JUČER je na sudu u Slavonskom Brodu počelo suđenje županu Alojzu Tomaševiću, bivšem HDZ-ovcu i još uvijek aktualnom županu požeško-slavonskom, za obiteljsko nasilje. Tereti ga se da je od listopada 2015. do listopada 2017. godine u obiteljskoj kući u više navrata zlostavljao suprugu Maru Tomašević. Terete ga i da ju je 2. listopada 2017. udarao rukama po glavi hvatajući je za vrat. Tomašević je u to vrijeme bio HDZ-ov župan Požeško-slavonske županije.

Najmučniji dio prvog dana suđenja nedvojbeno je bilo svjedočenje Mare Tomašević o nasilju koje je doživjela. "Bilo je nasilja. Pogotovo u zadnje tri godine. Kad bi ga pitala gdje je bio, poslao bi me znate već gdje. Članovi obitelji to nisu vidjeli. Čuli su naše svađe, ali nisu vidjeli. Par puta imala sam razbijeno oko. U trudnoći, kada sam nosila kćer, gurao me po kući, skoro me ubio. Htio me i pregaziti i autom", rekla je između ostaloga gospođa Tomašević, koja je nasilje prijavila policiji, a pisala je i vrhu HDZ-a i predsjedniku stranke Andreju Plenkoviću.

Propustila izraziti solidarnost Mari Tomašević

Mara Tomašević je prije oko godinu dana hrabro istupila i u medijima u vezi obiteljskog nasilja koje je proživljavala, te je doživjela da su je se zbog toga odrekla i vlastita djeca, kao i da je postala persona non grata u Požegi, gradu kojim politički drma njen moćni suprug. 

Nekih 190 kilometara sjevernije, otprilike u isto vrijeme dok je Mara Tomašević svjedočila na sudu, u Zagrebu je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović držala suhoparni i već danas zaboravljeni govor na temu energetike, i to na konferenciji u organizaciji ultrakonzervativne udruge Centar za obnovu kulture koju vodi član Opus Deija Stjepo Bartulica. Od novinara je Kolinda nakon govora pobjegla kroz sporedni izlaz, tako da nije bilo prilike da je itko upita izražava li ona ljudsku i žensku solidarnost Mari Tomašević.

Doduše, imala je Kolinda dovoljno vremena da, od trenutka kada je Mara Tomašević istupila u javnosti sa svojom strašnom pričom, na neki način izrazi podršku zlostavljanoj supruzi svojeg bivšeg stranačkog kolege. Mogla ju je pozvati na Pantovčak, mogla ju je posjetiti u Požegi u kojoj je Mara Tomašević socijalno izolirana, mogla je cijeli slučaj komentirati barem načelno ako se već brine da bi se njene izjave mogle protumačiti kao mogući pritisak na sud. No predsjednica RH - prva žena koja je u povijesti neovisne Hrvatske izabrana na tu poziciju - odlučila je o svemu tome šutjeti.

Kolindina šutnja nije izraz neutralnosti nego jasno zauzimanje stava

Pritom ta šutnja nije izraz neutralnosti, nego ona predstavlja jasno zauzimanje stava. Tko šuti, taj se slaže, to je jedna moguća interpretacija Kolindine šutnje na temu obiteljskog nasilja. Druga je da joj nasilje nad ženama jednostavno nije dovoljno relevantna tema da bi se o njoj javno oglasila i da bi se odlučno pozabavila tom tematikom. Jasno je da predsjednica nema konkretne ustavne ovlasti kada je riječ o temi obiteljskog nasilja (no, nema ih ni u vezi brendiranja Hrvatske pa je to nije zaustavilo da osnuje povjerenstvo koje se time bavi), ali ima legitimitet direktno od građana izabrane dužnosnice koja je na čelu RH i čija riječ ima definitivno utjecaj u javnosti.

Naime, cijeli dosadašnji mandat Kolinda Grabar-Kitarović je dokaz toga da izbor žene na neku visoku političku funkciju u državi ne znači automatski i da će se ta političarka zalagati za prava žena u društvu niti da će se položaj žena ikako popraviti. Jedina žena koja profitira od Kolindinog predsjednikovanja je - Kolinda.

Predsjednica je u protekle tri i pol godine imala pregršt prilika da zauzme proaktivan stav u vezi prava žena u RH i nikada to nije učinila, a kamoli da je prava žena uzela kao jedan od svojih ključnih političkih interesa.

