Foto: Nel Pavletić/Pixsell

U POSLJEDNJEM kolu natjecanja po skupinama Europa lige Rijeka je na Rujevici rezultatom 2:0 svladala slavni Milan. Strijelci u ovom slavlju bili su Jakov Puljić u 6. i Mario Gavranović u 47. minuti susreta, a njime je momčad Matjaža Keka potvrdila treće mjesto na ljestvici sa zavidnih sedam bodova na kontu. Iako je u Hrvatskoj oduvijek prilično popularno osporavati vrijednost velikih nogometnih skalpova (Dinamova slavlja protiv Arsenala ili Villarreala), pobjedi Riječana protiv Rossonera zaista se nema što predbaciti i ona spada u najveće euro-dosege domaćih ekipa posljednjih dvadeset godina.

Velika pobjeda Riječana bez četiri ponajbolja igrača

Bit će onih koji će reći da su Talijani u Rijeku stigli neopterećeni jer su već osigurali prolazak u nokaut fazu te kako je Gennaro Gattuso na Rujevicu poslao kombinirani sastav, no to su gluposti. Kao prvo, velikan poput Milana ima najmanje 20 nogometaša od kojih baš svi mogu imati udarna mjesta u hrvatskim prvoligašima, da ne govorimo o tome kolika konkurencija tamo vlada i koliko su zamjenskim igračima prilike za dokazivanjem rijetke. A kao drugo, Riječani su također igrali s praktički drugom momčadi. Velikom Milanu hrabro su se suprotstavili bez četiri standardna, ako ne i ponajbolja prvotimca - Bradarića, Mišića, Heberta i Gorgona.

Gol Cutronea i preokret AEK-a u Ateni ostat će vječni podsjetnici na taj koračić do europskog proljeća

A nakon takve junačke partije, koja je Rijeku još malo etablirala na europskoj nogometnoj karti, ostaje žal za propuštenom prilikom. Onaj gol Cutronea u petoj minuti sudačke nadoknade na San Siru pa i nevjerojatan pad koncentracije nakon 2:0 u Ateni pokazali su se prijelomnim točkama u potrazi za europskim proljećem. Nedostajalo je malo, jako malo, i to unatoč tome što su Riječani sve karte bacili na Europu. Baš kao i prošle sezone Leicester, koji se jedva spasio u Premierligi, a istovremeno dogurao do četvrtfinala Lige prvaka, tako su nekako i Riječani potpuno zanemarili domaće prvenstvo i okrenuli se EL-u, pokušavajući napraviti priželjkivani iskorak.

Baš kao i Leicester lani, Riječani su sve karte bacili na Europu

Jer kako drugačije objasniti da je Kekova momčad prosula bodove u Koprivnici, a onda nekoliko dana kasnije pružila fantastičan otpor na San Siru? Kako je moguće da su izgubili na gostovanju kod Lokomotive, a onda 72 sata kasnije u prvih 45 minuta očitali nogometnu lekciju AEK-u usred Atene? Kako objasniti da su još proteklog vikenda na Rujevici poraženi od uzdrmanog Hajduka, a onda odmah potom dotukli nekadašnjeg prvaka Europe? Moguće je da odluka o fokusiranju na Europa ligu i nije bila svjesna, međutim jednom kad je Dinamo ispao od Skenderbeua, bilo je jasno da Riječani nemaju dovoljno velik kadar da se bore na tri fronta. Morali su se odlučiti za nešto.

Modrima pušu za vratom: Rijeka napravila ogroman skok na ljestvici najboljih europskih klubova

Unatoč tome što u svom naumu nisu uspjeli, ovogodišnja europska prezentacija Riječana druga je najuspješnija jednog domaćeg kluba u kontinentalnim natjecanjima novog milenija, a samo je još jednom hrvatski predstavnik u zadnjih sedamnaest godina osvojio sedam bodova u skupini europskog kupa. Riječ je o Dinamu, koji je u sezoni 2010./2011. završio na trećem mjestu skupine EL-a iza Villarreala i PAOK-a, a ispred Club Bruggea. Rijeka je ove sezone osvojila za nju rekordnih pet bodova koeficijenta, što joj je donijelo golem pomak na ljestvici najboljih klubova. Sa 125. mjesta u Europi popeli su se na sjajno 85., s ukupnim koeficijentom 20,7. Rijeka se nalazi svega osam mjesta iza donedavno nedodirljivog Dinama koji je sada pao na 22,7 bodova.

Riječani su najvjerojatnije nositelji u svim kvalifikacijskim kolima Europa lige sljedeće godine

Riječani su pritom napravili golem korak ka natjecanju u skupinama Europa lige i sljedeće sezone. Naime, već sada može se s gotovo stopostotnom sigurnošću reći kako će biti nositelji u svim kvalifikacijskim kolima, a u eventualnom ždrijebu skupina mogli bi imati mjesto u drugom jakosnom potu. Uzimajući sve ove brojke u obzir, prava je šteta što je zagrebački Dinamo u kvalifikacijama šokantno ispao od albanskog Skenderbeua, i što se Evertom neviđenim golom Gylfija spasio na Poljudu, jer bi s pokojim očekivanim bodom Modrih ili Bijelih u skupini ovosezonski hrvatski koeficijent prešao šest bodova, čime bi se svrstao među pet najboljih otkako je neovisne države.

Što sad kad su se svjetla europskih reflektora ugasila?

Ono što je uvijek problematično, jednom kad se bogata svjetla europskih reflektora ugase, jest ono što ostaje. A to su u ovom trenutku svakojaki problemi. Prvenstvena utrka već je odavno izgubljena, Kek se već neko vrijeme nalazi na izlaznim vratima, igrači su premoreni, a momčad bi u zimskom prijelaznom roku mogli napustiti ključni igrači. Uz sve to, u klubu se mijenja vlasnička struktura i budućnost se zaista čini neizvjesnom. No za razliku od splitske sredine, gdje strpljenje kao takvo ne postoji, ona riječka mnogo je staloženija i mirnija. Svi potresi imaju puno manje odjeka i baš je zato nogometni klub s Rujevice i došao ovdje gdje se sad nalazi. Ako se pitate gdje to, poslušajte sljedeće.

Sezona koja je zaokružila pet sezona strelovitog uspona

Prije pet godina Rijeka je bila klub bez naslova prvaka i sa svega dva trofeja u četvrt stoljeća HNL-a. U međuvremenu su osvojili dva kupa i okitili se titulom prvaka Hrvatske. 2012. Rijeka je bila 250. klub Europe, u rangu s KR Reykjavikom i Dinamom Tbilisijem, a danas im na 85. mjestu pola uglednih klubova gleda u leđa. Nadalje, u zadnjih pet godina Riječani su triput igrali skupinu Europa lige, osvojivši ukupno nevjerojatnih 18 bodova (četiri pobjede, šest remija i osam poraza). Na koncu, u prvom desetljeću novog milenija Rijeka je ukupno prodala igrače u vrijednosti od sedam milijuna eura, a samo u zadnje četiri godine za čak 35 milijuna eura.

Brojke su neumoljive i zato štogod netko pričao i kako se god sa strane velikima tamošnji problemi predstavljali, nekako se čini da od Rijeke još nismo vidjeli sve.