Govor mržnje na webu - gorući problem ili otkrivanje tople vode?
OVIH su dana u nizu hrvatskih dnevnih novina osvanuli tekstovi o govoru mržnje na hrvatskom webu, prepuni moralizirajućih stavova i znalcima smiješnih tvrdnji, ali i tehnički neizvedivih prijedloga rješenja tog "gorućeg problema".
Iako nije posve jasno zbog čega upravo sad takva poplava tekstova o nečemu što na hrvatskom webu, ali i Internetu općenito, postoji već dugi niz godina, impresionira razina neupućenosti autora dotičnih tekstova i "stručnih komentatora". Kao što to obično biva kad se novinari tiskanih medija prihvate weba, kod svakog tko je na webu dulje od početka akcije "Hoću Internet", takvi tekstovi izazivaju samo podsmijeh.
Da se razumijemo, nitko normalan ne može odobravati niti odobrava poziv na mržnju ili fizičko nasilje prema bilo kome, bio on Srbin, musliman, Slovenac, homoseksualac ili pripadnik bilo koje socijalne, etničke, religijske ili spolne skupine. Nižepotpisani je osobno s Indexovog foruma uklonio na tisuće "pljuvačkih" postova te pristup Indexovom forumu ukinuo na stotinama kvazidiskutanata, koji se rješavaju vlastitih frustracija vrijeđajući pod krinkom anonimnosti.
Fenomen "otkrivanja tople vode" pri pisanju moralizirajućih tekstova o govoru mržnje na hrvatskom webu mora začuditi svakoga iole vičnijem komunikaciji putem Interneta. Ne zato što će bilo tko širenje mržnje smjestiti u domenu slobode govora (granica slobode govora je ograničavanje slobode bilo kome, što zagovaraju web-mrzitelji), nego zato što se doslovce radi o borbi s vjetrenjačama.
Znaju li kolege iz tiskanih medija koliko je u Hrvatskoj korisnika Interneta? Znaju li kolege kolike količine pisanog materijala svakog dana po stotinama foruma, blogova, news grupa, chatova isti ti korisnici Interneta ostave? Znaju li kolege da ama baš svatko može za smiješne novce zakupiti prostor na webu, ako treba i na stranim serverima koji ne spadaju pod ingerenciju hrvatskih vlasti, te na njima pisati štogod požele, postavljati audio-vizualne materijale zabranjene zakonom, pozivati na počinjenje kaznenih djela, prijetiti i psovati...
Najsmješniji su pak pozivi na apsolutnu kontrolu takvih sadržaja, kakve mogu upućivati samo najveće neznalice, kao što je recimo saborski zastupnik Furio Radin, koji se iz samo njemu poznatih razloga upustio u donkihotovsku borbu s brojčano nadmoćnim "neprijateljem".
"Potrebno je osnovati posebno javno tijelo koje će pratiti i kontrolirati sadržaj. Postoji tehnički, informatički sustav koji bi općenito spriječio stavljanje govora mržnje na stranice i to moramo ostvariti uz pomoć stručnjaka." - kazao je Radin u razgovoru za Večernji list, kazao i ostao živ.
Ako takav sustav zaista postoji, kako to da ga ne koriste tehnološki razvijenije zemlje od Hrvatske? Odgovor je trivijalan, trošenje ljudskih i tehnoloških resursa na izradu takvog sustava bilo bi bacanje novca u vjetar.
Takav sustav ne postoji i ne može postojati sve dok daleko najveći dio pisanog materijala koje surferi ostavljaju po forumima, blogovima, chatovima, shoutboxovima i Usenetu ne prolazi apsolutno nikakvu kontrolu, sadržaji se objavljuju automatski. I sad će neuki moralizatori pobjedonosno uskliknuti - pa upravo takva kontrola nam treba!
E pa gospodo draga, sve i da ste voljni izdvojiti na desetke milijuna kuna koliko bi bilo potrebno za plaćanje moderatora i pripadajuće im opreme koji bi sprečavali objavu govora mržnje na hrvatskom webu, ne možete spriječiti bilo koga da zakupi prostor na serveru smještenom van granica Hrvatske i tamo nastaviti sa svojom rabotom. To je jednostavno jedna od karakteristika Interneta, medija koji ne dozvoljava apsolutnu kontrolu, osim ako se ne nalazite u Sjevernoj Koreji.
Prozivanje policije koja bi, prema pisanju neupućenih, trebala vršiti kontrolu sadržaja te sankcionirati one koji šire mržnju po webu, još je jedna u nizu smiješnih teza koje iznose kolege iz tiskanih medija.
Za takvu bi kontrolu MUP-u trebale na stotine, ako ne i tisuće novih djelatnika, od kojih bi svaki morao dobiti računalo s Internet vezom. Oni bi morali raditi u sve tri smjene, dakle 24 sata na dan, a koliko bi novca za to moralo biti izdvojeno iz proračuna, teško je nagađati, ali nema sumnje da se radi o desecima, ako ne i stotinama milijuna kuna.
Trenutno se tom problematikom bavi Odsjek za kompjuterski kriminalitet i zaštitu intelektualnog vlasništva, koji je oformljen 2003. na razini svih policijskih uprava u Hrvatskoj. U njemu je trenutno zaposleno oko 50-tak djelatnika, što je smiješna brojka uzme li se u obzir opseg problema o kojem su se ovih dana raspisali tiskani mediji.
I na kraju, u vrijeme kad se MUP bori sa desecima neriješenih ubojstava i razbojstava, kad se u Saboru sve glasnije čuju prigovori na nedostatak sredstava i osnovne opreme za policiju, netko se našao pozvan kritizirati policiju zbog neučinkovitosti u rješavanju problema govora mržnje na hrvatskom webu. Daj Bože da to jednog dana bude glavni prioritet policije, jer bi to značilo da "pravog" kriminala u Hrvatskoj više nema.
A dotad, borbu s primitivnim ispadima dijela frustriranih surfera prepustimo administratorima, te pustimo policiju da se bavi ozbiljnijim stvarima.
Neven Barković
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati