KAKO ĆE 72. sezona najbolje košarkaške lige na svijetu utjecati na hrvatsku reprezentaciju? 

 

Trejdovima nikad gromoglasnija međusezona pokazala je kako trend udruživanja zvjezdane igračke moći i okrupnjivanja kvalitete u NBA-u još nije zaustavljen, kao i to da je nemoguće predvidjeti poteze klupskih uprava. I dok to zabavno i fascinantno putovanje obećava iznenađenja i senzacije, istodobno se čini kako je njegov ishod već jasan: susretom u finalu prvaci Golden State Warriorsi i Cleveland Cavaliersi odigrat će četvrto finale zaredom.

 

S time se baš i ne bi složili najjači izazivači Oklahoma City Thunder, Houston Rockets, Boston Celtics i San Antonio Spurs koji su se svi redom igrački itekako pojačali – naravno, osim Spursa, oni stvari rade na malo drugačiji način. Tako što nisu otkrili sve planove, fanovima su zajamčili još više zabave, ali vrijeme za bunt doći će tek na proljeće 2018., u play-offu.

 

U tom doigravanju, prema svemu sudeći, nećemo vidjeti ni jednog od šestorice hrvatskih košarkaša. Odnosno, izvjesno je da u tom doigravanju ni jednog od njih nećemo vidjeti u ozbiljnoj akciji na parketu jer je teško zamisliti upadanje Ante Žižića u rotaciju Cavaliersa za play-off, koliko i mogućnost da ga ta ekipa u cijelosti propusti. No prije prelaska na pregled situacija naših potvrđenih i potencijalnih reprezentativaca, prvo treba pozdraviti Damjana Rudeža, čijim je otpuštanjem prije nekoliko dana Orlando Magic Hrvatskoj zasad uskratio mogućnost postavljanja novog rekordnog broja igrača u jednoj NBA sezoni.

 

 

Održavanje tog broja na šest također je zavidan domet, a Rudeža – rijetko poštenog i inteligentnog košarkaša, pravog fanatika svog sporta te igrača koji je hrvatskoj reprezentaciji svojom preciznošću (51,6 posto šuta za tricu na turniru) uvelike pripomogao u dosezanju najvećeg uspjeha u posljednje 22 godine, četvrtog mjesta na Eurobasketu u Sloveniji 2013. – ne treba previše žaliti. Košarkaški san je ostvaren, NBA mirovina osigurana, a nekoliko sezona vrhunske (europske) košarke je još uvijek pred njim.

 

DARIO ŠARIĆ ima najviše prilike demantirati procjenu o deficitu hrvatskih minuta u ovosezonskom doigravanju. Philadelphia 76ers napokon su počeli ubirati plodove sad već legendarnog Procesa, a akumuliranje vrhunskoga mladog talenta ravnomjerno raspoređenog po pozicijama gotovo da im jamči dugogodišnju relevantnost, pa jednom čak i mogućnost ozbiljnog napada na titulu. Skepsa prema ovogodišnjem iskoraku, međutim, nije adresirana na kvalitetu i mogućnosti rostera koji bi se, na ove sezone vrlo lošem Istoku, morao boriti za mjesto u postsezoni.

 

Naprosto, razvoj u dokazanu momčad nikada se ne odvija pravocrtno prema gore pa računanju na vrlo predvidljive zdravstvene poteškoće Joela Embiida svakako treba pridodati i mogućnost nepredvidljivih zapreka. Strpljenje i vjera, koje će Sixersi ove sezone trebati čak i više nego dosad, isti su oni sastojci koji bi mogli označiti i Šarićevu sezonu. Prema predsezonskim najavama, oporavak Bena Simmonsa Darijevu je ulogu startne četvorke prebacio na klupu, s koje bi u nešto manje minuta mogao imati i više igračkog prostora na parketu. Šarićeve najjače strane spadaju pod ono što Amerikanci nazivaju 'intangibles', neiskazivo statistikom, a to su borbenost, energija i košarkaška inteligencija, kakvima se lakše nametnuti protiv drugih postava negoli protiv startera.

 

 

Spuštanje po hranidbenom lancu tako Darija smješta na vrlo mu odgovarajuću ulogu punjača rupa, jer osim Simmonsa svojom će snagom sigurno moći mijenjati i centre, gdje bi se njegova, za četvorke ne baš impresivna tricaška efikasnost (lani 31 %) mogla pretvoriti u stretch element vrijedan respekta, a kraće bi periode mogli i igrati zajedno, s obzirom na nesebičnost i pregled igre obojice. Šarić nikada neće biti jednoobrazni specijalist, pa se čini kako bi mu pomak na prirodniju poziciju pouzdane zamjene igru mogao još i proširiti te ga naučiti kako se jedan od vođa ekipe može biti i iz drugog plana. Upravo bi od toga najviše mogla profitirati hrvatska reprezentacija, kojoj je Dario logičan vođa, a koja će u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2019. godine imati težak zadatak. Čak i uz pozitivno iznenađenje ulaska u play-off, Sixersi u njemu sigurno neće potrajati do kraja lipnja i finalne ture prvog kruga kvalifikacijskih utakmica. Volio bih da dotad reprezentacija svoj nastup već osigura, ali mislim da će nam Dario tad još uvijek itekako trebati. To i nije loše, jer važne utakmice iz kojih će izaći kao pobjednik na duge su staze reprezentaciji itekako potrebne.

