nikada i nikako nisu i ne mogu biti dio rješenja. Oni su krivci za uništen politički kapital SDP-a.
Nova lica, novi ljudi, nove ideje i nova energija
Izlaz iz krize neće biti ni lagan niti brz. Ključ oporavka i jačanja SDP-a leži u fokusu na temeljne društvene probleme i čvrstom i jasnom govoru o njima: obrazovanju, iseljavanju, korupciji, neučinkovitoj javnoj upravi, reformi lokalne samouprave, konkurentnosti gospodarstva, zaštiti prava manjina i svih osjetljivih skupina, problemima malih i srednjih poduzetnika, rastu i razvoju, klerikalizaciji društva, nadirućoj retrogradnoj konzervativnosti, kao i vrijednostima antifašizma. Otvaranje građanima i nevladinim organizacijama, okupljanje cijele progresivne scene glavni su alati povratka povjerenja u našu stranku. Dosljednost i vjerodostojnost moraju biti kamen temeljac politike SDP-a. Kako bi okupili simpatizere i potaknuli članove na aktivnost, diskusija o novom smjeru SDP-a i novom programu mora biti živa, aktivna, javna i transparentna s nizom tribina, okruglih stolova, rasprava i sličnog javnog djelovanja. Proces statutarnih promjena mora biti brz, učinkovit i participativan za sve članove. Nužno je uvesti predizbore za kandidate za sve razine izvršne i predstavničke vlasti i proširiti izborni model "jedan član jedan glas" na sva tijela.
SDP-u trebaju nova lica, novi ljudi, nove ideje i nova energija. Bernardić još uvijek ima šansu promijeniti dosadašnji način rada kao i glavnog tajnika, pronaći nove kadrove u stranci, okupiti ih i pokrenuti promjene. To je njegova odgovornost i dužnost, spram članstva i spram građana. Ako nastavi po starom, SDP će i dalje stagnirati i utapati se u plićaku. Ono u što ne sumnjam je to da svjetlo na kraju tunela postoji. SDP-ovo članstvo će, s Bernardićem ili poslije njega, naći snagu da postane uspješna, moderna, demokratska stranka, čiji su prioritet razvoj gospodarstva i društva i stvaranje kvalitetnog okruženja za život naših građana.
Gdje ste bili kad je grmjelo
A vi, dragi dečki, šutjeli ste dugih 10 godina. Maca popapala jezik. Nije vas ništa nikada zasmetalo, a kola i s njima pola milijuna naših glasača otišla su nizbrdo. Vidjeli ste što se događa, ali dizali ste ruku za sve odluke, godinama ni tračak sumnje i kritičnosti nisu stanovali u vašim glavama. Sada ste odlučili konačno progovoriti. Bolje ikada nego nikada. Pravo na kritiku i pravo na traženje ostavke imate. Uvijek ću se glasno boriti da vas ne izbace zbog verbalnog delikta kako ste vi izbacivali druge, dok ste bili moćni.
Međutim i onoj proverbijalnoj maci je kristalno jasno da ste vi danas u klanovskoj borbi za fotelje i osobni opstanak, a ne brinete se za socijaldemokraciju. Sada ste glasni, napadajući slabosti novog lidera stranke kojih smo svi svjesni. Gdje ste bili kad je grmjelo? Pod stolom?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati