Komentar Dragana Antulova: Trulež ili država?
NA TEMELJU sinoćnje emisije "Otvoreno" u kojoj se po "n"-ti i gotovo izvjesno ne posljednji put pretresao slučaj Glavaš - slično kao i u mnogim prethodnim prilikama - nije se moglo saznati ništa što se na ovaj ili onaj način nije moglo čuti prije.
Argumenti i protuargumenti su otprilike isti - jedni cijeli proces smatraju licemjernom zloporabom institucija pravne države u svrhu političkog obračuna, a drugi zakašnjelim, ali svejedno nužnim, nastojanjem da se konačno stavi točka na neke mračnije strane bliske hrvatske prošlosti.
Ta pitanja su ostala neodgovorena i ostat će neodgovorena još dugo vremena, izluđujući medije i javnost naviknute da im sve istine serviraju jednostavno, jednoznačno i jednostrano. Stoga danas nije nimalo bliži odgovor na pitanje je li Glavaš heroj ili zločinac.
Ono što je danas nešto izvjesnije jest trulež u samim temeljima hrvatske države, barem ako se kao njeni temelji smatraju političke i pravosudne institucije. Nedavni događaji koji su trebali predstavljati puku formalnost su se umjesto toga izrodili u dramu koja sa svojim obratima daleko više podsjeća na "court show" naših komercijalnih televizija nego djelovanje ičega što se u "normalnim" državama podrazumijeva pod pravnom državom.
A nitko razuman ne može reći da se sav taj cirkus mogao izbjeći, s obzirom da je teško pretpostaviti da su pravosudni i saborski djelatnici tek prije nekoliko dana stekli predodžbu o čemu i kako trebaju odlučivati u cijelom tom slučaju. Iz toga će oni skloni raznim teorijama zavjere izvući zaključak da je hrvatskim državnim institucijama prilično stalo da cijeli slučaj nikada ne bude riješen.
S druge strane bi se isto tako moglo složiti i s odvjetnikom Goranom Mikuličićem koji je u sinoćnjoj TV-emisiji izjavio da ono što se danas događa sa slučajem Glavaš zapravo i nije tako različito od onoga što se događalo, događa i još dugo će se događati u mnogo banalnijim i prizemnijim slučajevima.
O tome mogu vrlo dobro svjedočiti svi oni nesretnici prisiljeni da se za svoja prava bore u hrvatskim sudnicama i tako na svojoj koži osjete institucionalnu korupciju i nesposobnost u svom najvirulentnijem obliku.
Tako je na jedan groteskan način u slučaju Glavaš primijenjeno načelo jednakosti prema zakonu, pa je tako jedan saborski zastupnik podvrgnut istom onom "tretmanu" u kakvom "uživaju" obični smrtnici koji godinama i desetljećima čekaju na sudske presude oko "tričarija".
Cijeli je slučaj - barem ako je vjerovati armijama pravnih stručnjaka koji posljednjih dana komentiraju tu sapunicu - isto tako pokazao da je nešto trulo ne samo u poslovično korumpiranom i nesposobnom pravosuđu, nego i njihovoj ustavnoj i zakonskoj infrastrukturi. Tvrdi se da je saborsko-pravosudnoj blamaži bitno doprinio nejasnost i neadekvatnost odredbi Zakona o kaznenom postupku, kao i Ustava Republike Hrvatske.
U oba slučaja je riječ o dokumentima na koje bi svaki građanin itekako morao obraćati pažnju; prvi određuje postupak temeljem kojeg građanima oduzimaju imovina i sloboda, a drugi se ne bez razloga naziva "svjetovnom Biblijom" odnosno pravnim temeljem svega što Hrvatska jest i što bi trebala biti.
Ako se prihvati da s tim dokumentima nešto nije u redu, mora se prihvatiti i da s temeljima hrvatske države nešto nije u redu, te da se ti problemi moraju rješavati daleko efikasnije, brže i odlučnije.
To definitivno nije slučaj s političkim establišmentom koji je izgrađen na održavanju "statusa quo", a male nade za to daje i oporba i javnost, čiji je veliki dio prihvatio kapitulantsku ideju kako će taj prljavi posao obaviti usrećitelji iz dalekog Bruxellesa jednom kada Hrvatska postane dijelom europske utopije.
A da se nešto po tom pitanju mora uraditi brzo svjedoči sve veći broj naslovnica posvećenih vijestima poput one o tome da su počinitelji jednog okrutnog grabežnog umorstva razotkriveni 16-godišnjaci.
Na pitanje što je to te mlade ljude natjeralo da krenu putem zla odgovor možda najbolje može dati doba u kojem su odrasli i koje ih je naučilo da se od nerada postaje zvijezda, da se pljačkom postaje stup društva, a da zločin ostaje nekažnjen.
Dragan Antulov
