Foto: Getty images / Guliver image, Pixsell / I. Kralj 

IZA hrvatske nogometne reprezentacije još je jedan turbulentan ciklus za veliko natjecanje. Svjetsko prvenstvo u Rusiji bit će jubilarno deseto veliko natjecanje reprezentacije od osamostaljenja. Dugačak i trnovit put urodio je plodom, Zlatko Dalić uspio je metodom elektrošoka odvesti momčad na SP,  ali zadnjih mjesec dana ne smije sakriti sve što je hrvatska reprezentacija prošla kroz posljednje dvije godine. Treba izvući pouke. 

Čačićeva propast

Ante Čačić preuzeo je reprezentaciju u sličnim uvjetima kao i njegov nasljednik. Kovaču su igrači okrenuli leđa. Umorni od njegovih zahtjeva i karaktera, htjeli su samo tipa koji će ih pustiti na miru. Ante Čačić bio je idealan za to. Pokazao se idealnim rješenjem pred Euro u Francuskoj - povučen i nenametljiv do te mjere da će igrače pustiti da rade što ih volja.

Pozitivni moment u igri Hrvatske na Euru je bio na vrhuncu, Hrvatska je igrala izvanredan nogomet, i malo je malo je nedostajalo da reprezentacija prođe u četvrtfinale. Nakon Eura, Čačić je pred sobom imao cijeli ciklus da definira igru i napravi optimalnu selekciju, ali je potpuno zakazao.

Reprezentacija je igrala loše, a on je to sretno-spretnim pobjedama tvrdoglavo gurao pod tepih i ponavljao iracionalne odluke iz utakmice u utakmicu. Trebalo je samo malo da momčad skrene prema provaliji. Taj proces započeo je Island, a konačni udarac Čačiću zadali su Finska i Turska. Umjesto napretka u igri u odnosu na početak mandata, reprezentacija je djelovala kao skup izgubljenih i precijenjenih igrača koji nisu mogli odigrati pristojnu utakmicu.

Rakitić i Mandžukić kao simboli propale ideje

U DNA-u balkanskih trenera očito je zapisano da na teren treba silom ugurati najbolje igrače, bez obzira na njihovu kompatibilnost i smislenost. Tako domaći stručnjaci baš uvijek u slučaju loše igre mogu reći kako su poslali na teren ono najbolje što imaju i tako „dali sve od sebe“. Fokus javnosti uglavnom se svede na „nedovoljno zalaganje precijenjenih zvjezdica“. Primjeri Rakitića i Mandžukića to savršeno opisuju. Rakitić je cijeli ciklus proveo na poziciji „desetke“. Tamo najviše do izražaja dolaze njegova tromost i nesposobnost stvaranja prostora bez lopte, pa je u pravilu bio igrač manje. Dalić ga je povukao dublje u vezni red, odakle ima pregled cijelog terena i igra licem prema golu, te su njegove dijagonale i proigravanja bile jedan od ključeva pobjede protiv Grka na Maksimiru. Mandžukić je sjajan napadač za specifične sisteme. U situaciji u kojoj Hrvatska treba igrača koji može razigrati krila ili stvoriti višak driblingom, Kramarić i Kalinić puno su bolji izbor. Kult igrača s pretplatom u prvoj postavi koštao je mnoge reprezentacije, a čini se kako Hrvatska nije ništa naučila iz takvih primjera.

Hrvatska već kasni s pripremom

S kultom igrača koji moraju igrati usko je povezana činjenica da postoje igrači koji zbog toga ne dobivaju šansu. Iako su nas svi napadali po lijevom boku, tek je Dalić isprobao novo/staro rješenje na njemu, Ivana Strinića.

Rog, Pašalić, Vlašić, Leovac i Rebić neki su od igrača koji mogu već danas puno dati reprezentaciji, ali ostali su bez prave šanse. S obzirom na to da slijedi prirodna smjena generacije koja bi svakako trebala biti završena do kraja idućeg ciklusa, kasni se s pripremom. 

Modrić pa dugo nitko, Vida najveći dobitak

Luka Modrić srce je ove ekipe. Teško se sjetiti njegove loše utakmice u ovom ciklusu, uključujući i one koje je Hrvatska izgubila. Fenomenalan prvi dodir, mogućnost driblinga, osjećaj za ritam i sjajan pas čine ga jednim od najboljih veznih igrača na svijetu. Dalić ga je gurnuo bliže golu, što nije njegova idealna pozicija (ekipa riskira slučaj da do najplemenitijeg igrača ne stigne dovoljno lopti), ali i tamo se Modrić sjajno snašao. Najveći dobitak ovih kvalifikacija je Domagoj Vida. Tip, koji ni u jednom segmentu igre nije spektakularan, izrasta u prvog stopera reprezentacije. Ima jasne limite, ali svojom srčanošću i fizikalijama često sve to nadoknađuje. S njim i Lovrenom Hrvatska po prvi put u posljednjih 10 godina ima brz stoperski par. To omogućava ostatku ekipe da vrši presing visoko na terenu bez straha da će suparnički napadač prvi stići do dubinske lopte iza zadnje linije.

Zlatko Dalić i Finska spasili stvar

Gol Finske na Rujevici, koji je zakomplicirao situaciju u grupi i gurnuo Hrvatsku u rezultatski i psihološki pomor, vjerojatno je najbolja stvar koja se mogla dogoditi Hrvatskoj. Ekipa je bila do kraja odbačena, šira javnost glasno je zazivala velike promjene i tražila glave, a tri utakmice kasnije, opet heroji nacije. Pritisak koji se oslobodio pobjedama nad Ukrajinom i Grčkom pretvorio je emocionalni krah u sjajnu atmosferu, u svlačionici i izvan nje. Zlatko Dalić poslužio je kao oruđe za taj cilj, a s nekoliko prilagodbi i sitnih rješenja, igra je konačno prodisala. Protiv Ukrajine je opet bilo loših perioda u igri, ali protiv Grka je Hrvatska odigrala najbolju utakmicu ove generacije. Fantastična izvedba i suveren prolaz ne smiju zamaskirati probleme koji prate reprezentaciju puno duže od cijelog ciklusa, a suparnik u dodatnim kvalifikacijama kvalitativno je idealan za deklasiranje i napumpavanje samopouzdanja. Ne bi bilo prvi put da jedna utakmica/suparnik jako precijene ili podcijene stvarnu snagu hrvatske reprezentacije. Sposobnost Dalića da održi povjerenje prema svojim odlukama u odnosu na igrače, uvelike će odrediti uspjeh u Rusiji.

Zlatna šansa

Pretjeranom upotrebom fraza od ovog podnaslova postala je otrcana, ali u ovom slučaju i apsolutno točna. Najbolji igrači reprezentacije još uvijek su u dobrim godinama, imaju odlične minutaže u klubovima, za njih postoje dobre ili odlične zamjene i na vidiku nema problema s kroničnim ozljedama. Subašić (33), Strinić (30), Perišić (28), Rakitić (29), Modrić (32), Mandžukić (31) i Kalinić (29) ne mogu računati da će biti na okupu na Euru za dvije godine.

SP je zadnja šansa. Hrvatska dugo nije odlazila na veliki turnir s tako realno utemeljenim optimizmom. Veliki dio generacije prošao je emotivnu 2012., veliki psihološki kolaps 2014. i pomalo nesretno ispadanje 2016. lskustva su bolna, ali mogu biti veliki zalog i pouka za 2018. Dalić je uoči utakmice s Grcima rekao kako nema skrivanja jer znaju koliko vrijede. Vrijeme je da to pokažu na najvećoj pozornici.