IAKO je diljem regije vijest o pogubljenju Sadama Huseina očekivana s velikim nestrpljenjem, i iako je danas je primljena s mješavinom bijesa, ljutnje i ogorčenja, većina je zemalja o cijeloj stvari mudro šutjela.

Husein je među mnogim Arapima bio izrazito poštovan, kao borac za Palestince i kao žestoki protivnik Izraela i Amerike, i kao vođa koji se žestoko odupirao njihovoj politici. A Izrael i Amerika su u arapskom svijetu na cijeni jednog prosječnog Indijanca na Divljem zapadu 1862.

Libija je proglasila tri dana žalosti nakon Saddamovog smaknuća. Hamas je žestoko osudio čin, a jedan njegov čelnik ga je čak nazvao "političkim atentatom koji krši međunarodne zakone". Naravno, kompletan ansambl arapskih zemalja koji se protivi politici Izraela i SAD-a jednoglasno je osuđivao cijelo suđenje. Svi oni cijelo su ga vrijeme smatrali nepoštenim, nekom verzijom "pravde po mjeri pobjednika". Uopće, suđenje je na Bliskom istoku viđeno kao kontrolirano iz Washingtona i nitko tamo nije vjerovao da se radi o unutrašnjoj iračkoj stvari.

Ne i najveći amarički protivnik, Iran. Ali oni nisu Arapi, a i šijiti su tamo u većini, a i ratovali su s iračkim režimom osam godina, pa je to razumljivo. Iranski čelnici smatraju smaknuće pobjedom iračkog naroda. Slažu se da će kratkoročno to vjerojatno izazvati krizu, ali da će dugoročno gledano koristiti zemlji.

Saudijska Arabija je rekla kako je iznenađena i šokirana činjenicom da je Hussein smaknut na festival Eid al-adha, najsvetiji muslimanski dan. Također, izrazila je brigu zbog toga što je suđenje tako kratko trajalo, posebno dok su ga istodobno pratile optužbe da je politički motivirano.

Kuvajćani, čiju je državu Hussein brutalno napao, držali su se izrazito diplomatski mirno. Državna novinska agencija napisala je da je to "unutarnja iračka stvar".

Većina zemalja zapravo je šutjela. To se može pripisati Eid al-adhi, ali moguće je i da pokazuje generalni trend, odnosno nevoljskost Bliskog istoka da se gnjavi ovim slučajem.

Politička situacija na Bliskom istoku trenutno je toliko turbulentna da bi se lako mogla destabilizirati, i moguće je da ju destabilizira jedan događaj, ali teko da to može biti smaknuće Saddama Husseina.

Trenutno imamo unutarnji palestinski sukob, sporadične sukobe Izraela i Palestinaca, skoro pa građanski rat u Iraku i napetosti oko Irana i Afganistana.

Sve u svemu, trenutna reakcija arapskih zemalja pokazuje da će ovaj događaj možda pokrenuti lavinu analiza i preispitivanja, ali nema mnogo razloga za vjerovati da će bitno utjecati na regiju koja u novu godinu ionako ulazi u vrlo nestabilnom stanju.

J. D.