NAJVEĆE domaće glazbene zvijezde nastupit će 7. veljače u KC Dražen Petrović na velikom koncertu "Svi pjevaju" kojim se obilježava 40 godina karijere jednog od naših najpoznatijih autora zabavne glazbe, Đorđa Novkovića. Severina, Mišo Kovač, Neda Ukraden, Danijela Martinović i Petar Grašo samo su neka od zvjezdanih imena koja će izvedbama Novkovićevih pjesama odati počast tom nedavno preminulom autoru, a koncert će uskoro doživjeti i DVD izdanje.

Jedan od organizatora projekta je autorov sin Boris Novković, koji se po prvi put našao "s druge strane pozornice", u produkciji tog velikog događaja. S njim smo popričali o koncertu, odnosu s ocem, uspomenama i očekivanjima od novog albuma koji će se, prema Borisovim najavama, na tržištu pojaviti u proljeće.

Po čemu će se ovaj projekt razlikovati od sličnih "tribute koncerata"?
Osnovna je razlika što će ovo biti koncert za sva vremena i ja se neću hvatati u koštac s ponavljanjem ili recikliranjem projekta. Nastupit će jaka estradna imena, produkcija će biti izvrsna, a naslijeđe moga oca ostat će zabilježeno na CD-u i DVD-u. Bitno mi je da bude veličanstveno i da ostane zapisano na izbor i sud nekih novih generacija koje će, nadam se, pokazati simpatije prema svemu tome.

Zbog ovog ste projekta nakratko postali menadžer, odnosno producent. Možete li to usporediti s pjevačkim poslom?
Zaista me boli glava od silnih stvari s kojima se susrećem, jer sam dosad ja bio onaj za kojeg su se organizirali koncerti. Moralno i emotivno sam osjećao potrebu da se uhvatim toga i poguram projekt kako bi bio što bolji. To je najmanje što sa svoje strane mogu učiniti. Ne bih htio da koncert ljudi protumače kao sredstvo za prikupljanje osobnih poena. Uključeno je puno mojih kolega koji su dugo na sceni, a ja tu želim biti samo emotivni faktor koji je to pokrenuo.

Tokom cijele karijere vas uspoređuju, ili barem povezuju s ocem. Kako ste na to gledali u osamdesetima, kao novi izvođač, a kako danas?
To su dva drugačija osjećaja. Kao mlad, stalno sam pokušavao biti buntovnik i odijeljen od prezimena i karme koju sam nosio. To mi je donosilo probleme, jer su mi neki ljudi spočitali uspjehe koje bi vjerojatno priznali nekom anonimnom izvođaču. Kao osamnaestogodišnjak, u dvije sam godine prodao 300 tisuća albuma, što je bio značajan uspjeh i mislim da su te pjesme bile puno drugačije nego one koje je radio moj otac. Danas sam ponosan što sam uz sebe imao oca koji je iza sebe ostavio tako bogati glazbeni opus. Drugo, više se ne uspoređujem s ocem, to je prošlost i u svemu tome se osjećam opuštenije i ugodnije.

Koje očeve pjesme pamtite kao najdraže?
Bilo je pjesama mog oca koje mi se više ili manje se sviđale. Teško mi je reći. Meni se jako sviđa njegova prva faza benda Proarte, ploča "Pruži mi ruku ljubavi" koja je kasnih šezdesetih bila prava art ploča, i to vrlo progresivna za ono vrijeme. Kako se Đorđe kasnije okrenuo šlagerima i zabavnoj glazbi, puno ljudi i ne zna za tu njegovu rock fazu.

Jedan je od rijetkih eminentnih autora koji je bez problema priznao da je pisao i "kuruzu".
Uvijek je bio fasciniran njemačkom Hit paradom i mogu reći da je za našu zemlju radio nešto slično tome projektu. Istina, i sam je to okarakterizirao kao "kuruzu", što mu valjda nije bio problem uz toliko kvalitetnih pjesama. Njemu je bilo lakše, on je bio isključivo autor, nije ga se, za razliku od kantautora, gledalo kroz neki stav.

Zašto nikad niste, poput mnogih vaših kolega, ušli u svojevrsni obrt - Đorđe piše, vi pjevate?
Stvar je jednostavna - ljudima ili jesi ili nisi, nisu naivni i ne mogu ti povjerovati nešto ako to nisi ti. Ne bih zračio sa sigurnošću, ne bih imao priču, stav i gard da sam u tom smislu surađivao s ocem. Bio bih samo jedan glazbeni proizvod i imao ograničenja.

U kojoj je fazi vaš novi album?
Završen je i jako sam zadovoljan. Znam da svaki glazbenik za novi album kaže da je odličan, ali meni nove pjesme zaista zvuče sjajno. Album je "bendovski", a na njemu su radili moji stalni suradnici, Nikša Bratoš i Franjo Valentić, a izaći će početkom travnja. Vrlo je optimističan, mislim da sam nakon svega što mi se dogodilo u prošloj godini dobio pozitivnu energiju, a gubitak oca postavio mi je više kriterije. Osjećam veću odgovornost sad kad ga nema.

D.K.