POSLJEDNJIH desetak godina potražnja za limuzinama je u značajnom porastu. Otvaranje istočnog tržišta promijenilo je poimanje o limuzinama, što je za posljedicu imalo širenje ideje izvan spektra osobnih automobila.

Ipak, možda najradikalnija dolazi sa Zapada, točnije iz Velike Britanije, gdje su prerade luksuznih SUV-ova, pa i sportskih automobila tržišno sve isplativije. Potonja je vezana uz Ferrari 360 Modenu, jedan od najljepših sportskih automobila novijeg datuma. Iako se o ukusima ne raspravlja, mnogi će se složiti s našom konstatacijom kako je ovo više od neukusa.

Kao što je bloger Noah Joseph konstatirao, "razvlačenje" Ferrarija je u automobilskom smislu jednako nerazuman postupak kao što bi bio i da netko nacrta brkove Mona Lisi.

No dobro, u želji da ostanemo objektivni koliko možemo, recimo nešto i o samoj konverziji. Modifikacija je izvršena u suradnji s tvrtkom Carbonyte, britanskim specijalistom za kompozite. U tehnološkom izvještaju stoji kako su i prije same prerade uočene najvažnije točke oko kojih će se bazirati pripremne radnje. Pri izračunu konačne duljine vozila u obzir su uzeta maksimalna statična opterećenja i posljedične deformacije konstrukcije. Nakon što su utvrđene maksimalne mjere isti je postupak proveden s obzirom na dinamična opterećenja uslijed ubrzanja i usporenja vozila, kao i slučaj nagle promjene smjera.

Dok je postojeća šasija napravljena od aluminijske slitine zaštićene od korozije prevlakom nanesenom elektroforetskim postupkom (kataforeza), nadogradnja, odnosno dodatni okvir izveden je od kompozita s ojačanjima od ugljičnih vlakana (neusmjereno "slaganje" ojačanja).

Spajanje je izvršeno tzv. toplom fuzijom, kemijskim spajanjem pod visokom temperaturom čime je ubrzano sazrijevanje, odnosno polimerizacija. Gotovi okvir je zatim spojen s aluminijskom konstrukcijom uz pomoć adheziva na bazi epoksidnih smola, čime se dobiva spoj izuzetne čvrstoće i otpornosti na zamor, odnosno na ciklička opterećenja.

Osim numeričkog proračuna izvršena su i labaratorijska ispitivanja uzoraka s ciljem provjere mehaničkih svojstava, a u konačnici se pokazalo kako konstrukcija ispunjava očekivanja. Najkraće rečeno, novi dio Ferrarija u duljini od 2,7 metara teži svega 150 kg, a zahvaljujući brojnim ojačanjima ne narušava integritet osnovne konstrukcije.

Druga faza razvoja podrazumijevala je sigurnosne aspekte. Usprkos niskom težištu vozila u obzir je uzeta mogućnost prevrtanja, pa je vozilo dodatno ojačano okvirom od istovjetnog kompozita. Također, s posebnom pažnjom je izveden dio na koji će se vješati vrata tipa gullwing. I na kraju, cjelokupna konstrukcija je prekrivena kompozitnom oplatom koja oblikom prati osnovne linije vozila.

Nakon puno uloženog truda stvorena je unikatna limuzina sposobna da odjednom prihvati šest putnika. Ne i jedina. Primjera radi, prije petnaestak godina napravljena je i produljena Testarossa. No, ovdje se radilo samo o replici na osnovi velikoserijskog Forda.

Kako god, iako nema dostupnih fotografija završene prerade, automobil je uvršen u ponudu britanskog iznamljivača.

M.N.