PROŠLI su tjedan hrvatski mediji pod paskom Vlade pomalo slavodobitno objavili kako je Bugarskoj zamrznuto pola milijarde eura iz europskih predpristupnih fondova, dok je Hrvatskoj pak odmrznuto 80 milijuna eura predpristupne pomoći programa PHARE.

Gledano na taj način, prosječnom bi se Hrvatu lako učinilo kako je trenutak ulaska u Uniju samo pitanje vremena, jer kako mi ne bismo ušli ako države članice imaju takve probleme. Pa ako i ako ne uđemo, to ni u kom slučaju ne može biti problem hrvatske administracije, nego isključivo europske ksenofobije prema hrabroj maloj Hrvatskoj. No to je, kao i sve što dolazi iz HDZ-ove kuhinje laži, samo još jedno mazanje očiju.

Bitne razlike između Hrvatske i Bugarske

Postoje bitne razlika između hrvatskog i bugarskog slučaja, iako ona nije očigledna prosječnom čitatelju. Ipak, pokazuju ju neke jednostavne činjenice. Oskar Benedikt, savjetnik u Delegaciji EK u Zagrebu, početkom ove godine objasnio je kako Hrvatskoj sredstva iz programa PHARE nisu oduzeta, nego je Komisija zaustavila potpisivanje natječaja iz tog programa. Benedikt je tada jasno dao do znanja da su glavni problem vezani uz kašnjenje dokumentacije.

"Sve stiže u zadnji čas, primjerice 60 posto dokumenta za natječaj PHARE 2005 stiglo je u posljednjem mjesecu, 40 posto čak u zadnjem tjednu, iako je bilo dvije godine vremena za to", rekao je Benedikt.

Ukratko, "zamrzavanje" sredstava iz PHARE programa bila je lekcija Hrvatskoj, lekcija kojom je Komisija htjela pokazati lokalnim činovnicima kako se birokratske obaveze mora ispuniti na vrijeme da bi se dobio novac potreban za poticanje gospodarskog razvoja zemlje.

U Bugarskom je pak slučaju novac iz PHARE-a povučen nakon istrage Komisijinog Ureda za borbu protiv prijevare. Bugarska je, po rezultatima Komisijinog praćenja vođenog u razdoblju od šest mjeseci, pokazala nedopustivo veliku razinu mračnog poslovanja s predpristupnim fondovima, a borba protiv korupcije, uočena u rješavanju nekih slučajeva direktno vezanih uz fondovske malverzacije, pokazuje kako nema nikakve volje da se ti problemi riješe.

Sprega organiziranog kriminala, državnih agencija i pravosuđa razlog je povlačenja novaca Bugarskoj.

Osim toga, Komisija je dvjema bugarskim državnim agencijama ukinula licencu za PHARE, što u Hrvatskoj nije slučaj. Dakle, u bugarskom slučaju ne radi se o slabom administrativnom vođenju europskih fondova, kao u Hrvatskoj, nego o direktnoj prijevari. Tu se vidi koliko je situacija s PHARE-om u Bugarskoj i Hrvatskoj zapravo različita i kako uspoređivanje tih dvaju slučajeva predstavlja čistu besmislicu, budući da se u Hrvatskom slučaju radi o neregularnostima, a u Bugarskom o nezakonitostima (narodski rečeno, krađi).

Sličnosti Hrvatske i Bugarske

Komisija je nakon povlačenja novaca iz fondova izdala izvanredno izvješće o situaciji u Bugarskoj i Rumunjskoj, u kojem kao da je prepisala ono što gotovo svake godine izjavljuje kad daje opće izvješće o situaciji u Hrvatskoj.

U izvješću o Bugarskoj stoji kako je "na bugarskim vlastima da pokažu kako pravosudni sustav radi i kako će istrage o korupciji i organiziranom kriminalu dovesti do uhićenja, postupaka i, ukoliko sud tako odluči, presuda". Bugarske "institucije izgledaju dobro na papiru, ali u stvarnosti nemaju rezultate", a "ključni problemi su i dalje prisutni i treba ih riješiti što prije". Što se tiče Rumunjske, druge problematične zemlje, koju je Komisija također pratila u posljednjih šest mjeseci, izvješće pokazuje kako je postignuto "tek nekoliko opipljivih rezultata u borbi protiv korupcije".

U zadnjem Komisijinom izvješću za Hrvatsku stoji da "iako je Hrvatska uvela nekoliko zakona i provodi reforme, Komisija ističe kako je Hrvatska ostvarila mali napredak oko poboljšanja odgovornosti, neutralnosti, profesionalizma i kompetentnosti u pravosuđu”. Nadalje, u istom izvještaju stoji kako “nije donesena niti jedna presuda oko slučaja korupcije na visokoj razini", te kako se za pojam sukob interesa u Hrvatskoj ima malo razumijevanja.

Što se tiče samog pitanja korupcije, Komisija je izvijestila kako je Hrvatska zabilježila određeni uspjeh u borbi protiv korupcije, ali je napomenula i kako taj problem ostaje široko rasprostranjen te kako su su potrebni veći napori za sprečavanjem, otkrivanjem i procesuiranjem korupcije. Za kraj, Komisija je upozorila kako je razina korupcije u Hrvatskoj veća nego u nekim afričkim zemljama.

Predpristupna mjerila jedino što spašava Hrvatsku

Vidimo dakle da je hvalisavi stav oko toga kako je Bugarska "popušila" europske novce dok su oni nama "vraćeni" zapravo samo prozirna demagogija. Cilj je te demagogije skrenuti pozornost s onih sličnosti između Hrvatske i Bugarske (a u paketu s njom i Rumunjske) koje bi trebale poslužiti javnosti kao dobar orijentir za buduće događaje.

Sasvim je sigurno da Unija ne želi i neće u članstvo primiti novu Bugarsku. Tako da, dok god Hrvatska ne riješi one probleme na koje ju se neprestano, iz godine u godinu upozorava, jasno je da je članstvo u Uniji samo san. To zna Ivo Sanader, zna Vincent Degert, zna Oli Rehn, zna Jose Manuel Barosso, a znaju i oni koji javnost pumpaju dezinformacijama.

Sve dokle Hrvatska ne riješi pitanje korupcije, državne administracije i onog cirkusa kojeg naziva pravosuđem, može zaboraviti na članstvo u Uniji. Pritisci na Hrvatsku su namijenjeni tome da Hrvatska u Uniju uđe spremna, jer Unija nikako ne želi ponavljati greške koje se očituju u preranom primanju Bugarske i Rumunjske, ali i problemima s nerješavanjem problema u drugim zemljama istočne Europe.

Dok se ti problemi i dalje gomilaju, a hrvatska vlast radi iznimno malo na njihovom otklanjanju (točnije rečeno, radi samo ono što je propisano predpristupnim mjerilima i rokovima), javnost se naravno uvijek može pumpati "informacijama" o tome kako je problem oko irskog odbijanja Lisabonskog sporazuma, pitanje unutarnjeg ustroja organizacije država kojoj Hrvatska ne pripada i neće pripadati još jedno sasvim solidno vrijeme, od ključne važnosti za svakog Hrvata.

Jovan Dragišić
Foto: Index