Fotomontaža: Index

"ZAKON o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske omogućio je praktičnu diskriminaciju velikog broja autora likovnih, književnih, znanstvenih, fotografskih, arhitektonskih,  dizajnerskih, kartografskih i djela primijenjene umjetnosti u odnosu na autore glazbenih, dramsko‐glazbenih i filmskih djela", tvrdi dr. Đorđe Obradović, docent Sveučilišta u Dubrovniku koji je u svom radu "Diskriminacija autora prema Zakona u o autorskom pravu i srodnim pravima RH" obradio kontroverzno djelovanje ZAMP-a te posebno pokroviteljsku ulogu današnjeg predsjednika Ive Josipovića koji se u ovom slučaju čak našao i u sukobu interesa.

Josipovićeva udruga došla do monopolističkog položaja

Obradović, analizirajući djelovanje ZAMP-a na nizu konkretnih primjera, došao je do zaključka da je ovaj Zakon zapravo odobrio donošenje posebnih cjenika preko kojih je ZAMP došao do monopolističkog položaja. Ovaj sveučilišni profesor iz Dubrovnika tako je dokazao da postoji diskriminacija i među autorima glazbe zato što se autorski honorari ne isplaćuju autorima koji nisu članovi udruge, a udruga ne štiti ni stvarne autore od plagijatora glazbenih djela.

Kako su "pokrali" Branimira Štulića?

Uostalom, primjerice, tako je "pokraden" Branimir Štulić, frontmen Azre, koji do dana današnjeg nije dobio novac od svojih autorskih skladbi koje se svakodnevno puštaju u hrvatskom eteru jer nije član HDS ZAMP‐a. 

Štulić ne prima novac ni od izdavača novih izdanja nekadašnjih Azrinih albuma Croatia Recordsa  samo zato što nije član ZAMP‐a. Nije član ZAMP‐a između ostalog ni zbog toga što dvadesetak godina živi u Nizozemskoj i što prema njegovim tvrdnjama nema važeću putnu ispravu nego je osoba bez državljanstva pa i da hoće, ne može doći u Hrvatsku i učlaniti se u ZAMP. 

U tom konkretnom slučaju HDS ZAMP ne štiti prava autora, nego vlastita. Od izvedbi Štulićevih pjesama naknadu uzima administrativni aparat ZAMP‐a, a uzima i proviziju koja može biti čak do 30 posto ukupno naplaćenih iznosa, iako ne prosljeđuje autoru njegov autorski honorar, objašnjava nam Obradović.  

Obradović: Nije riječ o Zakonu, nego o otimačini

"Zakon koji bi trebao biti pravedan prema svima favorizira samo jednu skupinu autora dok potpuno obespravljuje sve ostale", tvrdi Obradović u svom radu dodajući da se ZAMP pred javnošću  pokriva prvenstveno jednim od tvoraca tog zakona, autoritetom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, čiji intervju drži i na  svojoj  web stranici.

Time se, smatra Obradović, pokazuje da  sprega moći i vlasti može ozakoniti otimačinu prihoda od turističkih, ugostiteljskih i obrtničkih djelatnosti, kao i od svih kupaca nosača memorije, a da se oni ne mogu braniti niti izbjeći  plaćanje nametnutih im naknada čak ni kad ne koriste nikakva autorska djela.  

Obradovićev rad posebno je bitan u posljednje vrijeme u kontekstu ratificiranja globalnog sporazuma o zaštiti intelektualnog vlasništva ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), koji izaziva opće negodovanje.

U razgovoru za Index, Obradović tvrdi da smo kod Zakona o autorskom pravu vidjeli koliko se on može zloupotrijebiti u smislu da korist ima samo uska grupa ljudi. ACTA otvara još veće mogućnosti da se pod okriljem zaštite autorskih prava obogati samo uski broj ljudi, dođe do potpune kontrole, a time i zlouporabe internetskog prostora.

Licemjerna izjava o krađi iz samoposluge

Obradović je posebno ljut na nedavnu izjavu predsjednika Josipovića koji je braneći ACTA-u rekao da nije ljudsko pravo uzeti tuđi rad besplatno.

"To je isto kao da dođete recimo u samoposlugu, uzmete neke artikle, i kažete, gle, ovo mi je zgodno i lijepo, ja bih to uzeo i to je moje ljudsko pravo da se hranim", bile se su riječi predsjednika Josipovića. Obradović takvu izjavu smatra u krajnjoj liniji neprimjerenom.

"Po načinu kako je Josipović ustrojio ZAMP,  mi svi građani plaćamo toj 'samoposluzi'. Mi plaćamo bez obzira ušli mi u nju ili nešto kupili. Eto, na takav vam način djeluje taj Zakon i ZAMP", kaže Obradović.

Obradović dodaje da potreba zaštite autorskih prava nije sporna, ali primjena Zakona o autorskom pravu u Hrvatskoj izaziva oduševljenje glazbenika i skladatelja, a zaprepaštenje i protivljenje privrednih subjekata i pojedinaca te autora likovnih, književnih, arhitektonskih,  znanstvenih, fotografskih i ostalih autorskih djela.

Pod okriljem zakona Europske unije, iskoristio sve rupe u zakonu

Obradović u svom znanstvenom radu dokazuje kako je Josipović zapravo iskoristio "rupe u zakonu“ koje omogućavaju diskriminaciju mnogih autora u odnosu na autore i izvođače glazbe i službenike koji prikupljaju tu naknadu izjednačavaju s interesima Republike Hrvatske i  Europske unije.

"Zaštita autorskih prava jest interes Republike Hrvatske, ali nametnuta naplata nečega što nitko  nije koristio može biti samo zakonska otimačina i nepravda, a nikako naknada za uporabu autorskog  djela", kaže Obradović dodajući da to što od naplaćene naknade i od onih koji nisu koristili nikakva autorska djela ima osobnu korist i nekadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru i sadašnji predsjednik Josipović samo još više pokazuje da je sprega moći i vlasti ozakonila nepravdu.

Znanstveni rad o tome kako nam otimaju

Obradović se odlučio na svoj znanstveni rad jer kaže da je bilo nužno istražiti je li u Hrvatskoj zaista ozakonjena diskriminacija autora odnosno mogu li monopolističke udruge nametati cijene  naknada za korištenje i potencijalnu mogućnost  korištenja glazbenih djela privrednim subjektima i pojedincima, je li zakonski uvedena dvostruka naplata od dva ili  više različitih korisnika jedne jedine izvedbe glazbenog djela i je li zakon pojam  javnosti  definirao  u  skladu  s  njegovim  značenjem u komunikacijskim znanostima ili u skladu sa željom korisnika prikupljenih naknada  da zarade što više novca. 

U svom znanstvenom radu koristio se analizom, komparativnim metodama, analizom sadržaja, anketama, sintezom slučaja odnosno djelovanja Ive Josipovića kao znanstvenika, tvorca  zakona, promicatelja interesa udruge HDS ZAMP i u isto vrijeme njegova utjecaja na pravosudne i državne dužnosnike zbog stavova objavljenih na mrežnoj stranici ZAMP-a.

Zakonski do monopola

Inače, monopolistički položaj HDS ZAMP‐u (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita  autorskih  muzičkih  prava) omogućio je upravo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji je u Članku 156. propisao kolektivno ostvarivanje prava, a u Članku  159.  odredio da taj posao za jednu ili  više vrsta prava može raditi samo jedna jedina udruga za pojedinu vrstu nositelja  prava.

U drugom dijelu koji ćemo objaviti sutra obrađujemo otimačinu ZAMP-a hotelijerima.