FOTO:

DANAS od podne u Nogometnom / Fudbalskom Savezu BiH bira se novi izbornik reprezentacije BiH. Kandidati su Amar Osim i Robert Prosinečki. Proteklog tjedna u bh. medijima, ali i unutar Saveza, vode se žestoke kampanje: jednima smeta što je Amar sin Ivice Osima, legende Željezničara, a drugima što je Prosinečki Hrvat koji je živio i u Beogradu. 

> Hoće li se reprezentacija BiH krojiti u Zagrebu i Beogradu? Sarajevski mediji vode kampanju protiv Prosinečkog 

Uoči današnje sjednice u Savezu BiH, prenosimo komentar Omara Tipure, bh. novinara koji se osvrnuo na prljavu kampanju. 

Smije nam se cijela regija jer tražimo izbornika koji dolazi iz prave kuće i zna kakva gamad hoda bh. nogometom 

Nije više bitno koji će trener biti izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Amar Osim ili Robert Prosinečki. Bitno je u čijoj je kući rođen novi izbornik i odakle potječu oni koji su za njega digli ruku, dva prsta ili zeleni karton. Koga briga tko je kakav trener, važno je da novoizabrani zna bolje "plivati u močvari" te tko je i kako "dirigirao ždrijebom", jer javnost u BiH najviše o tome priča. A zar tako treba biti?

Javnost u BiH se, dakle, uglavnom bavi svim onim što nije vezano za zeleni teren. Javnost na sve moguće načine pokušava kazati tko izbornik ne smije biti, a ne tko je najbolje rješenje. Amar Osim je Ivičin sin, a Robert Prosinečki je dokaz da ne cijenimo svoje. O terenu skoro ništa. A tamo se bitke dobivaju ili gube.

Takvim načinom, mijenjajući kontekste, mijenjajući vrijednosti, sve greške koje je pravio Savez koji je sistemom izbora izbornika dopustio da se priča ovako piše, zajedno sa svim medijskim pokušajima da se jedan kandidat približi izborničkoj funkciji, a drugi udalji, cijela utrka za izbornika pretvorena je u nacionalistički sajam.

Tako je Robert Prosinečki postao stranac, a usput i Hrvat koji kvari posao domaćim trenerima i koji pokazuje kako u ovoj zemlji koju, 'nota bene', čine tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, nitko ne zna cijeniti svoje.

Tako je i Amar Osim ostao samo Ivičin sin, sin koji ništa u životu ne bi napravio da mu nije babe, ćaće, tate ili oca.

I sad, ovi kojima ne smeta što je Amar Ivičin, a smeta im što je Robert Hrvat iz Hrvatske, podsjećaju da je Robert - Hrvat iz Hrvatske. A ovi kojima ne smeta što je Robert Hrvat iz Hrvatske, a smeta im što je Amar Ivičin, podsjećaju da je Amar Ivičin. I to je, kao, neki problem. Veliki.

I kad tako tražimo novog izbornika, onda se dogodi da nam se smiju mediji iz regije, kad vide kako računamo tko za koga glasa. Zapravo, odakle dolazi onaj koji glasa i odakle dolazi onaj za kojeg se glasalo.

Je li reprezentaciju pod vodstvom Safeta Sušića na Svjetsko prvenstvo odvelo to što je Safet i što su ga izabrali oni kojima u tom trenutku odgovara baš neki "Safet" ili ga je odvelo to što je u 10 kvalifikacijskih utakmica reprezentacija upisala osam pobjeda, remi i poraz uz gol razliku 30:6?

Je li ga sa Svjetskog prvenstva izbacila njegova trenerska greška ili greška što u Brazilu nije znao plivati u "bh. nogometnoj močvari"? Je li mu je neka "močvara" kriva što je u Zenici izgubio 2:1 od Cipra i u Izraelu 3:0 od Izraela?

Je li Mehmeda Baždarevića izabralo vijeće samo zato što je "Mehmed" ili zato što su mislili da će nas odvesti na veliko natjecanje? Je li neko drugi za njega osvojio Kirin kup?

Je li njega s izborničke funkcije smijenilo to što ne poznaje događanja u bh. nogometu ili to što nije mogao pobijediti Irsku, Grčku i Belgiju i što je izgubio od Cipra?

Sad, kad se bira između Osima i Prosinečkog, ispada da je najvažnije dolaze li iz prave kuće, znaju li kakva sve gamad hoda bh. nogometom i znaju li udariti šamar Edinu Džeki ako bude potrebno.

