Foto: Index/FaH

ODLUKA švicarskog suda da odbije hrvatski zahtjev za poništenjem arbitražne presude u slučaju INA-MOL malo je kome u Hrvatskoj došla kao iznenađenje. Veći je šok izazvalo spominjanje ukupne cijene arbitraže i žalbe na arbitražu – proračun RH će, naime, namiriti i hrvatske i mađarske troškove.

>> Švicarski sud odbio poništiti arbitražu, Hrvatska mora platiti 2,8 milijuna eura

>> Stručnjak o presudi za INA-MOL: "Hrvatska nije uspjela pred sud dovesti ni svjedoke"

S obzirom na to da je ova odluka, kojom je hrvatska strana u sporenju drugi put poražena – konačna i više nema pravnih sredstava kojima bi se mogla osporavati, bilo bi red da se postave i pitanja koja su do sada, zbog 'višeg nacionalnog interesa' i varljive nade da će se lakše pobijediti ako se 'naša stvar' ne bude dovodila u pitanje, ostala ili prešućena ili postavljena ispod glasa.

Pitanje troškova arbitraže, iako na prvi pogled šokantno, čak je tu manje važno. Međunarodni pravni proces košta. Stalna putovanja tamo i natrag, hoteli, ručkovi... Nitko nije ni očekivao da će biti jeftino, ali – kako smo izgubili – bili bi pošteno da se i troškovi i ukupan aranžman prezentiraju onima koji će to platiti, a to su porezni obveznici Republike Hrvatske. Ali sve je to manji problem od onog važnijeg.

Objavite cijelu presudu

Vlada RH kao zmija noge krije cijeli tekst arbitražne presude. O njoj znamo samo suštinu, a to je da smo izgubili, i to 100 posto. Znamo i ono što je objavila Mađarska, a to je desetak rečenica koje najviše idu u korist njihovoj strani

Arbitražna je presuda mnogo duža i u interesu je hrvatske javnosti da je u cijelosti pročita. Iz cjelovitog teksta bi moralo biti jasno ne samo kako je tekao arbitražni proces - nego i što je pošlo po zlu u prijašnjim pravnim događanjima, to jest na suđenjima na Županijskom, Vrhovnom i Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Proširena je teorija da je suđenje zapravo upropastio Ustavni sud, poništavajući prve dvije presude. Iako je ta teorija umirujuća poput morfija koji se daje smrtno bolesnom, pravni insideri kažu da je, koliko jednostavna, toliko i infantilna. Ključna svjedočenja dana su prije odluke Ustavnog suda, 4. i 5. svibnja 2015. godine, i to nije tajna.

Ježić se spašavao, nije uvjerljiv

Ono što je još uvijek predmet spekulacije – i bit će sve dok se ne objavi cijela arbitražna presuda – je to da je uloga Županijskog suda i njegovog predsjednika Ivana Turudića u hrvatskom porazu daleko veća nego Ustavnog suda. Insideri, naime, tvrde da je Arbitražni sud izrijekom u svojoj presudi naveo da je svjedočenje Roberta Ježića potpuno neuvjerljivo i motivirano željom da se krivica prebaci na njegovog bivšeg prijatelja, Ivu Sanadera. Također, tvrde da u presudi piše da Tribunal ne može ignorirati očitu pristranost suca Turudića tijekom procesa.

Je li to zaista tako – ne možemo znati dok se cijela presuda ne objavi. Zato je ključno da se objavi, jer će taj podeblji svežanj papira koštati obveznike (ili ih je već koštao) nekoliko desetaka milijuna eura. Ako je tvrdnja insidera točna – a njoj u prilog ide loš performans Ježića na sudu u Švicarskoj, o kojem su hrvatski mediji već pisali, kao i odbijanje njegovog pomoćnika da se na sudu uopće pojavi – onda lavovski dio krivice za katastrofu u Švicarskoj leži upravo na sucu Ivanu Turudiću.