LOŠA vidljivost, krokodili, sprejevi...ne treba previše poetske slobode pa da se od posljedica baklji i dimnih preko krupnih zvjerki pa do anti-manijačkih sredstava u Zaprešiću nađu poveznice između atmosfere u koju je ambijentiran naš nogomet i baruštine pune teškog zraka, magle i komaraca-malaričara.

Kao i u surovom svijetu divljine, tako i u hrvatskom nogometnom bestijariju postoje jasna pravila borbe za opstanak, samo što smo u našem močvarnom podneblju bogatiji i za životinje kojima baruštine nisu prirodno stanište: hijene i lešinare.

Blaženo suglasje sjevera i juga zamijenilo "građanski rat"

A možemo i militarističkom retorikom: Nakon dvomjesečne topničke pripreme za poljudski boj, uslijedilo je strateško bombardiranje između Splita i Zagreba, pri čemu je drugospomenuta strana tužila sudu javnosti prvu zbog upotrebe novih oružja, zabranjenih konvencijama, kao što su konfeti i mokraća.

U završnoj fazi, kada je već prijetio rat do uništenja, a poljudski Gettysburg bio tek dječja igra za verbalni genocid koji je krenuo poslije megdana, sjeme mudrosti prosuo je "starosta" ove nogometne zabiti, Vlatko Marković glavom i bradom.

Markovićeva šutnja - eliksir mudrosti i pomirenja

Presjekao je Presidente sve te trice i kučine starim pomirbenim trikom, kakve valjda uče na Uefinim seminarima - šutnjom i pravljenjem da se ništa ne događa, a ako se već događa, onda to svakako nije njegov, nego posao famoznog Udruženja prvoligaša.

Hajduku "sude" jataci Hajdukovog izaslanika Štimca

A upravo će to tijelo "zasoliti" epilog ovog hrvatskog "Rata i mira" na nogometni način, jer klimaks ipak pripada Mamićevom i Grgićevom vlažnom poljupcu u katakombama Rusanove.

Svi "Sjevernjački" prigovori osim onog za crveni karton Andriću su glupost: "na Poljudu je umro nogomet" - a nije, jer bila je atmosfera kakav Mamićev Dinamo može samo sanjati, "od baklji i papirića se nije moglo igrati" - a da su takav ugođaj gledali sa stadiona u nekoj drugoj zemlji, rasle bi im zazubice, "Calello nije igrao rukom" - a je, ali na jedan prigovor (koji zanimljivo, još nismo čuli) "kako je moguće da o Hajdukovom prigovoru na disciplinsku odluku protiv tog kluba odlučuje tijelo kojem je izaslanik Hajduka na čelu?" stvarno nema logičnog odgovora.

Podsjetimo, Hajduku je zbog organizacijskih propusta i rasističkih povika manjeg dijela publike, disciplinski sudac Krešimir Vlajčević odrezao rigoroznu kaznu od 200 tisuća kuna i jedne utakmica na Poljudu bez publike.

Hajduk se dakako žalio na ovu odluku a drugostupanjski "sud" u takvom slučaju je Upravni odbor Udruge prvoligaša u kojem začudo sjede odreda Štimčevi pouzdanici, lojalni i u nedavnom obračunu sa "pučistima iz varaždisnke toplane".

Medić, Rubeša, Karađole i Čulo jednoglasno su donijeli odluku da se Hajduku ipak dopusti prisustvo gledatelja, smatrajući da je to "u interesu nogometa i nogometne igre".

Pozadina "Splita u balunu"

Osim što je to miješanje ingerencija i sukob interesa, ova odluka je pozitivna, jer Hajduk je trenutno jedini klub koji u HNL-u "nekog zanima" i sigurno će i protiv Sesveta zahvaljujući ovoj odluci na Poljudu biti desetak tisuća gledatelja, što je najvećim konkurentima znanstvena fantastika.

Međutim, ostaje gorak dojam da je sav taj šušur oko Hajduka velikim dijelom manipulacija jer kada već nema kruha, neka barem ima igrokaza za mnogobrojnu osiromašenu raju.

Zvonko Alač
Foto: Jakov Prkić (Cropix)