Jer, pobogu, ni jedan ni drugi nisu kandidati zato što su nešto napravili u trenerskoj karijeri nego samo zato što je jedan sretan sin, a drugi sretan bivši nogometaš koji dolazi iz Hrvatske.

Ipak, ako to već nekako možemo "svariti", ako možemo prihvatiti da će nam jedan od tih sretnika biti izbornik, onda on mora znati kako funkcioniraju stvari u bh. nogometu jer da su to Sušić i Baždarević znali, da je to znao Ćiro Blažević ili da je znao Baka Slišković, padale bi i Danska i Španjolska i sve verzije Portugala i Francuska i Belgija, ma sve bismo ih pobijedili, da su one "aždaje" iz bh. nogometa to dopustile. Igrali bismo na svakom velikom natjecanju i umjesto Edina, Emira i Zvjezdana, plakali bi Cristiano Ronaldo, Eden Hazard i Leo Messi. Sve mi imamo, samo su "aždaje" viška. I onaj tko s njima zna, taj može sve.

A šamar Edinu Džeki? Pa da, naši igrači, koje treniraju Masimilliano Allegri, Arsene Wenger, Julian Nagelsman, Eddie Howe, Eusebio di Francesco, a do jučer ih trenirali Luciano Spalletti, Jose Mourinho i Ronald Koeman, samo trebaju nekoga tko zna vrisnuti na njih, jer tako to rade svi, od Allegrija do Koemana. Najveći autoritet nije znanje nego galama.

Možda u Savezu ne rade ljudi koji bi trebali, pisali smo o greškama koje je Savez napravio samo tijekom ovog izbora za izbornika, na kraju krajeva Savez je i doprinio ovoj priči, ali možda ljudi u Savezu zaista glasaju za onoga koji je bolji, samo što mi to volimo drugačije nazvati.

Što, baš, ako glasaju samo za onog tko je bolji trener? Što ako zaista traže koji će trener biti izbornik, umjesto da traže iz čije će kuće doći novi izbornik?

Možda će u obzir uzeti pet titula prvaka BiH koje je kao trener osvojio Amar Osim. I četiri titule prvaka Kupa BiH. I titulu prvaka Kupa Japana s JEF Unitedom. Ali i posljednje četiri i pol godine tijekom kojih je radio manje od dvije godine, a jedini posao tijekom tog perioda imao je u katarskom Al Kharaitiyatu s kojim se borio za opstanak i koji mu je uručio otkaz. Dakle, uzet će u obzir da je Osim tijekom posljednje četiri i pol godine više od dvije i pol godine bio bez posla. Uzet će u obzir da je sa Željezničarom u posljednjih šest europskih mečeva upisao šest poraza od Maccabi Tel-Aviva, Maribora i Viktorije Plzen uz ukupnu gol razliku 6:20.

Možda će uzeti u obzir da Robert Prosinečki ima osvojenu samo jednu titulu, onu u Kupu Srbije s Crvenom zvezdom, ali će vjerojatno uzeti u obzir da je Azerbajdžan vodio do 76. mjesta na FIFA-inoj rang-listi (najbolji renking ove reprezentacije u njenoj povijesti je 73. mjesto). Obratit će možda pažnju i na to da u Hrvatskoj smatraju kako je Prosinečki bio vrlo važan kotač u stručnom stožeru Slavena Bilića, da je s Kayserisporom osvojio peto mjesto u turskoj Super ligi u sezoni 2012/13. čime je izjednačio najbolji ligaški rezultat u povijesti ovog kluba.

Vjerojatno će se raspitati, kao što smo i mi, pa čuti da se radi o stručnjaku s jasnom strukturom igre, da su navijači Zvezde žalili što je uspjeh pravio, a onda i otišao u "crnom periodu" kluba koji je grcao u dugovima, da je preporodio nogomet u Azerbajdžanu gdje je morao pratiti domaće natjecanje, jer Azerbajdžanci nisu uspješni u inozemnim klubovima i da ga je za vrijeme boravka u Kayserisporu tražio i Bešiktaš. O svemu ovome govorili su nam Marko Prelević (Nedeljnik), Saša Čobanov (Index.hr), Mihovil Topić (telesport.telegram.hr) i Halil Köktaş (kayseritempo.org).

Ali tko će vjerovati da se trener bira po struci? I kako dokazati da je pravim mjerilima mjeren, a potom i izabran ako ne ostvari uspjeh? I kako mu priznati čak i uspjeh ako ga ostvari kad, evo, ni sada to ne znamo.

>>> Stavovi izneseni u komentaru osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav uredništva portala Index.hr. Komentar prenosimo uz dopuštenje autora i njegove redakcije Klix.ba.