VODEĆI članovi britanske Laburističke stranke su nakon izbornog debakla u Glasgowu zaključili da je vrijeme da se svrgne njihov vođa i premijer Gordon Brown.

Britanski mediji pišu kako je gubitak izborne jedinice Glasgow East - jednog od najpouzdanijih stranačkih uporišta - bio signal za sve veći broj nezadovoljnika u stranci, ali i za mnoge zastupnike koji opravdano strahuju da će ih za godinu-dvije na redovnim parlamentarnim izborima "pomesti" konzervativni protukandidati.

Danas su, pak, objavljeni rezultati ankete u 24 strateški najvažnije izborne jedinice koji ukazuju da upravo takva "metla" prijeti laburističkim zastupnicima, uključujući i neke od najviših i najuglednijih dužnosnika stranke i članova Brownove vlade.

Brown, koji je prošle godine naslijedio ekonomski uspješnog, ali ratom u Iraku i korupcijskim skandalima kompromitiranog Tonyja Blaira, za manje od godinu dana se - zahvaljujući nizu nespretnih političkih poteza, uključujući koketiranje s izvanrednim izborima - pretvorio u jednog od najnepopularnijih premijera u britanskoj povijesti. U britanskoj javnosti vlada konsenzus o tome da nije pitanje hoće li na sljedećim izborima pobijediti Konzervativna stranka nego koliko će teško laburisti biti poraženi, a za taj poraz je krivac pronađen upravo u Brownu.

Gotovo se svi slažu da je za laburiste nužno da - čak i pred neizbježni gubitak vlasti - pokažu da su spremni okrenuti novu stranu, a za to je najbolji način smjena svog vođe.
Britanski tisak danas navodi, pozivajući se na izvore unutar stranke, kako je moguće da će se inicijativa za smjenu pokrenuti već na redovnoj godišnjoj konferenciji Laburističke stranke u rujnu.

Brown opstanak "kupuje" slanjem najopasnijih protivnika u Bruxelles?

Sunday Telegraph tako navodi kako su održani "neformalni strateški sastanci" na kojima su vodeći laburisti - a posebno članovi frakcije vjerne Tonyju Blairu - razradili planove prema kojima će Brown dobiti "ponudu kakvu se ne odbija", odnosno zahtjev da u rujnu mirno siđe s vlasti i prepusti stranku i Vladu osobi koja će kao "vršitelj dužnosti" nastojati minimizirati gubitke na sljedećim izborima.

Kao Brownov najizgledniji nasljednik se spominje ministar pravosuđa Jack Straw, ali je on javno demantirao bilo kakve "pučističke" ambicije. Kao još jedan kandidat za tzv. prijelaznog vođu se spominje i ministar zdravstva Alan Johnson.

S druge strane, dio laburista koji je vjeran bivšem premijeru smatra da bi stranka u izboru novog čelnika trebala dati do znanja da ne odustaje od ostanka na vlasti. Njihov je favorit mladi ministar vanjskih poslova David Miliband, inače Blairov miljenik. On je kao vrijednog saveznika dobio isto tako mladog i perspektivnog Jamesa Purnella, ministra za rad i mirovine.

Pristaše Milibanda vole navoditi primjer konzervativaca koji su 1990. godine, bojeći se izbornog poraza, svrgnuli Margaret Thatcher i zamijenili je s Johnom Majorom - političarom koji ih je, usprkos svih očekivanja, uspio očuvati na vlasti na izborima dvije godine kasnije.
Pristaše Browna, pak, upozoravaju, da bi puč i izbor novog stranačkog čelnika samo oslabio stranku i učinio njen poraz još katastrofalnijim od poraza koje su konzervativci doživjeli 1997. godine.

U međuvremenu su se u britanskom tisku pojavile špekulacije kako Brown, nastojeći da očuva podršku, namjerava Geoffa Hoona, jednog od svojih glavnih kritičara, poslati u Bruxelles na mjesto europskog povjerenika za trgovinu. On bi trebao zamijeniti Petera Mandelsona, inače vjernog Blairovog pristašu, kojeg mnogi u Europi drže glavnim krivcem za propast Lisabonskog ugovora na referendumu u Irskoj.

Foto: AFP