Komentar Jovana Dragišića: Tko će zasjesti na Iblerov trg?
ZASAD je poznato sedam imena koja, ravnopravno ili ne, konkuriraju za titulu nasljednika Ivice Račana na čelu SDP-a. Dosadašnje pretpostavke govore o frakcijskim podjelama, interesima različitih SDP-ovskih podružnica i pretpostavkama o tome tko unutar SDP-a koga želi vidjeti na mjestu predsjednika, a najvjerojatnije je da će upravo ti interesi odlučiti o novom vođi. Sedam trenutnih kandidata su Zoran Milanović, Željka Antunović, Tonino Picula, Zlatko Komadina, Milan Bandić, Zvonimir Mršić i, danas objavljeni Mato Arlović.
Glavna borba, ako je suditi po dosadašnjim pretpostavkama (a pretpostavke su sve što ostaje, jer se SDP naizgled drži jedinstveno) su Milanović, Antunovć i Bandić (iako neki osporavaju mogućnost da Željka Antunović ima realne šanse), dok se o pratnji Komadine, Mršića i priča samo kao o kandidatima koji predstavljaju upravo one frakcije koje, iz ovih ili onih interesa, žele na mjestu predsjednika vidjeti jedno od prvih troje, o Milanu Bandiću kao o potpuno autonomnom faktoru, a Mato Arlović je novi igrač, te u ovom trenutku dođe kao onaj najmlađi sin "R" iz obitelji iz kultne radijske emisije "Zločesta djeca", u kojem imamo sinove "Samir, Amir, Mir Ir i R", pri čemu "R" nema igračaka i još ne ide u školu.
Zoran Milanović, koji je u kampanju za mjesto predsjednika stranke ušao s prilično žestokom kampanjom, dobio je službenu potporu SDP-ovaca iz Šibensko-kninske županije, govori se o potpori SDP-a iz Sinja, a navodno ima potporu SDP-ovog riječkog moćnika Slavka Linića, koji sa sobom nosi dobar dio glasova potrebnih da bi se ostvarila natpolovična većina. Pretpostavka je, uglavnom temeljena na "izvorima iz SDP-a", da Linić želi Milanovića, zato što kao SDP-ovog premijera želi vidjeti Ljubu Jurčića. Govori se i o drugim krugovima unutar SDP-a koji upravo zbog toga žele Milanovića staviti na vrh, jer se o ne bi gurao na obje funkcije.
Te pretpostavke su bazirane na tome da je Željka Antunović ta koja, u slučaju da zasjedne u fotelju predsjednice SDP-a i da nakon toga dobiju izbore, ne bi dopustila da se ta funkcija razdvoji od premijerske, iako je najavila da ne namjerava biti premijerka. Postoje dvije moguće opcije. S jedne strane, moguće je da Antunovićka sakriva svoje namjere, što bi se dalo iščitati iz činjenice da je za Jurčića svaki put rekla da je "vrijedan suradnik, koji će sigurno imati istaknuto mjesto u vladi", iako nikad nije rekla da ga podržava kao SDP-ovog premijerskog kandidata, a s druge je strane moguće da ona zaista ne želi premijersku fotelju, nego da ju je spremna prepustiti Jurčiću, iako je prva opcija nekako logičnija.
Kad se radi o sukobu dva kampa, jednog koji podržava Antunovićku, a drugog koji podržava Milanovića, spominju se druga dva imena koja su spomenuta kao kandidati. Istup Vojka Obresnela, bliskog Linićevog suradnika, protiv Komadine, kojeg je riječki SDP predložio za kandidata, daje mjesta pretpostavci da je u riječkoj podružnici nastao razdor, u kojem Komadina namjerava potporu dati Antunovićki, a Obersnel (Linić) Milanoviću. Tu je i Milan Bandić, za kojeg pretpostavljaju da će odbiti kandidaturu i nakon toga dati potporu Antunovićki, što se iščitava iz nedavnog blagog zatopljenja odnosa njih dvoje, koji su gotovo za cijelog vremena vladavine Račana bili u nekoj vrsti hladnog rata. Naravno, kad se radi o Bandiću, pretpostaviti da će on nešto učiniti, i temeljiti to na razumskim i realnim razlozima je isto što i očekivati da će kiša sutra pasti, samo zato što su na nebu oblaci koji liče na kišne.
Naravno, ne treba zaboraviti ni Piculu, koji, iako ga mnogi smatraju "blijedom kopijom Račana", unutar SDP-a ima i povijest i kontakte i pristojan utjecaj. Davor Gjenero predviđa da će se bitka za mjesto predsjednika voditi između Picule i Milanovića, a Ivica Đikić, politički analitičar "Ferala", da bi Picula mogao dobiti šansu samo ako oni koji podržavaju Antunovićku budu razočarani njom. Picula bi i generalno mogao pokupiti glasove koji ostanu nakon razdora Antunović-Milanović.
Zvonimir Mršić je u kampanju vjerojatno ušao zbog vlastitih interesa i vlastitog potvrđivanja svog stranačkog mjesta, te odlučio pokazati da nije samo Bandićev pijun, što je i uspio pokazati.
Mato Arlović, stari iskusni vuk koji je sudjelovao u pisanju dobrog dijela hrvatskih zakona, ali koji je obično prilično povučen, pa se još ne vide jasne motivacije.
Kandidature su zasad prihvatili Antunović, Milanović i Picula, ostali se mogu izjasniti do 19. lipnja, a kandidirati se je moguće i na samoj izbornoj konvenciji. Bar dok ona ne završi, sve ostale političke vijesti u Hrvatskoj padaju pod lavinom interesa za najjaču oporbenu stranku i njenu sposobnost da se na izborima suprotstavi HDZ-u, za što će izrazito bitno biti s kojim vodstvom će u taj duel ući.
J.D.