 

Jednako nepostojanje sumnje u volju i spremnost igranja za reprezentaciju, čak i u rudarskim kvalifikacijskim utakmicama, na snazi je i kod BOJANA BOGDANOVIĆA, čiji Indiana Pacersi, za razliku od Sixersa, nemaju ne samo šansu, nego ni pravo na nadanje u nastup u ovosezonskom play-offu. Kao programirani starter ekipe, s ne previše napadačkog talenta, Bogdanović bi svoj lanjski učinak od nepunih 14 poena po utakmici trebao nadmašiti samo na račun pouzdanog šuta (moguće povećanje solidnog postotka od 36,7 posto za tricu bi ga približilo eliti), povremenog cuta i sigurnosti s linije slobodnih bacanja.

 

Međutim, u lanjskom doigravanju dodatno razotkrivena obrambena nemoć onemogućit će mu tehnički ispravno nazvane starterske minute (član je početne petorke), što će potvrditi i količinski eventualnim podizanjem minutaže preko 30 u prosjeku. Ozljeda Glenna Robinsona trećeg, doduše, stanjila je swingmansku rotaciju Pacersa, pa postoji mogućnost da eventualni osjećaj nepravde zbog znatno unosnijih ugovora igrača, koje je vjerojatno smatrao sebi ravnima, Bogdanović prevede u agilnije i energičnije nastupe u oba smjera. Volio bih da se ne iscijedi previše – mjesta u NBA ligi (već veteran) Bojan sigurno ima, da bude što spremniji za reprezentaciju.

 

 

Iako će lutrijski izbori drafta gotovo uvijek moći računati i na nekoliko prilika, čini se kako se MARIO HEZONJA ove sezone nalazi na prekretnici. Nakon dvije godine u kojima nije pokazao gotovo ništa, osim činjenice kako je katkad vrlo teško zamaskirati godine nemanja nijedne prave seniorske sezone iza sebe, Hezonja bi svoj nedvojbeni talent i neupitan nerv vrijednog radnika napokon trebao početi kanalizirati u konkretne minute člana barem šire rotacije, kad je već očito kako mu karijera eksplozivnog startera sve sigurnije izmiče iz ruku.

 

Određeno razumijevanje za Hezonju proizlazi iz činjenice kako je rijetko koja franšiza posljednjih godina bila vođena s manje smisla od Orlando Magica, odakle dolazi i utemeljen strah kako se ni u sezoni pred nama neće ništa ozbiljnije promijeniti. Rad na fizičkim aspektima Hezonju je prilično približio staturi punokrvne stretch četvorke, što je uloga koju bi respektabilnim šutom itekako mogao iskoristiti, ali krajnje je vrijeme da svoju efikasnost poveća barem na ligaški prosjek, što će mu otvoriti i dodatnog prostora za ulaz i pas. Orlandove šanse za play-off također su minimalne pa bismo Hezonju vrlo lako mogli vidjeti u rosteru reprezentacije u lipnju i srpnju. I, prije napadanja izdajnika, podsjetimo kako je ljetna vijest o tome kako je Aco Petrović već na proljeće znao za Hezonjine probleme s ozljedama prošla prilično nezapaženo, ali čemu dodavati sol na ranu?

 

 

Popis Hrvata iz Istočne konferencije dovršavamo onim čija će sezona trajati najdulje, ali čija će ukupna minutaža vrlo vjerojatno biti osjetno najmanja. ANTE ŽIŽIĆ će već u svojoj debitantskoj sezoni dobiti priliku okititi se prstenom prvaka, ali teško da će iz svega dobiti išta više od pregršt fascinantnih priča unucima. Cleveland Cavaliers su najavom prebacivanja Kevina Lovea na startnu peticu poručili kako će centarskih minuta na raspolaganju imati još i manje, što za pravog staroškolskog centra tipa Žižić ne bi bila dobra vijest, sve i da nije nedokazani i nepolirani 'rookie'. Jednako nepokretnu obranu može igrati i iskusna starina Channing Frye, čiji ga snajperski šut čini prilagodljivijim u napadu, a sve najbolje Žižićeve karakteristike (blokovi i rolanje, skokovi u napadu) znatno uvjerljivije osigurava dojučerašnji starter Tristan Thompson.

