KADA smo njegovoj diktatorskoj veličini, na Blogeru više nego štovanom drugu Mokowskom poslali privatnu poruku u nadi da će pristati na kratak intervju s nama, običnim smrtnicima koji njegov megalomanski plan osvajanja vlasti, priznajemo, ne vidimo tako bistro kao on, pribojavali smo se djelomice njegova odgovora. Kratko i jasno, diktatorski odlučno, drug Mokowski nam odgovara da je širenje totalitarno-anarhističke misli svim sredstvima njegova dužnost, te da iz tog razloga pristaje.

Kako se u jednomu od svojih postova opisao kao muškarac - visok, elegantan, markantno - mrkog pogleda i zagonetnog osmijeha, od njega smo zatražili da nam to i dokaže. Bez imao straha, drug Mokowski poslao nam je svoju fotografiju. Kaže, fotka je nastala prije dvije godine i sada malo bolje izgleda - naime, popravio je zube i prestao gledati u križ. Čestitamo.

Život posvećen stvaranju totalitarno - anarhističkog društva

Da ne duljimo, blogerskom smo diktatoru postavili nekoliko pitanja. Jedno od njih bilo je i da nas u par riječi upozna s drugom Mokowskim:

"Rođen sam 9.2.1981. kao najstarije dijete u jednoj zagrebačkoj obitelji. Za neupućene, kad ustoličim Anarhriju, Božić će se slaviti na taj dan, sitna promjena u liturgijskom kalendaru - ništa strašno. Cijeli svoj život posvetio sam  stvaranju totalitarno-anarhističkog društva, svaki treptaj oka, svaki trzaj mišića usmjeren je stvaranju boljeg i pravednijeg društva za sve građane ovog napaćenog naroda. Blog je samo prelazna faza u jednom megalomanskom planu osvajanja vlasti. Uz sve te obveze i žrtvovanja, ipak se nađe malo slobodnog vremena za hobije koje volim. Tako da u slobodno vrijeme, čisto iz hobija, igram profesionalno košarku. Zaradi se koja kuna, ali se odmah sve potroši za potrebe totalitarno-anarhističke partije. U stabilno - revolucionarnoj vezi sam već nekih pet godina, sa drugaricom Anom. Ana iz prve nije shvaćala razloge i motive moje borbe, drugim riječima, nije bila totalitarno-anarhistički usmjerena, trebalo je vremena. Bio sam strpljiv i odlučan u namjeri da je izvedem na pravi put. Nije trebalo dugo, titula prve drugarice, skupe cipele, tople bunde i obećanje da ćemo živjeti kao Nicolae i Elena Ceausescu bilo je sasvim dovoljno da zaboravi svoj "dijete cvijeća wanna be" odgoj."

Svoj blog, kaže, vidi kao prijelaznu fazu u osvajanju vlasti:

"Preko njega je lako doći do istomišljenika, lako je vidjeti kako razmišljaju i koliko su daleko spremni ići u ostvarenju mojih snova. Namjerno kažem "mojih snova", jer kad se jednom odlučite postati totalitarni anarhist morate zaboraviti na sve svoje snove. Naravno, dobit ćete priliku da učestvujete u stostruko plemenitijoj stvari od vaših malih, sebičnih snova o privatnom interesu, postat ćete dio nečeg neusporedivo većeg i jačeg no što ste vi sami, postat ćete dio totalitarno uređenog društva."

Postao sam religiozan

U jednomu od svojih postova Mokowski se raspisao o svom preobraćenju. Upitali smo ga stoji li Gospa iz Večernjaka još uvijek čvrsto na njegovu zidu umjesto "pomahnitalih dugokosih monstruma koji sebe nazivaju Ramones":

"Inače sam veoma religiozna osoba. Malo sam zastranio kad sam bio mlađi, prepuštao se sotonističkim zvukovima rocka s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Svakakvih je tu bilo narkomana i sotonista koji su me svojim utjecajem natjerali na blud, halucinogene droge, alkohol, putene užitke...No, ta turbulentna vremena su daleko iza mene, postao sam svjesniji svijeta oko sebe - postao sam religiozan. Danas su moji idoli malo ozbiljniji igrači, ljudi u koje se vjeruje, kojima se moli, kojih se narod boji i oko kojih se stvara kult ličnosti, drugim riječima volim autoritativne brkate i bradate čovjekolike bogove. Umjesto Ramonesa, na zidu držim: Mojsija, Castra,  Isusa, Staljina, Muhameda, Mao Zedonga (možda je ćosav, ali je zajeban...)".

