ČETIRI dana prije neizvjesnih predsjedničkih izbora u Srbiji dvojica kandidata - predsjednik Boris Tadić i njegov suparnik Tomislav Nikolić - suočili su se u studiju Radiotelevizije Srbije, ali same okolnosti koje su prethodile tom suočavanju bile su daleko dramatičnije od samog tijeka rasprave.

Suočavanje je bilo zakazano za 20 sati, ali se održalo više od sat kasnije. Kao razlog je navedeno kašnjenje zrakoplova,  kojim se Tomislav Nikolić vračao iz dvodnevnog posjeta Moskvi. Na samom početku suočavanja, Nikolić je zahvalio upravi RTS-a zbog toga što je imala strpljenja te mu omogućila da se na kraju ipak suoči sa svojim protivnikom.

Tijekom same rasprave oba kandidata su se manje trudila jedan drugoga pokopati argumentima koliko koristiti priliku da dva sata iznose pažljivo pripremljene propagandne parole.

Tadić, koji nakon prvog kruga zaostaje za Nikolićem, uglavnom se obraćao kameri i ponavljao dobro poznate stavove o nužnosti da se Srbija poveže s Europskom Unijom. Svog je suparnika uglavnom napadao posredno, spominjući godine izolacije i doba kada je Srbijom kao Miloševićev koalicijski partner upravljala i Srpska radikalna stranka i Vojislav Šešelj. Zbog nastojanja da se u što kraćem roku što brže i što više puta iznesu ti stavovi, moglo se primijetiti kako je Tadić u svom izlaganju zadihan.

Nasuprot tome, Nikolić je tijekom rasprave odavao dojam kao da ga se zapravo baš i previše ne tiče kakav će biti ishod izbora 3. veljače. Za razliku od svog sugovornika, uglavnom nije gledao u kameru i Tadiću se nekoliko puta direktno obraćao. Međutim, i on je suočavanje shvatio kao priliku da bilježi propagandne bodove i to tako što je Tadića i njegove političke istomišljenike optuživao za privatizacijsku pljačku, a sebe predstavljao kao zagovornika siromašnih i poniženih u Srbiji.

Iz izlaganja obojice kandidata gledatelj slabije upućen u blisku povijest Srbije i okolnih država je teško mogao zaključiti koje su to značajne razlike između Tadića i Nikolića po najvažnijim političkim pitanjima. Obojica su se založili za očuvanje teritorijalnog integriteta Srbije, odnosno odbacili nezavisnost Kosova. Obojica su se založili za ulazak Srbije u EU, isto kao što su se obojica založili za bliske veze s Rusijom i hvalili s dobrim vezama s vodećim ruskim političarima.

Razlike su se mogle primijetiti tek u nijansama gdje se moglo naslutiti kako je Nikolić bliži srpskom nacionalizmu od Tadića. Jedan od primjera su bile kritike Tadiću zbog podrške Hrvatskoj kao članici Vijeća sigurnosti UN, odnosno isprike Hrvatskoj zbog ratnih zločina. Tadić je, pak, Hrvatsku spomenuo pohvalivši se kako uživa podršku njene srpske zajednice.

Na samom kraju sučeljavanja, koje je proteklo izuzetno mirno i bez ijednog upadanja u riječ, Nikolić je pristao rukovati se s Tadićem.

Samo je sučeljavanje, inače, u sjeni odluke Demokratske stranke Srbije, čiji je čelnik premijer Vojislav Koštunica, te njene stranke-partnera Nova Srbija, kako pred drugi krug neće podržati Borisa Tadića. Umjesto toga će dvije stranke svoje članove i simpatizere pozvati da se opredijele po svojoj savjesti.

Glasačko tijelo te dvije stranke je u prvom krugu izbora podržalo ministra i kandidata Nove Srbije Velimira "Velju" Ilića, a većina stručnjaka smatra da upravo o tim biračima najviše ovisi ishod izbora u drugom krugu.

R.R.