 

Međutim, sve izraženija svijest cijelog kluba kako regularna sezona apsolutno nije bitna, Žižiću će svakako pružiti solidan broj nastupa za privikavanje tijela na ritam sezonskog NBA-a, a dok god se visina ne može naučiti, visoki igrači koji nisu potpuna debla (što Ante nije ni približno) svoje će, koliko god smanjene role, ipak imati. U budućnosti, hrvatska bi reprezentacija upravo od Žižića (i pozicijskog mu kolege koji slijedi) mogla dobivati najviše, iako ga zbog vrlo izvjesnog nastupa Clevelanda u velikom finalu u njezinom dresu nećemo vidjeti još dugo. Pa tako ni doznati je li ovo ljeto bilo jednokratna i vrlo opravdana iznimka ili će slijediti primjer starijeg brata.

 

 

Prelazak na Zapad otvaramo posljednjim od trojice mladih hrvatskih košarkaša koji su prošlog ljeta izabrali takozvani rad na sebi, a ne sudjelovanje u reprezentativnoj akciji. I iako mi se na početku činilo kako je riječ o itekako spojivim aktivnostima, pa isprva nisam kužio zašto bi jedno isključivalo drugo, moram priznati kako su me zbivanja na Eurobasketu natjerala na sumnju. Što ako su Hezonja, Žižić i IVICA ZUBAC znali kako uz Acine treninge mogu samo nazadovati? Pitanja na koja ne možemo doznati odgovore zamijenimo odgovorom koji ćemo sigurno dobiti, a to je onaj koliko igrač iza kojeg je vrlo lijepa i zavidna debitantska sezona nakon ozbiljnoga ljetnog drila u drugoj može biti još i bolji.

 

Zamijenivši Timofeja Mozgova, Zubac je lani pokazao kako kombinacijom mase teretne mrcine i pokretnošću i spretnošću u reketu prirodnu ulogu teške petice može igrati i iznad i izvan pozicijskog prosjeka. Širenje rostera Los Angeles Lakersa veteranima Brookom Lopezom i Andrewom Bogutom naizgled ga je u rotaciji vratilo nekoliko mjesta unatrag, no šanse da obojica, pogotovo Bogut, odigraju veliki broj utakmica uopće ne postoje. A dijeljenje određenih igračkih karakteristika s Lopezom (primarno šuterskih stretch opcija, iako se Zubac još uvijek nije domogao linije trice) omogućit će mu i glatkije uklapanje u startnu petorku u slučajevima ozljeda i prilagodbi tankiranju prema kraju sezone.

 

Zubac se nalazi u vrlo dobroj situaciji jer će prave minute sigurno dobivati, od čega bi golemu dividendu trebala povući i hrvatska reprezentacija, u kojoj ga očekujem vidjeti na kraju prvog kruga kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Generacijsko preklapanje s proklamiranom budućnošću svjetlucave franšize (Ball, Randle, Ingram, Clarkson, Kuzma…) Ivicu čini jednom od mogućih zvijezda povratka Lakersa na staze stare slave, ali na sva zvona najavljeni nadolazeći pokušaji dovlačenja LeBrona Jamesa upozoravaju i kako nitko od njih, osim Lonza Balla, nije siguran u to da će na ovom rosteru biti i dogodine. Realno, to i nije bitno, jer Ivica Zubac će u NBA ligi ostati barem desetak godina.

 

 

Baš kao Lakersi, ni Phoenix Sunsi doigravanje neće vidjeti ni ove sezone, što će DRAGANA BENDERA gotovo sigurno usmjeriti hrvatskom dresu u lipnju. Popunivši momčad gomilom mladih perspektivnih igrača, Sunsi će i ovu sezonu potrošiti na isprobavanje kombinacija, postava i uloga, od kojih se čini kako će Benderu zasad ostati ona zamjenske četvorke. Da bi je zadržao na duge staze, u pravu će sezonu morati prenijeti barem dio solidne šuterske predstave iz predsezone te pokazati više agresivnosti i agilnosti u kreaciji napada.

 

To bi trebao iskoristiti zato što nikakav presing rezultata u Phoenixu ne postoji pa će se više pogrešaka donekle i tolerirati, ali pasivnost ne. Baš je to bila Draganova prošlosezonska boljka jer se, i unatoč svojoj visini, jednostavno znao pogubiti na terenu. Možda ga je upravo izrastanje do 216 cm poremetilo u košarkaškom razvoju igrača za kojeg se nekad činilo kako može biti sjajna kreativna trojka, jer je sada jasno kako bilo kakvo pozicijsko premještanje može ići samo prema gore, na peticu. Za koju će mu svakako trebati još dodatnih kilograma, kako u obrani ne bi anulirao sve ono što šutom i pregledom igre kao netradicionalni centar može donijeti prema naprijed. Dakle, prilike ima, presinga nema, a ne treba zaboraviti kako Bender tek ima napuniti 20 godina.

 

 

Kao navijač kojem je Phoenix Suns najdraži sportski klub uopće, izgleda da moram revidirati svoju nekadašnju prognozu kako će 2021. godine Dragan Bender slaviti dva naslova, onaj NBA prvaka sa Sunsima i europskog prvaka s Hrvatskom, ali sve predispozicije barem za kvalitetnu borbu u možda ipak još daljoj budućnosti Bender svakako posjeduje.