Internazajebancionala

Samo za Vas, druga Mokowskog nismo propustili upitati ni da nam, obzirom na svoj post Internazajebancionala, kaže kojega našeg političara doista smatra najboljim stand-up komičarom:

"Internazajebancionala je jedan oblik partijskog druženja na kojem drugovi žderu jela sa roštilja, hrdaju janjca s kapulicom mladom i naravno, zajebavaju se na račun naroda. Kako je naš narod poznat po tolerantnosti, stoički podnosi takvu vrstu zajebancije na svoj račun. Ivica je iznimno talentiran i školovan komičar, ne smijemo zaboraviti da je on izdanak svjetski poznate humoristične škole "Josip Broz" iz Kumrovca. Ta vrsta humora, koju preferiraju polaznici kumrovečke škole, bila je aktualna do devedesetih godina prošlog stoljeća, tada na scenu stupa jedan drukčiji oblik humora, mračniji i nadasve depresivniji, ali isto tako popularan među narodom. Mislim da ne treba poimence isticati zvijezde takvog stila - ZNA SE tko su oni. Ivica je ipak najbolji, uspio se čitav niz godina održati na humorističnoj sceni, usprkos svim promjenama koje su se odvijale."

Upitan o tomu kako se nosi sa svojim neistomišljenicima te o povećem broju reakcija na njegov posljednji post naziva The Good, the Bad, the Croat, Mokowski odgovara:

"Stvarno mi nisu jasne reakcije na moj zadnji post. Iskreno, taj tekst sam napisao prije dva mjeseca i nisam ga htio objaviti jer sam smatrao da je neoriginalan, zato što svaka rečenica odgovara činjeničnom stanju stvari. Napisao sam da među Hrvatima ima psihopata, luđaka, silovatelja, ubojica i ostalog šljama. Stvarno ne vidim gdje je problem. Isto tako, mogao sam napisati da je Hrvatska lijepa zemlja sa kristalno čistim morem, to svi znamo i nitko ne dovodi u pitanje, ali izgleda da nekima ipak nije jasno da žive u zemlji koja nije baš onakva kakvom je oni zamišljaju. Što se tiče neistomišljenika, mogli ste primijetiti da ih nema puno, s njima se bavi moja tajna policija BEPA (Brutalno Evidentiranje Protivnika Anarhije)".

Diktatorske preporuke

Na kraju smo druga zamolili da s nama podijeli svoja osobna stajališta o Blogeru kroz par kratkih pitanja.

1. Koga čitaš, odnosno tvoje preporuke?

Čitam jako malo blogova. Ne zbog toga što nemam interesa, već zbog tehničkih problema. Naime, u partijskim prostorijama još uvijek koristim dial-up internet vezu koja doseže maksimum 44.0 kbps. Potrošim živaca i živaca dok mi se ne otvori željeni blog, a svi dobro znamo da diktator zna biti jako zajeban kad ostane bez živaca. Kad skupim živce čitam svoje drugove ministre: Junkyarddawg, Jedem, Kawai, Nemresbilivit, Iceage (više ne piše, nadam se da će se vratiti). Moram spomenuti Anarho-vilu, ona je na probnom roku za ministarsku funkciju. Ima ih još, oni znaju da ih Mokowski prati...

2. Koga ne čitaš?

Ostalih par tisuća blogova.

3. Postoji li nešto što ti posebno smeta na Blogeru?

Smetaju mi svi oni koji misle svojom glavom. Mrzim budale koje ne vjeruju u diktaturu i novi svjetski poredak. Mrzim pjesnike, slikare, pisce, općenito umjetnike i slične kontrarevolucionarne elemente.

4. Kako komentiraš naslovnicu?

Više totalitarno-anarhističke propagande, a manje gluposti.

Mokowskom zahvaljujemo, s najboljim željama da svoju partijsku arhivu i dalje puni jednako dobrim tekstovima.

B.S.