U kampanji tražila ratifikaciju Istanbulske konvencije, kasnije se izvlačila

Primjerice, u predizbornoj kampanji je prozivala tadašnju vladu Zorana Milanovića zbog toga što nije ratificirala Istanbulsku konvenciju, no kada je za vrijeme vlade Andreja Plenkovića ratifikacija konačno došla na dnevni red, Kolinda više nije bila tako odlučna. Uvidjevši da njena glasačka baza, podjarena propagandom Katoličke crkve i njenih eksponenata, ovu konvenciju Vijeća Europe smatra “Sotonskim djelom” i “ugrozom za suverenitet Hrvatske”, Kolinda se odjednom od bezuvjetne zagovornice ratifikacije pretvorila u nekoga tko izjavljuje da treba primijeniti dijelove IK koji nisu sporni. 

Predsjednica naravno zna da međunarodne konvencije ne funkcioniraju po principu samoposluge pa da se iz njih uzmu neke odredbe, a druge zanemare, no nije ju bilo briga što takvom izjavom ispada smiješna jer joj je bilo važnije da se ne zamjeri svojoj bazi nego da se zauzme za prava žena u RH.

Prava žena jesu ideološko pitanje, no koji je Kolindin ideološki stav o tome?

Kada je pak iz Ministarstva obrazovanja i znanosti Blaženke Divjak izašao prijedlog zakona pisan u ženskom rodu, Kolinda je tu aktivističku intervenciju ministrice odbila detaljnije komentirati uz objašnjenje da je to “ideološko pitanje”. 

Dabome da jest, ali je i distanciranje od takvog simboličkog prijedloga zakona u ženskom rodu također ideološki i politički potez. Odnosno, pravo pitanje na koje Kolinda nije odgovorila glasi: Koji je njezin ideološki stav u vezi tako napisanog zakona i u vezi ravnopravnosti žena? Njeno izbjegavanje da se bavi tom temom također je izraz ideološkog stava predsjednice, a to je da njoj prava žena jednostavno nisu uopće važna. Kolindi je dobro i lijepo, a za druge građanke RH je nije briga.

Kolindina šutnja usred akcije #Prekinimošutnju

To je pokazala i prošli tjedan kada je jedna od glavnih tema u javnosti bila diskriminirajući i nehumani odnos prema ženama u bolnicama, što se zakotrljalo nakon potresne ispovijesti Mostove saborske zastupnice Ivane Ninčević-Lesandrić o tome kako su joj nakon spontanog pobačaja radili kiretažu bez anestezije. Javile su se i stotine drugih žena s horor pričama iz hrvatskog zdravstvenog sustava, a njihova iskustva kao i neke reakcije na njih svjedoče o tome da je hrvatsko društvo i dalje duboko patrijarhalno, da se riječ žena automatski dovodi u pitanje i da i dalje prevladava stav kako je za žene najprimjerenije da šute i trpe.

Sve to je bio savršen povod za prvu ženu koja je postala predsjednica RH da se oglasi u javnosti i da podrži akciju #Prekinimnošutnju, da izrazi solidarnost s drugim ženama u Hrvatskoj, da iskoristi svoju poziciju i javni utjecaj da učini nešto za prava žena. Kolinda je odlučila baš suprotno, da neće prekinuti svoju šutnju, čime se još jednom skroz jasno ideološki svrstala u vezi prava žena - to je nevažna tema, to je drugotna tema, kako bi se reklo u terminologiji Katoličke crkve u Hrvata.

Kolinda nanosi ogromnu štetu pravima žena u RH

Uostalom, Hrvatska se nalazi pred time da se po odluci Ustavnog suda mora donijeti novi zakon o pobačaju, a predsjednica šuti i o tome, i to u društvenom kontekstu u kojemu su desno-klerikalne snage u fanatičnom jurišu na pravo žene na izbor i autonomiju o odlučivanju o vlastitom tijelu.

Šteta koju ženama u Hrvatskoj izaziva ovakvo ponašanje Kolinde Grabar-Kitarović je ogromna. Predsjednica je doista omiljena u svojoj desničarskoj glasačkoj bazi, te bi njeno argumentirano i sućutno istupanje u korist prava žena i dostojanstva žena itekako moglo imati pozitivan utjecaj na osvještavanje njenih glasača o užasima patrijarhata i svakodnevne diskriminacije žena. Naravno, Kolinda bi morala uložiti dio svojeg političkog kapitala u takav prosvjetiteljski pristup, a ona na to očito nije spremna.

Sve ovo su ključni, ali ne i jedini primjeri toga kako je Kolinda šutjela o temama koje su životno krucijalne za žene u Hrvatskoj i za prava žena, primjeri koji još jednom dokazuju da to što je žena izabrana na neku važnu političku poziciju ne znači automatski poboljšanje položaja žena u toj državi.

Sada je neprijeporno da predsjednici RH jednostavno nije stalo do prava žena. Jasno je i sljedeće - jedina žena do koje je Kolindi doista stalo je Kolinda.